SCRIPT LANGUAGE="JavaScript1.2">




srijeda, 22.03.2006.

večeras mlatio sam praznu slamu.

D:My Musicnational, klasika i slTAMBURE, POKLADNE, SVADBENE I OSTALOostalo a domaćeVatra - Gorim.mp3 napominjem kako valja pročitati naslov iznova. nadohvat ruke leži bočica mliječnog deserta u kojem je smiksan i okus lješnjaka i okus čokolade, nešto poput rastaljena sladoleda. uranjam jezikom u tu jetku tekućinu i puštam da se slijeva niz ždrijelo jetka gorčina koja ima svoju ugodu. imam i nekakvu zalihu čokolade koja (navodno) bi trebala utjecati na razinu raspoloživog hormona sreće... seratonin?! seratorska podvala; čokolada oduvijek je slab placebo... opet sam se trovao slatkim, opet mi nije dosta, opet hoću još. opet se želim prežderavati finim, ukusnim i novootkrivenim. jače, snažnije, bolje, duže, svestranije... razigranost treba biti probuđena i raspuštena za strahovitu ugodu koječega.
ova fotka posljedica je foto smislenosti jedne marine
ne znam hoću li znati posložiti sve kockice rastrojenosti ili će biti najbolje samo da proučavam iz daljine. ponekad sam tako nezgrapan; poput slona u tvornici kristala. i to mi govoraše... ponekad tako su mi pokreti prestrašeni i neodlučni, zapinju, grebu i nemaju udobno prianjanje koliko i kako ih zapravo želim učiniti, načiniti, podariti. flert je veoma zanimljiv ali straše me ljudi koji ga prakticiraju neograničeno mnogo - uzdižem ljušturu raka samca, savršena indifirentna gospodina koji zapravo voli izgarati ali ne i dogorjeti. kuriozitet je da moje trenutačno obrazovanje zasnovano je na viđenju mene u ulozi fiškala. možda počnem mlatiti pare za razliku od dosadašnjih ispada. ali ja tako sam gladan... kasna je večer i nemam više lijepih sintagmi. ne večeras, ne sada, ne još. one su čuvane, predestinirane i posvećene. sintagme u svojoj predodređenosti zaslužuje samo jedno plavetnilo. možda... moje kopno zakiva se polagano u dubine prostranstva. ono oplakuje moje šume, moja stabla i moje poljane. za sada... nisam kompliciran uvijek, samo ne volim kada nešto što napišem propadne i bude nepročitano.
ego je odavna rastalio zidove sobe u koje ga pospremih; tražiti ću svoju skromnost iznova. samo tako realno mogu sanjariti iznova... večeras sam ponesen. danas sam dobio nešto lijepo, priznanje i znak pažnje... jedan od onih u "mislimNaTe" stilu; realnost koja kasnije me pokušala nokautirati neutralizirana je afinitetima jedne mašte. popizdio sam. od ljubavi...
i uvijek kada pomislim kako sam loš i sam pojavi se novi dokaz kako sam u svojoj prirodi nenadmašan; potrebno je razumjeti neke prethodne komentare i dolje ispod; možda je samo kompliment ali nije prvi takve vrste; kliknuti na: crne ruže
- 00:58 - hračni nešto: (15) - printaj, rođo! - #

<< Arhiva >>