Ponekad ne vidimo svjetlo i malodušnost nas obuzme.
Ponekad ne razumijemo Božje putove i tražimo Ga na neravnim stazama.
Ponekad se svijet čini vrtoglav i besmislen, a duhovi laži sputavaju naše korake.

Kada je teško umiriti misli, a Kristov mir čini se dalek,
sam Duh Božji zauzima se za nas.
On nas poučava kroz molitvu i krijepi naš duh.
Čisti nas od idola,
napasti da sami upravljamo nadnaravnim silama i budućnošću,
odvikava nas od iracionalnosti i poganstva,
gradi put poniznosti i šutljivosti, da osluhnemo Božji glas.

A taj glas ne dolazi od nas samih da nam se duh uznosi i hvali.
Dolazi od vječne Riječi njegove koja nikad ne će proći…


* * *


Neizrecivi Stvoritelju, Ti koji si iz prebogate svoje mudrosti
ustanovio tri kora anđela i postavio ih divnim redom
nad spoznatljivo nebo te prekrasno rasporedio dijelove svemira:
Ti, koji si ustanovio istiniti izvor svjetla i vrhunsko počelo mudrosti,
udostoj se uliti zraku svoje jasnoće nad tminu mojega razuma
i ukloni od mene dvostruku tminu - grijeh i neznanje –
u kojoj sam rođen.

Ti, koji malenima daješ razgovijetan jezik,
oblikuj moje riječi i na moje usne izlij
milost svoga blagoslova.
Daj mi oštrinu razumijevanja, sposobnost pamćenja,
sustavnost i lakoću učenja, istančanost tumačenja,
obilnu milost izražavanja.

Zasnuj početak, usmjeri napredak, upotpuni dovršetak mojega rada!
Ti, koji si pravi Bog i pravi čovjek: koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

sv. Toma Akvinski
(J. Maritain: Anđeoski naučitelj)