Ljubav je..
Kad se pojaviš s cvijetom i onim predivnim zaljubljenim sjajem u očima.
Kad me maziš i smiješ se jer se previjam od užitka.
Kad zajedno radimo velike planove i vjerujemo svim bićem u njih.
Kad napravimo tisuće koraka kroz gradove ili šume ili pored jezera.
Kad iza uha staviš visibabu koju sam ti ubrala dok šećemo.
Kad me slušaš s pažnjom koju mi nitko nikada nije dao.
Kad ti padnem u naručje nakon groznog dana i u njemu ostavim suze, a ti me maziš i govoriš da će sve biti dobro.
Kad dijelim s tobom svoja pitanja i strahove, a ti me slušaš i razumiješ.
Kad ti moja obitelj uvaljuje stvari koje ne voliš i ti ih pristojno probaš jer želiš ostaviti dobar dojam ljudima koji su dio moje stvarnosti.
Radost u cijelom mom biću svaki trenutak s tobom.
Želja da te svakim novim trenom iznenađujem i usrećujem.
Razumijevanje koje dijelimo u svim životnim situacijama.
Kad si beskrajno vjerujemo.
Kad mi govoriš da sam lijepa.
Kad mi pročitaš misli.
Kad te zezam, a ti se ne ljutiš, samo me ponekad škakljaš tamo gdje sam škakljiva.
Sloboda koju osjećamo zajedno.
Spoznaja da si uvijek uz mene, spoznaja da imam tvoju podršku i razumijevanje u svemu što radim.
Sposobnost da svojom prisutnošću uneseš sunce u najveći mrak.
Kad mi šapućeš nježnosti dok me beskrajno strpljivo i polako uzimaš i držiš u naručju kad se izvijem u ekstazi, a suze zahvalnice se razliju niz obraze.
Kad mi usnama pišeš najljepše pjesme.
Napisala sam već tisuće riječi, stotine rečenica tebi, o tebi, za tebe. Ono najvažnije, ono najljepše, ne mogu napisati, izreći, objasniti. To možeš osjetiti samo u mom pogledu, dodiru i svakom otkucaju srca koje je tvoje.
Ljubav si ti..
~Hvala ti na najljepšoj godini u mom životu. Obožavam te, mazice.~
20.03.2009. u 00:01 | K | 20 | P | # | ^
NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN!!
Ponovit ću nešto što je moja Ljubav rekla..razmislite o svojim skokovima u more..nitko ne garantira da će svaki biti uspješan..možda se, ne dao Bog, nađete u sličnoj situaciji..samo je zamislite..da vidim tko od vas neće uplatiti bar nešto..budite ljudi..
Kopirano s bloga Humanitarnog Niskozemca
"U proslom postu sam najavio da u sklopu humanitarnog izleta u Puli namjeravam napraviti jednu humanitarnu akciju.
Humanitarna akcija je za 25godisnjeg Antona Zivkovica stopostotnog invalida iz Pule.
Pripremajuci se za dolazak u Hrvatsku i organiziranjem humanitarnog izleta, ostao sam sokiran kad sam na portalu 24sata procitao pricu o Antonu Zivkovicu koju vam prenosim u cjelosti: „25-godišnji Anton Živković skočio je na glavu u more dubine jedan metar, slomio vratni kralježak i ostao 100 postotni invalid. Anton je danas prikovan za krevet i potpuno nepokretan. Život ovog mladića promijenio se u sekundi.Sa prijateljima je išao na more, skočio na glavu, a već pri skoku mu je pukla kralježnica. Prijatelj ga je u posljednji trenutak, kada je već bio na izdisaju, izvukao iz vode. U bolnici je proveo 5 mjeseci. Anton je nakon nesreće u Novom Vinodolskom u ljeto 2007. godine, došao živjeti s roditeljima u Pulu. Anton se ne može brinuti o sebi, a o njemu najviše brine majka Eva. Anton s majkom,11-godišnjim bratom Petrom i nezaposlenim ocem Jozom živi u podrumskom prostoru od 30 kvadrata, koji je preuređen u podstanarski stan. Stan nema prozora, odvojene spavaće sobe, a sve je prekriveno vlagom Žive od 3000 kuna mjesečno,od čega, kaže Anton gotovo 2000 ide za režije.Antonu možete pomoći uplatom na žiro račun, Istarske kreditne banke 3330036376, s naznakom za Antona Živkovića.“
Nakon sto sam to procitao, odlucio sam da na neki nacin pomognem tom mladom covjeku, pogotovo jer se radi o mom sugradaninu (Pula).
Stupio sam u konatkt sa gospodinom Teofikom Starcevicem predsjednikom Humanitarne udruge „Pomoc i ljubav“ iz Pule te se raspitao o Antonu.
Takoder sam stupio i u kontakt sa ljudima iz 24sata koji su prvi napravili pricu i pitao ih sto je do sada ucinjeno, kao i sa samim Antonom Zivkovicem.
Nazalost bar po mom osobnom misljenju nekog velikog pomaka nema.
Gradske strukture grada Pule dale su nekakva lazna obecanja da ce se rjesiti stambeno pitanje no do dana danasnjeg od toga nista.
Nazalost nista bolje nije niti sa financijske strane.
Anton se i dalje nalazi u vlaznom podruskom stanu a financijska situacija nije bas blistava.
Stoga sam ja eto prije par dana dogovorio zajednicku suradnju sa Humanitarnom udrugom „Pomoc i ljubav“ iz Pule i Humanitarnom udrugom "Mala Anja" iz Zagreba kako bi se na bilo koji nacin pomoglo Antonu.
Humanitarna akcija krece danas 16.03. i traje sve do 24.04. do mog dolaska u Hrvatsku.
U tom periodu pokusat cemo sto vise alarmirati medije, pokusati ukljuciti sto vise ljudi u akciju i uz pomoc medija i ljudi napraviti jedan pritisak na gradsku strukturu u Puli da se sto prije napravi adekvatno stambeno zbrinjavanje Antona i njegove obitelji jer prosto je nesvatljivo da Grad nema barem jedan stan da da na privremeno koristenje.
Naravno u tom periodu pokusat cemo koliko mozemo uz pomoc dobrih ljudi financijski pomoci Antonu Zivkovicu.
Za pocetak, nase tri udruge donirat ce 300 eura.
Za vrijeme mog boravka u Hrvatskoj tocnije u Puli iskoristit cu sva svoja moguca poznanstva da se sto hitnije rjesi i stambeno i finacijsko pitanje.
Takoder ce Anton i njegova obitelj biti moji gosti na humanitarnom izletu.
Predvideno je i da kad zavrsi ova humanitarna akcija da zajedno ja, gospodin Teofik Starcevic i gospodin Tomislav Kostanjevecki predsjednik Humanitarne udruge „Mala Anja“ posjetimo Antona i njegovu obitelj.
Ono sto sad ja molim sve Vas, je da se na bilo koji nacin ukljucite u humanitarnu akciju :
"NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN"
U ime moje i moje Udruge „Hulp en liefde“ u ime HU „Pomoc i ljubav“ iz Pule i u ime HU „Mala Anja“ svima Vama koji se ukljucite na bilo koji nacin u ovu akciju unaprijed Vam se zahvaljujem.
Evo par linkova iz 24sata:
http://www.24sata.hr/news/clanak/prikovan-je-za-krevet-zbog-skakanja-na-glavu-u-more/104671/
http://www.24sata.hr/news/clanak/nepokretnom-antonu-25-neznanac-ostavio-1000-kn/105054/
http://www.24sata.hr/news/clanak/paralizirani-anton-iz-pule-zeli-otici-na-akupunkturu/106521/
Evo i par kontakata:
Antonov broj mobitela: 095 897 65 94
Mene mozete dobiti na mail adresi : martru.herman@wanadoo.nl ili na
skayp: od 08h do 17h pod imenom marijo.hrman
od 18h do 23h pod trudy1952
Urednistvo 24sata: http://www.24sata.hr"
17.03.2009. u 20:22 | K | 4 | P | # | ^
Šetnja mislima
*danas nema pjesmice*
Zadimljeni kafić Importane centra. Zagrljaj moje najdraže. Predugo se ne vidimo. Poljubac najboljeg čovjeka na svijetu za mene. Dvosatni razgovor. Mnogo, mnogo smijeha. Kao da se vrijeme zavrtjelo i napravilo čudnu mješavinu prošlosti i budućnosti s pogledom iz sadašnjosti. Neke stare priče gledane iz novog kuta. Tako dobrog kuta. Neizbrisiv osmijeh na licima. Tako je lijepo živjeti svoju bajku bez strahova i boli. Došetao je s cvijetom u rukama. Ti savršeni mali znakovi pažnje uvijek me iznova oduševljavaju. Voli me. Voli me više od ičeg.
Znate li kako je pokušavati uklopiti se u neku sliku iz koje tako očito iskačete? Znate li kako je svakim buđenjem oblačiti premale cipele ili češljati se iglama? Znate li kako je usnivati u koži stranca dok vam srce vrišti da to niste vi i ušutkavati ga tako neracionalnim razlozima? Znate li kako je ne vidjeti pored zdravih očiju? A to su samo one najsitnije krhotine svih početaka i svršetaka prije onog pravog početka bez kraja. Ako je trebalo plesati, plesala sam. Trebalo je pisati? Pisala sam. Pronaći se u glazbi u kojoj se ne prolazim? Nema problema. Poput amebe pomicala sam svoje granice uvjeravajući se da je to ono što želim. Samo da bih na onaj maleni tren, prije no što se sve kule u pijesku uruše, bila sretna. Prevelika je cijena te sreće ako mene pitate. Bez prave podrške. Bez prave ljubavi. Samo preteško kamenje. I još mi je u dubini utrobe kamen kad se sjetim onoga što je bilo ispod svih maski. Ali onda moju ruku stegne njegova sigurna ruka i svijet opet ima boje.
Možete li zamisliti kako je nakon takvih godina gledati njegove sjajne oči dok priča o svom snu u kojem se moja bit stvarno nalazi? Možete li zamisliti pored sebe nekog tko, kao i vi, sanja velike snove i spreman ih je ostvariti i za sebe i za druge? Možete li zamisliti kako je probuditi se i osjetiti njegove tople ruke oko struka, znati da nikuda ne ide? Možete li zamisliti osjećaj da vas netko poznaje od prvog dana na neki čudesan neobjašnjiv način? Znate li kako je kad zajedno pjevate dok crte promiču pored vas? I uistinu bez tebe drveni konjići samo tužno stoje. Znate li kako je kad netko izrekne misao tren prije no što ste je vi htjeli izreći? Kad želite isti broj djece? Želite ih isto odgajati? Podudaraju se imena? Zamislite sreću spoznaje da za manje od 90 dana živite zajedno. Zamislite jedan po jedan ostvareni san. Zamislite nekog tko je rođen za vas i voli vas i podržava i uvijek je uz vas i na njega možete računati baš u svakom trenutku. I na kraju zamislite da to nije san. Ja sam stvarno sretnica.
Život nas na razne načine uči i oblikuje. Na put nam stavlja neočekivane stvari. Udara nas na neočekivanim mjestima. Daruje nam neočekivane sreće. Ali da mi je netko prije samo godinu dana rekao da će biti ovako, da će biti savršeno, rekla bih mu da je lud. Vjerovala sam da ću pronaći ljubav, ali ni u najboljim snovima nije bila ovako savršena. Ni u najsjajnijim maštarijama moj muškarac nije imao SVE što mi treba. Zahvalna sam Nebu na tom najvećem od svih darova koje mi je moglo dati.
Volim misliti o tebi. Volim te voljeti. Volim ti se diviti. Volim uživati u svakom djeliću tebe. Volim spavati samo u tvojim rukama. Mirna. Sretna. Više od svega tvoja. Lijepo sanjaj, ljubavi moja.
04.03.2009. u 22:29 | K | 18 | P | # | ^
