ulazi u domenu mojeg fizičkog svijeta. da ćemo postati jedno posve je izvjesno.
nedostaje mi plamen njene kose na obrazima.
moj Svijet je slojevit i kršan, možda joj se ne dopadne i toga se plašim - što može očekivati od osobe
koja je zadnjih nekoliko dana provela zadubljena u postapokaliptičnom, virtualnom Fallaout2 univerzumu vlastite sobe ilazeći samo na wc ili sendvič?!
neodlučan sam {iako rizika nema} kada je u pitanju ona - možda mi je previše stalo. da me povrijediti može kada zaželi znam kao što me svjest o njenoj prilagodbi meni gotovo neugodno draška.
opet sam tako prokleto zbrčkan.
možda je nazovem večeras. oduvijek harači mala beštija po mojoj duši, ali nije jedina... hehe... u principu divlja ovih dana s posebnim guštom. jednostavno ne razumijem zašto se ne mogu prepustiti i stuštiti u sve to kao nekoć. zbrčkan sam.
1) naspavati se
2) izbjegavati računalo
3) prizvati je u ovoj noći
4) sljedećeg dana ponoviti stavku 1), 2) & 3)
pax vobiscum.
Post je objavljen 03.08.2005. u 00:01 sati.