SCRIPT LANGUAGE="JavaScript1.2">




srijeda, 31.08.2005.

Am I not scary enough for you..?

hmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

ergo, nešto iza pola 11 navečer a ja mrčim uz the69 eyes i one zrikavce koji na sav svoj raspištoljeni zriktavi cvrkut kunu vrućinu što čini da mi kaplje znoja curkom cure. odakle započeti - kako?! osjećam neodoljivi poriv da silujem ovu poluraspalu tastaturu. opet, iznova. mislim da mi jako dobro ide. a što ti poštovani štioče misliš? kladim se kako nećeš izdržati i pročitati ovaj truć-bla bljezgarija-post do kraja. ja znam tko će pročitati.

"So you like the evil and the ghosts
Demon spirits more than most
Little Miss Spookiness
Always laughing at the death
How could I ever forget
Halloween we wed..."


nikad, ali baš nikad ni u kojem literarnom ostvaraju koji je potekao iz moje sumanute lubanje nisam spominjao demone, dobre ili zle sile; niti ih u bilo kojem kontekstu zazivao. pa ipak, mnogi koje poznajem me optužuju za takvo što. sve odreda pobožna djeca i framaši, dakako. to me nimalo ne vrijeđa koliko zabavlja, a još više začuđuje. ok, prizanjem samo koketiranje sa svim tim pizdarijama... ali hej... neki to vole vruće! hehe...

"So you like the evil and the ghosts
Demon spirits more than most
Little Miss Spookiness
Loves to get scared to death
How could I ever forget
Halloween we met..."


jeste li ikad pozavidjeli nekome što može uživati u nečijoj blizini?! što joj svakodnevno može slušati glas, osjećati njezinu blizinu; jednostavno joj proždirati pogledom one fine, meke oči?! jeste li ikada nekoj osobi predočili taj kompliment što mu je udjelio život čašću i zadovoljstvom što može biti njezina prijateljica, osoba od povjerenja?! {ja jesam... neizravno.} je li se naljutila na uočeno?!
jebote, za neke stvari jednostavno moraš biti obrazovan...

"Don't turn your back my dear
Never turn your back on fear
Never..."
- 22:30 - hračni nešto: (16) - printaj, rođo! - #

subota, 27.08.2005.

subota. dan rastanka.
"podravkin" vagon prvog razreda do zagreba. praktično smo sami ostali cijelo vrijeme puta, oko 120min. pogledi, maženja i sitne igre nježnosti, moje dramatiziranje. večeras će prenoćiti u zg, a sutra avionom vraća se u kaštel.

nedostaju mi te tople slatke mesnate usne koje još do pred koji sat, dan mogao sam golicati jezikom i maziti ugrizom. nedostaje mi ona glatka podatnost kože njenog vrata gdje mogao sam odmarati svoje zube; ušna resica što trpjela je šapat glasne čežnje i tihog zadovoljstva; oči … jezera čija dna obrasla su zelenom mahovinom i u kojima uvijek iznova volim se utapati. ustreptali vali osjećanja i divlja požuda.
hoću da mi taj glas opet draži osjet sluha, a smiješak raspiruje maštu!

. . . oduvijek je to i bila . . .


danas cijelo vrijeme samo se povlačim po kući. ušavši u kuću mučno mi je bilo okrenuti ključ u vratima znajući kako sam je ostavio i kako me neće dočekati. otišao sam u sobu i čvrsto zagrlio stranu kreveta na kojoj je snivala. sačuvao sam čak i žvaku iz koje sam odavna isisao okus njenih usana. čuvam takve stvarce stvarajući bizarne kolekcije; čuvam ih do onog trena dok ih ne počnu izgurivati nove u tolikoj mjeri da prethodne napune čitav koš. a to je i sve što mi je (pre)ostalo. to, pokoja plamena vlas i na jastuku miris Nje što blijedi.
nedostaje mi. pati me čežnja. kopnim i sahnem.
nema te poruke, riječi ili Njenog telefonskog poziva koji bi mogao umiriti moju ustreptalu jarosnu čežnju. melankolija je duboko urezana na svaku od mojih očnih vjeđa. i to po nekoliko puta.


previše je dojmova, previše je toga bilo i ne mogu sve natipkati. mnogo toga sam propustio. mnogo toga sam dobio. ovo je najbliže što sam bio najčišćoj esenciji čarolije i nije nimalo loše. raduje me što si želimo još.



- 19:42 - hračni nešto: (22) - printaj, rođo! - #

srijeda, 24.08.2005.

Angel On My Shoulder

uz nju sam zavolio pivo.
uz nju raste i razvijam se.
pomalo sam nesiguran pa ipak ne opirem joj se.
znate li onaj ttrenutak kada pogled odlučno vam se mazi, a iskrice flerta pršte iz vaše kože noseći pomiješana osjećanja požudne znatiželje?! time for kiss; one, two or more....
vrijeme nije iskorišteno. pili smo stelu; po prvi puta nakon nekoliko mjeseci i naravno - kao i po tko zna koji put u sličnim situacijama zaglibili u filozofiji metafizike i stupidnim platonskim korelacijama.
filozofiranje - moja snaga, potencijal i primarni argument na kojem se temelji konfesija kako je moja egzistencija sveta i neoboriva od bilo kojeg smrtnika, je kletva kojoj sam je ja poučio.
sada spava... gledao sam je..kao i za vrijeme prošlonoćnog 12osatnog putovanja.
polusneno i balavo zaspao sam u vatri njenih vlasi.
mrzim se. kidam si kožu i otvaram rane. ona se smije, pa me mazi.


anđeo progoni anđela; u divljoj žudnji, u slatkoj igri


i wanna feel you now like a thousand lies
bleeding out of your heart
burning in the night
don't wanna see you crying
fallen out of light
i wanna feel you now
like an august rain
kissing summer goodbyes
i wanna see your pain
don't wanna see you crying
fallen out of light
i don't wanna see you crying little angel on my shoulder
i wanna see you flying back to heaven where you belong
i wanna feel you now like a thousand knives
digging out of my heart
burning in the night
don't wanna see you crying
fallen out of light
i don't wanna see you crying little angel on my shoulder
i wanna see you flying back to heaven where you belong
don't wanna see you crying little angel on my shoulder
i said alright gonna get you crying
come hell or high water since you've been gone

- 09:31 - hračni nešto: (10) - printaj, rođo! - #

subota, 20.08.2005.

jebemu - djeca.

dan treći. pišem iz njene sobe. ja sam kompliciran, a ona savršena; spava... zazvala me je, a sada me otpušta. slab[a] i nedorastao[nedorasla]. kopnim, blijedim... sahnem.


Image Hosted by ImageShack.us


volim lijeve noge skvrčene na stolici na kojoj ona sjedi, milujući tipke koje ona miluje. šteta. borg nedozreo, a ja kompliciran. u q više! psmtr. nisam dovoljno krut. depresija.
- 00:32 - hračni nešto: (5) - printaj, rođo! - #

utorak, 16.08.2005.

strah me...

snježno bijeli oblaci oprani perwolom lunjaju lelujajući nebom!
lažem... izgledaju kao pretile izbjeglice s nekog akvarela. u sobu mi naviru posljednji narančasti odsjaji sutona ovog utorka ovog mjeseca u godini prije nego što zapnu u najobičnijoj trulosti jedne višnje. na očigled.
kovčeg je više ili manje spreman. sutra putujem. Njoj - ondje, negdje...
moje veze zauvijek su počele ostvarivati se kasno, ali nikad na normalan način. nakon više od 30 mjeseci jedno poznanstvo okrunit će se prvim pravim fizičkim dodirom - pošten, udoban, čvrst i čeznutljiv zagrljaj. barem sam tako zamišljao. možda bude obično rukovanje. ne znam. pratili smo više ili manje čvrsto i pouzdano jedno drugo kroz sve životne bitke i čarke koje već, kako to obično i biva, polako dohvaćaju sve jačim intenzitetom svakoga od nas u našoj dobi. slušao sam kako moja mala ratnica razvija se divlje i neobuzdano - osvaja. a ja sam joj bio oslonac, čuvar, motritelj i osoba koja će joj zaliječiti dušu iskrenom toplinom koju nikad nismo štedjeli jedno za drugo... žao mi ju je bilo gledati kako se uništava pa ipak nisam želio ništa poduzimati. može mnogo. ta žena je kao jebeni borg ili virus! razvija se, raste i buja. nikada nisam (možda sam samo sebičan) ali nikada joj i neću dati znanje i prostor da se raširi. mogao bi postati nepotreban. radije sam enigma koja ju kopka kroz besane noći! mrzim je i to sam joj rekao! mače moje... - razniježi se uz sladjahni hihot.
naravno, nisam odolio.

to je Ona... moja vještica i slatko prokletsvo.

Ona je moja jedina Magija, čarolija najslađa i Čarobnica najdraža. zavolio sam je tiho, ali zatomih želju i prepustih sve u zaborav. sada se vratila. ljubi svoje mače, kaže... draži me i ludi. pa šuti. a meni ne treba mnogo. svu tamu, gorku jetkost i razbuktali gnjev ona je probudila u meni. sve to Ona je oslobodila iz mene. Ona me je načinila takav kakav jesam.
i opet, kada god je riječ o Njoj nisam potpun niti se tako i kao takav mogu izražavati.
Ona je moja jedina Magija, čarolija najslađa i Čarobnica najdraža.
u svakom slučaju, oduvijek je to bila.
pokvarila je nešto lijepo... možda. biti će očaj. ja ne znam plesati, ja ne znam plivati. ja se ne isfuravam na terminator sanglases luk. jebemu. kako sam mogao znati da će mi ikad ustrebati socijalne vještine?! vraćam se brzo; početkom sljedećeg tjedna ako ne i ranije. mrzim kada mi se ovo događa.
- 20:25 - hračni nešto: (9) - printaj, rođo! - #

ponedjeljak, 15.08.2005.


dvije lastavice i njihov divlji vrtložni ples podno oblaka što polagano odmiču poput nabujale nebeske rijeke. Polako, sigurno i neobuzdano vjetar njiše vinorodno lišće loze koja uspijeva u pozadini moje kuće. otežali plodovi dozrelim granama šljive ne dopuštaju da se pridruži igri vjetra. ne znam čemu sve ovo. ne znam zašto tipkam sve ovo. kome?! zbog čega?! čita li me tko?! mislim kako će biti najbolje da izađem nešto popiti; ali poslije, kasnije.

bath tub, rotfl

sada si idem priuštiti kupku.
- 14:59 - hračni nešto: (17) - printaj, rođo! - #

nedjelja, 14.08.2005.

švabo i riba su dobri ljudiali ja sam ipak u q-u.

jučer sam se osmjelio izaći van. posve sam i neometan. znanci koji rade za šankom ili u obličju kvazi diđeja komentiraju koju bi plavušu i na koji način. grad je pun žena: same; s momcima ili bez. a 90% njih nosi potpetice. potpetice su lijepe, one još ljepše. popio sam 4-5 karlovačka, pago i pelin te pojeo dvije čokolade s lješnjacima i šumskim voćem. vratio sam se danas oko pola 4. potpetice su najjači afrodizijak koji me može zadesiti. a što sam ja poduzeo u vezi svega toga? pa... ostao sam samo voajer.

jedan u nizu. pasivan i neaktivan. radio sam pizdarije pa me malo sram. simulacija seksa u prepunom kafiću s kolegom od 120kg i dva metra teško da se može opisati kao neka smirena i dostojanstvena scena. svi su pijani - pa zašto su onda tako prokleto mirni, smireni i fini?!?! zašto se praviti bolji nego što jesi. rulja te uvijek gazi. mislim nije, ali hoće. moji prijatelji su dio te rulje.
i kao što moj icq kolega (budući svadbeni kum, a ja kum njegovom djetetu) večeras reče... zapravo budem parafrazirao dio naše konverzacije:


depresija rula? - upita me.
da. - odgovorih mu.
pichka je rijesenje za nas obojcu! - nadoveže se.

u daljnjem nabrajanju neću ustrajati.
- 21:41 - hračni nešto: (3) - printaj, rođo! - #

petak, 12.08.2005.

isukrsta mu ne volim kada mi se stvari kompliciraju!!!
pričat ću, valjda će biti povoda. ic isi ven jur... B I G I N Đ E P E N. i volim neon na svojoj koži i ja jesam u zoo-u.

neki most, lijepa boja


magla je u vanjštini a sunce zalazi, zazire od daljnjeg bdijenja.
i kada je zrak ovako krvav vani...
diše mi se punim plućima.
- 21:06 - hračni nešto: (12) - printaj, rođo! - #

srijeda, 10.08.2005.

radni desktop jedne kvazipicajzle

evo, od danas je službeno. mislim, radio sam to i prije... grickao grickalice uz računalo ali uvijek je bilo to tek toliko i u umjerenim mjerama. barem bi se potrudio isuti ih u neku prikladnu posudicu, ali danas sam očito promjenio svjetonazor. ponad mene bdije crnokosa dvaesi5ogodišnja teta u lila pinki haljinici s istim takvim uvojkom, ponad desne strane čela, podrijetlom iz vice citya {GTA kao grand theft auto serijal}; na slušalicama mi trešti sugar skin one sandre našić {jea wrajt, kao da je naša}; a na stolu između razbacanih cedejova, mobitela te popratnih punjača, knjiga, papirića, pazlica, cedejovih kutijica i još koječega nalazi se i moj index {kojeg nipošto i iz ne znam kojeg razloga i zašto ne smijem zaboraviti spomenuti} kao i poluispijena boca kokte onkraj vrećkice kestlinovih štapića koji nestašno proviruju iz iste, kao da se srame ili boje nečega. pa i imaju razloga. pojest ću ih.
od danas se službeno deklariram kao izrazito pedantna i uredna osoba tim više što svaku stvar koja i kada mi ustreba {uglavnom} uspijevam pronaći. sve to omeđeno je s dva kućišta od kojih na onom lijevo s moje strane upravo odlažem svoje prohujale besmislice u još opterećujućih bajtova dok onaj desni {inače oplođen nevjerojatnim količinama dobre glazbe i pornografije, valjda je zbog toga i dobio raznozazne viruse} služi samo za ukras.

inače moj tjelesni integritet me još uvijek postojano služi. do kada točno, zaista ne bih znao reći.

- 22:00 - hračni nešto: (2) - printaj, rođo! - #

ponedjeljak, 08.08.2005.

stvari su se zakomplicirale. postoje indicije o narušavanju mog (ili nekoga meni bliskog sa svim popratnim osudama) fizičkog integriteta nevezano uz stavove ili teme ovdje prethodno iznesene. stvari iz najintimnije sfere mojeg privatnog života su esklairale. kada opasnost mine javit ću se opet.
- 21:46 - hračni nešto: (4) - printaj, rođo! - #

četvrtak, 04.08.2005.

_psmtr_

nekako sam se prisilio odgledati prvo poluvrijeme. mizerija, užas, bijeda i jad kao uvertira u bolnu činjenicu kako je naša liga i formalno prezentirana, ogoljena u svoj svojoj svojim na amaterskoj razini. danas 5 komada kod kuće što u zbiru čini osam. OSAM - nula.{brojkom "8:0"}, a nijedan dati. igra je traljava, neaktivna. riječ je o izdaji - Svete Majke DOMOVINE, a onda i time i LJUDI koji u njoj žive.
zanimljivosti radi: u iraku su nogometašima lomili noge i za manje, barem dok je ta zemlja još bila slobodna. uglavnom... jako sam ljut.
{riječ je, dakako, o uzvratnom susretu hajduk-debrecen odigranom trećeg kolovoza u splitu}


kako se čini ovo će biti još jedan u nizu truć bla blogova, a sve samo zbog mojih emocionalnih izljeva i čini se... egzibicionitsičkih pobuda. ali svi smo mi to - egzibicionisti. oni koji pišu blogove, bz obzira na pobude, zasigurno i više nego neki drugi. jesam li u krivu?!
ne skrivam nezadovoljstvo ni samim sobom.
- 00:09 - hračni nešto: (9) - printaj, rođo! - #

srijeda, 03.08.2005.

lajk a tauzunds najts...

2. kolovoz AD 2005; nešto prije osvita sutra: mjesec u kojemu moglo mnogo toga bi se dogoditi je zabrazdio silovito. ona dolazi - slatka, najslađa čarolija... ona dolazi sljedeći tjedan.
ulazi u domenu mojeg fizičkog svijeta. da ćemo postati jedno posve je izvjesno.
nedostaje mi plamen njene kose na obrazima.

moj Svijet je slojevit i kršan, možda joj se ne dopadne i toga se plašim - što može očekivati od osobe
koja je zadnjih nekoliko dana provela zadubljena u postapokaliptičnom, virtualnom Fallaout2 univerzumu vlastite sobe ilazeći samo na wc ili sendvič?!
neodlučan sam {iako rizika nema} kada je u pitanju ona - možda mi je previše stalo. da me povrijediti može kada zaželi znam kao što me svjest o njenoj prilagodbi meni gotovo neugodno draška.
opet sam tako prokleto zbrčkan.


Mozes se ti tako plasit do u vjecnost a ja necu tu vjecno bit...kad ti nesto ne znas objasnit jednostavno kazes:ja sam ti kompliciran,plasim se...pa plasi se ,sto cu ti ja tu,ako u ovo sve vrjeme nisi nasao skloniste od straha u meni ni neces vise.
-danas, odnosno jučer u 00:38h ...

možda je nazovem večeras. oduvijek harači mala beštija po mojoj duši, ali nije jedina... hehe... u principu divlja ovih dana s posebnim guštom. jednostavno ne razumijem zašto se ne mogu prepustiti i stuštiti u sve to kao nekoć. zbrčkan sam.

1) naspavati se
2) izbjegavati računalo
3) prizvati je u ovoj noći
4) sljedećeg dana ponoviti stavku 1), 2) & 3)

pax vobiscum.
- 00:01 - hračni nešto: (5) - printaj, rođo! - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>