Javnost je opet pronašla ljutog neprijatelja s kojim se treba obračunati, što više ga ocrniti i ismijati sve što je dobro napravio u životu... Ma taman, poslati ga na psihijatriju, jer njegove ideje više nisu "prolazne", ni "ekskluzivne" kao prije, ne odaje više "konfliktnu" osobu u crkvenim redovima... Mrtvo slovo Kodeksa časti opet je isplivalo na površinu, a sve zbog jednog svećenika...
Slušala sam ga i ja, i prije se među vjernicima vodila diskusija "Je li karizmatik ili nije", i bila je interesantna, već prema tome kako je tko shvaćao pojam "karizmatik među svećenicima" ...
Bilo je uvijek onih samouvjerenih diskutanata koji su "čuli o njemu" i nešto treće, a bilo je i onih koji "vide trun u bratovu oku, a u svom brvno ne vide"...
Kad se napusti ta vjernička prizma svrstavanja u kategorije i pokuša objektivno procijeniti, uz činjenicu kako smo svi različiti i obdareni različitim darovima za bogatstvo zajednice, više se ne može biti ravnodušan i slijep.
Među novinarima, ruku na srce, pretežno se hvataju tema o svećenicima i Crkvi oni koji su "u višoj perspektivi", zaštićeni čak i od Etičkog kodeksa, oni koji sve znaju "jer se po hodnicima priča" i oni kojima je cilj jedino tretirati, kao što slijedi:
...njezine vjernike (najpoželjnije svih dobi, ali posebice djecu i mlade jer oni su, ipak, "najplodnije tlo", najosjetljiviji su i najranjiviji), njezine svetinje, sakramente i molitve (izvrgavajući ih ruglu ili ih barem ismijati), biskupe i svećenike (uz obvezatan senzacionalistički naslov ako netko od njih napusti službu), njezine vjeroučitelje i karitativne djelatnike (njihove pojedinačne propuste, mane i moguće nastranosti odmah uzdignuti na opću razinu problematizirajući općenito odgojnu i karitativnu ulogu Katoličke crkve u društvu), njezin nauk (po mogućnosti i samo poimanje Boga i osobe Isusa Krista), gradnju crkava (nikako ne izostaviti materijalnu pohlepnost Crkve i bogaćenje na račun hrvatskih poreznih obveznika, te neodrživost potpisanih međunarodnih ugovora između Republike Hrvatske i Vatikana), njezino mišljenje o aktualnim društvenim problemima (stvoriti ozračje užasa zbog njezina "izlaska iz sakristije", nedopustivog "miješanja u politiku" i narušavanja laičkih temelja današnje hrvatske države), njezin tisak (zbog što učinkovitijeg efekta isticati kako je u određenom tekstu riječ tek o stavu pojedinoga katoličkog novinara ili urednika, ali po potrebi za isti tekst reći kako je to stav zagrebačkog Kaptola ili, možda, cijele Crkve u Hrvatskoj, a uvijek "prolazi" tvrdnja da je to stav opće Katoličke Crkve, tj. Rima, primjenjujući najpouzdaniji "recept": "po kaptolskim se hodnicima priča", "iz povjerljivih crkvenih izvora saznajemo", "neimenovani visoki vatikanski dužnosnik je rekao") i dr.
T. Vuković
Zašto je to tako? Na postavljeno pitanje ne vrijedi čekati odgovor...
