SCRIPT LANGUAGE="JavaScript1.2">
|
ergo, nešto iza pola 11 navečer a ja mrčim uz the69 eyes i one zrikavce koji na sav svoj raspištoljeni zriktavi cvrkut kunu vrućinu što čini da mi kaplje znoja curkom cure. odakle započeti - kako?! osjećam neodoljivi poriv da silujem ovu poluraspalu tastaturu. opet, iznova. mislim da mi jako dobro ide. a što ti poštovani štioče misliš? kladim se kako nećeš izdržati i pročitati ovaj truć-bla bljezgarija-post do kraja. ja znam tko će pročitati. Demon spirits more than most Little Miss Spookiness Always laughing at the death How could I ever forget Halloween we wed..." nikad, ali baš nikad ni u kojem literarnom ostvaraju koji je potekao iz moje sumanute lubanje nisam spominjao demone, dobre ili zle sile; niti ih u bilo kojem kontekstu zazivao. pa ipak, mnogi koje poznajem me optužuju za takvo što. sve odreda pobožna djeca i framaši, dakako. to me nimalo ne vrijeđa koliko zabavlja, a još više začuđuje. ok, prizanjem samo koketiranje sa svim tim pizdarijama... ali hej... neki to vole vruće! hehe... Demon spirits more than most Little Miss Spookiness Loves to get scared to death How could I ever forget Halloween we met..." jeste li ikad pozavidjeli nekome što može uživati u nečijoj blizini?! što joj svakodnevno može slušati glas, osjećati njezinu blizinu; jednostavno joj proždirati pogledom one fine, meke oči?! jeste li ikada nekoj osobi predočili taj kompliment što mu je udjelio život čašću i zadovoljstvom što može biti njezina prijateljica, osoba od povjerenja?! {ja jesam... neizravno.} je li se naljutila na uočeno?! jebote, za neke stvari jednostavno moraš biti obrazovan... Never turn your back on fear Never..." |
|
"podravkin" vagon prvog razreda do zagreba. praktično smo sami ostali cijelo vrijeme puta, oko 120min. pogledi, maženja i sitne igre nježnosti, moje dramatiziranje. večeras će prenoćiti u zg, a sutra avionom vraća se u kaštel. nedostaju mi te tople slatke mesnate usne koje još do pred koji sat, dan mogao sam golicati jezikom i maziti ugrizom. nedostaje mi ona glatka podatnost kože njenog vrata gdje mogao sam odmarati svoje zube; ušna resica što trpjela je šapat glasne čežnje i tihog zadovoljstva; oči … jezera čija dna obrasla su zelenom mahovinom i u kojima uvijek iznova volim se utapati. ustreptali vali osjećanja i divlja požuda. hoću da mi taj glas opet draži osjet sluha, a smiješak raspiruje maštu! ![]() nedostaje mi. pati me čežnja. kopnim i sahnem. nema te poruke, riječi ili Njenog telefonskog poziva koji bi mogao umiriti moju ustreptalu jarosnu čežnju. melankolija je duboko urezana na svaku od mojih očnih vjeđa. i to po nekoliko puta. |
|
jedan u nizu. pasivan i neaktivan. radio sam pizdarije pa me malo sram. simulacija seksa u prepunom kafiću s kolegom od 120kg i dva metra teško da se može opisati kao neka smirena i dostojanstvena scena. svi su pijani - pa zašto su onda tako prokleto mirni, smireni i fini?!?! zašto se praviti bolji nego što jesi. rulja te uvijek gazi. mislim nije, ali hoće. moji prijatelji su dio te rulje. i kao što moj icq kolega (budući svadbeni kum, a ja kum njegovom djetetu) večeras reče... zapravo budem parafrazirao dio naše konverzacije: depresija rula? - upita me. da. - odgovorih mu. pichka je rijesenje za nas obojcu! - nadoveže se. u daljnjem nabrajanju neću ustrajati. |
|
od danas se službeno deklariram kao izrazito pedantna i uredna osoba tim više što svaku stvar koja i kada mi ustreba {uglavnom} uspijevam pronaći. sve to omeđeno je s dva kućišta od kojih na onom lijevo s moje strane upravo odlažem svoje prohujale besmislice u još opterećujućih bajtova dok onaj desni {inače oplođen nevjerojatnim količinama dobre glazbe i pornografije, valjda je zbog toga i dobio raznozazne viruse} služi samo za ukras. inače moj tjelesni integritet me još uvijek postojano služi. do kada točno, zaista ne bih znao reći. |
|
|
|
zanimljivosti radi: u iraku su nogometašima lomili noge i za manje, barem dok je ta zemlja još bila slobodna. uglavnom... jako sam ljut. {riječ je, dakako, o uzvratnom susretu hajduk-debrecen odigranom trećeg kolovoza u splitu} kako se čini ovo će biti još jedan u nizu truć bla blogova, a sve samo zbog mojih emocionalnih izljeva i čini se... egzibicionitsičkih pobuda. ali svi smo mi to - egzibicionisti. oni koji pišu blogove, bz obzira na pobude, zasigurno i više nego neki drugi. jesam li u krivu?! ne skrivam nezadovoljstvo ni samim sobom. |
|
ulazi u domenu mojeg fizičkog svijeta. da ćemo postati jedno posve je izvjesno. nedostaje mi plamen njene kose na obrazima. moj Svijet je slojevit i kršan, možda joj se ne dopadne i toga se plašim - što može očekivati od osobe koja je zadnjih nekoliko dana provela zadubljena u postapokaliptičnom, virtualnom Fallaout2 univerzumu vlastite sobe ilazeći samo na wc ili sendvič?! neodlučan sam {iako rizika nema} kada je u pitanju ona - možda mi je previše stalo. da me povrijediti može kada zaželi znam kao što me svjest o njenoj prilagodbi meni gotovo neugodno draška. opet sam tako prokleto zbrčkan. možda je nazovem večeras. oduvijek harači mala beštija po mojoj duši, ali nije jedina... hehe... u principu divlja ovih dana s posebnim guštom. jednostavno ne razumijem zašto se ne mogu prepustiti i stuštiti u sve to kao nekoć. zbrčkan sam. 1) naspavati se 2) izbjegavati računalo 3) prizvati je u ovoj noći 4) sljedećeg dana ponoviti stavku 1), 2) & 3) pax vobiscum. |
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
* * * |


