* * *
Nakon dugo, dugo vremena smogla sam snage svratiti ponovno u ovo malo utočište, sjetiti se svog malog svijeta, priznati si koliko ste mi nedostajali..prošlo je puno, život se mijenjao..rađali su se osmjesi, niz lice klizile su suze..bilo je iznimno teških i iznimno sretnih trenutaka..pisala sam..napisala tisuće stihova i spremala ih u svoje male kutijice trenutaka duše..bila sam ispunjena i usamljena..voljena i ostavljana..promijenila sam grad..promijenila društvo..promijenila neke životne staze..i nikad ništa više neće biti isto..neki su dijelovi mene umrli, neki su nanovo rođeni..u moje oči, među iskricama osmijeha, mjesto je našao i tračak sjete..veličanstveno je kako život oblikuje čovjeka..podsjeti me to na stijene koje valovi oblikuju..strpljivo i polako..
Danas se smijem..danas je divan dan..danas sunce miluje prozore, a dragi glas uši..ali danas je i dan teških spoznaja o slabostima, izdajama i snazi..naučila sam iskoristiti trenutak, slušati srce i ne planirati..naučila sam živjeti danas..sutra je prilično nesigurno polje..još se radujem sitnicama..još volim beskrajno i potpuno..još dajem bezuvijetno..još osmijehe sipam svojim putevima..jedina razlika je u težini i ožiljcima..
Nadam se da ćete mi oprostiti onakav odlazak..ne obećavam da će i povratak biti zauvijek..više ništa ne obećavam..ali bit ću tu..bit ću opet tu..ne kao da nisam ni otišla..to nikako..bit ću s vama danas..u trenutku..tko zna kuda putevi sutrašnji vode..samo želim da znate..što god se dogodilo, obilježili ste moj život, oblikovali me i ostavili predivne tragove na platnu moje duše..to se ne zaboravlja ni nakon vječnost..
Iskreno vaša,
Desertrose
***
Tako je..
Dan se raspleo u letu ptice
na krilima slobode
u rođenju jutra
dok su zamrznute zrake sunca
doticale ledenim suzama okićene grane..
Tako je lijepo otvoriti oči i znati
da sam dobro..
Vjetar je vještim prstima
raspleo kose od leda i žudnje
dotakao crvene obraze
rastočio mirise sjećanja
po hladnom vratu i otišao..
Tako je dobro imati cilj i osjećati
nešto lijepo se sprema...
Dugo se željeznica pružala u daljinu
i nosila živote putevima beskraja
u izabranim vlakovima
od minulih i nadolazećih dana
što nose nam nove pouke života..
Tako je radosno nositi osmijeh
među ruševine..
Duboko su se usjekli ožiljci
od straha, stradanja i smrti
rasijani među drevnim građevinama
među novim životima
što prastare terete na leđima nose..
Tako je tužno prolaziti kroz grad
umrla duha..
Postojan topao osmijeh
razlio se po malenom licu
i čvrsti su bili stisci radničkih ruku
uz otvorene oči što grčevito
drže ponos koji klizi niz padinu brijega..
Tako je bolno znati da naša se vrsta
u zvjerad gladnu krvi pretvara..
Bijele vitice dima plesale su
egzotične plesove topline
zaljuljane u razgovor
neraskidivih niti
među novim prijateljima slučaja..
Tako je toplo iščekivati malu čestitku
iskrene povezanosti..
Magla je meko obavila
cestu i crvena svjetla u noći
dok je poznati glas pjevao
«Samo ozdravi mi ti»
a kristalna se suza caklila u oku..
Tako je teško osjećati da Zemlja se vrti
bez obzira na nas...
26.01.2008. u 20:12 | K | 20 | P | # | ^
