Božićni post :)
Ruka u ruci. Usklađeni koraci i osmjesi na licima. Iza nas zatvorena vrata našeg malog gnijezda i iščekivanje kićenja bora i otvaranja poklona. Uranjeni Božić. Poslijepodne u odličnom društvu uz puno smijeha i razgovora. Bolje nije moglo. Kući su nas ispratili osmjesi, a mi smo pohitali izvaditi kuglice i zvijezdu i svijećice. Moj prvi Božić s čovjekom mog života. Pet dana ranije, doduše, ali nije važno. Ukrašavam drvce s najvećim ukrasom ovog svijeta. Kuglice crvene kao njegove usne. Srebrne kao iskrice u njegovim očima. Bijele lampice poput zvijezda na nebu iznad grada. Poželim se uštipnuti. Tako je predivno nestvarno. Trenutak koji smo oboje spremali i iščekivali duuugo. Kutija s božićnim motivom i u crveno umotan poklon ispod bora. Pregršt ljubavi u oba. Sati pletenja. Trenutak slušanja i osjećaj za bitno. Sjaj u dva para očiju. Nevjerojatno je koliko me slušaš i poznaješ. Noć u njegovom naručju i dan odmora.
Ove godine se sve nekako posložilo. Nakon ružnog početka s mislima da ipak možda nisam toliko jaka i da ne mogu baš sve izdržati. Nakon mnogih probdjevenih noći punih suza i razmišljanja. Nakon zatvaranja stranica bolne prošlosti i kretanja u nove pobjede. Nakon mnogo, mnogo lomova u obitelji, život je napokon podigao putanju. U moj je život došla ljubav. I sve se posložilo. Kao čarobnim štapićem život je kockice postavio na mjesto. I nije baš u svakom trenu baš sve savršeno. Svijet tu i tamo priredi neku spačku. Ali nisam sama. One je uz mene. Ja sam uz njega. Uvijek. I to životu daje smisao. Kad sve svoje radosti i tuge mogu podijeliti s njim.
Bor u mojoj kući. Pažljivo birani ukrasi. Pažljivo spremana kuća. Obavija je mir. I tu su stvari sjele na mjesto. I idu naprijed. Idu na bolje. Smijemo se. Sutra je popodne rezervirano za druženje dviju obitelji. Moje i obitelji moje ljubavi. Pokloni su birani s mnogo ljubavi. I bit će lijepo. Jedva čakam da zagrlim svoje sunce. Dan bez njega je polovičan dan. Samo će jedna osoba nedostajati. Nadam se da zna, gdje god bio, koliko ga volimo i koliko nam nedostaje. Strahovito. Sretan Božić, tata!
Nekako je sve lijepo i uljuljkano. Htjela bih barem djelić tog mira i spokoja unijeti u ostatak svijeta. Htjela bih pogurnuti ljude, otvoriti im oči da shvate da je najveće blago u njihovim životima čovjek. Jer uzalud sve pobjede i uspjesi ako ih nemaš s kime podijeliti. Kad bi svatko od nas pružio ruku onome do sebe i shvatio koliko se blago krije u ljudskim srcima, svijet bi bio raj. Ja sam svoj raj pronašla u njegovim očima, toplini obitelji i prijateljima. Kao savršen poklon, htjela bih vama pokloniti taj osjećaj. Ali to je nemoguće, svatko sam mora pronaći put do raja na zemlji. Želim to najiskrenije svim ljudima. Mir. Ljubav. Sigurnost. Životnu radost. Najljepše poklone ovog svijeta.
Provedite blagdane s ljudima koje volite. Oprostite onima koji su vam nešto skrivili i ispričajte se onima koje ste vi povrijedili. ( da ne budem licemjer koji samo priča, ispričavam se svima koje sam ja povrijedila..nije bilo namjerno..splet okolnosti..i žao mi je zbog tuđih suza i slomljenog srca..voljela bih da nije bilo tako, ali jest i nije mi žao zbog mojih odluka..nadam se da će svima koji se ljute na mene sreća pokucati na vrata i da će zaboraviti ljutnju..možda jednom i razumjeti) Učinite nešto lijepo. Nešto dobro. Zagrlite ljude koje volite. I smijte se. Uživajte u svakom trenu života jer samo jedan imamo. Nemojmo ga potrošiti uzalud.
Želim vam svim sretan Božić i sretno uplovljavanje u novu oluju Nove godine. Želim vam obilje ljubavi, zdravlja, mira i radosti. Neka vas blagoslov prati na svakom koraku.
Voli vas Desertrose 
24.12.2008. u 18:20 | K | 11 | P | # | ^
