Pregled posta

večeras mlatio sam praznu slamu.

D:My Musicnational, klasika i slTAMBURE, POKLADNE, SVADBENE I OSTALOostalo a domaćeVatra - Gorim.mp3 napominjem kako valja pročitati naslov iznova. nadohvat ruke leži bočica mliječnog deserta u kojem je smiksan i okus lješnjaka i okus čokolade, nešto poput rastaljena sladoleda. uranjam jezikom u tu jetku tekućinu i puštam da se slijeva niz ždrijelo jetka gorčina koja ima svoju ugodu. imam i nekakvu zalihu čokolade koja (navodno) bi trebala utjecati na razinu raspoloživog hormona sreće... seratonin?! seratorska podvala; čokolada oduvijek je slab placebo... opet sam se trovao slatkim, opet mi nije dosta, opet hoću još. opet se želim prežderavati finim, ukusnim i novootkrivenim. jače, snažnije, bolje, duže, svestranije... razigranost treba biti probuđena i raspuštena za strahovitu ugodu koječega.

ne znam hoću li znati posložiti sve kockice rastrojenosti ili će biti najbolje samo da proučavam iz daljine. ponekad sam tako nezgrapan; poput slona u tvornici kristala. i to mi govoraše... ponekad tako su mi pokreti prestrašeni i neodlučni, zapinju, grebu i nemaju udobno prianjanje koliko i kako ih zapravo želim učiniti, načiniti, podariti. flert je veoma zanimljiv ali straše me ljudi koji ga prakticiraju neograničeno mnogo - uzdižem ljušturu raka samca, savršena indifirentna gospodina koji zapravo voli izgarati ali ne i dogorjeti. kuriozitet je da moje trenutačno obrazovanje zasnovano je na viđenju mene u ulozi fiškala. možda počnem mlatiti pare za razliku od dosadašnjih ispada. ali ja tako sam gladan... kasna je večer i nemam više lijepih sintagmi. ne večeras, ne sada, ne još. one su čuvane, predestinirane i posvećene. sintagme u svojoj predodređenosti zaslužuje samo jedno plavetnilo. možda... moje kopno zakiva se polagano u dubine prostranstva. ono oplakuje moje šume, moja stabla i moje poljane. za sada... nisam kompliciran uvijek, samo ne volim kada nešto što napišem propadne i bude nepročitano.
ego je odavna rastalio zidove sobe u koje ga pospremih; tražiti ću svoju skromnost iznova. samo tako realno mogu sanjariti iznova... večeras sam ponesen. danas sam dobio nešto lijepo, priznanje i znak pažnje... jedan od onih u "mislimNaTe" stilu; realnost koja kasnije me pokušala nokautirati neutralizirana je afinitetima jedne mašte. popizdio sam. od ljubavi...
i uvijek kada pomislim kako sam loš i sam pojavi se novi dokaz kako sam u svojoj prirodi nenadmašan; potrebno je razumjeti neke prethodne komentare i dolje ispod; možda je samo kompliment ali nije prvi takve vrste; kliknuti na: crne ruže


Post je objavljen 22.03.2006. u 00:58 sati.