evo, od danas je službeno. mislim, radio sam to i prije... grickao grickalice uz računalo ali uvijek je bilo to tek toliko i u umjerenim mjerama. barem bi se potrudio isuti ih u neku prikladnu posudicu, ali danas sam očito promjenio svjetonazor. ponad mene bdije crnokosa dvaesi5ogodišnja teta u lila pinki haljinici s istim takvim uvojkom, ponad desne strane čela, podrijetlom iz vice citya {GTA kao grand theft auto serijal}; na slušalicama mi trešti sugar skin one sandre našić {jea wrajt, kao da je naša}; a na stolu između razbacanih cedejova, mobitela te popratnih punjača, knjiga, papirića, pazlica, cedejovih kutijica i još koječega nalazi se i moj index {kojeg nipošto i iz ne znam kojeg razloga i zašto ne smijem zaboraviti spomenuti} kao i poluispijena boca kokte onkraj vrećkice kestlinovih štapića koji nestašno proviruju iz iste, kao da se srame ili boje nečega. pa i imaju razloga. pojest ću ih.
od danas se službeno deklariram kao izrazito pedantna i uredna osoba tim više što svaku stvar koja i kada mi ustreba {uglavnom} uspijevam pronaći. sve to omeđeno je s dva kućišta od kojih na onom lijevo s moje strane upravo odlažem svoje prohujale besmislice u još opterećujućih bajtova dok onaj desni {inače oplođen nevjerojatnim količinama dobre glazbe i pornografije, valjda je zbog toga i dobio raznozazne viruse} služi samo za ukras.
inače moj tjelesni integritet me još uvijek postojano služi. do kada točno, zaista ne bih znao reći.