Thank you for loving me..
Kiša je monotono lijevala već dva dana. Vjetar je nosio moju crnu suknju i podizao ježurke na golim nogama. Držala sam te u naručju ne želeći te nikada ispustiti iz ruku, a znam da će i to vrijeme bez tebe proletjeti i opet ću biti tvoja. Blesavo, znam, ali šta ćeš, ja sam ipak tvoj mali nježni osjetljivi mačić. Mirisalo je na mokri asfalt i tvoj omekšivač. Mirisalo je na svježinu i hladnoću, a minute su se tako bezobraznobrzo micale. Čuo se dobro poznati zvuk vlaka po tračnicama. Još samo nekoliko minuta i vraćam se u mjesto koje sam nekad zvala domom. Sada je moj dom tamo gdje si ti (što ne znači da manje marim za one koji u mom bivšem domu ostaju..samo je način drugačiji). Male su se slane kapi iskradale iz mojih očiju i ljutile me. Nisam htjela da se osjećaš loše. Nikako. I nisam tužna. I znam da će proći. Samo..nedostajat ćeš mi onako kako mi nitko nikada nije nedostajao i još se nisam navikla na taj osjećaj. Nikada ni neću. Skupljala sam ih najbrže što sam mogla i smješila se najvoljenijem biću na svijetu. Svom savršenom biću. Svojoj ljubavi. Tebi.
Zviždaljka. Minute su prošle. Vlak je lijeno krenuo sa svog mjesta. Knedla u grlu. Ruka koja kupi vjetar mašući ti. «Volim te» pročitano s tvojih usana. Pramenovi na licu nošeni vjetrom i osmijeh na tvojim usnama. I ja tebe volim. Više od ičeg na svijetu. Više no što sam ikad ikog voljela. Više no što ću ikog ikad voljeti. Polja su promicala u perifernom vidu. U centru si bio ti. Vrtio se film proteklih dvadeset dana zajedničkog života. Zajednička usnivanja. Zajednička buđenja. Tvoj sneni osmijeh na jastuku. Male, naizgled usputne, nježnosti. Osmjesi. Smijanja do suza. Mali klizeći tragovi miline na obrazima. Tvoji tragovi na koži. Bezbrojni magleni vreli vrtlozi čiste ljubavi. Mnogi odgledani filmovi dok se popodnevno sunce probijalo kroz pore roleta. Klizeće kapljice znoja. Čvrsti zagrljaji. Male svakodnevne stvari. Sigurnost i pouzdanost. Prijatelji. Ručkovi. Večere. Kolači. Razgovori. Toplina. Šetnje i dugi razgovori o prošlosti i budućnosti. Poput svijeta iz bajke. Tisuće svjetala iza tisuća prozora. Smiraj nakon svakog dana u tvojim rukama. Nemirni snovi odneseni sigurnošću tvog toplog tijela pored mene u sparnim noćima. Tvoje lice dok mirno snivaš. Malena svjetla svijeća. Ples molekula eteričnog ulja izmiješan s vodenom parom toplih kupki. Zvuk kapljica koje padaju na tvoju kožu. Obrisi sjena po zidu. Mir. Nikada nisam ni u što bila sigurnija. Ti si Onaj Pravi Savršeni. Moj.
Hvala ti. Za svaku sekundu. Za svaki mali znak pažnje. Za svaki dodir. Svaki poljubac. Svaki zagrljaj. Svaki zaljubljeni pogled. Hvala ti za svaku sitnicu koja nas sačinjava. Hvala ti što me voliš i kad nisam najbolje volje i kad sam umorna i nervozna i bezrazložno tužna. Hvala ti što si moja stijena. Moj oslonac. Štit. Ali prije svjega, moja ljubav. Znam da znaš, ali nije na odmet ponoviti. Cijenim te. Poštujem. Podržavam. I neizmjerno sam ponosna na tebe.
Mrak je obavio tračnice i polja. Kilometri polako prolaze i vlak me dovozi do cilja. Sklapam oči i ljubim te mislima. Grlim te srcem. Medaljon se s našom sličicom njiše ispod grudi. I tu si. U meni. Tu sam. U tebi. Zauvijek..
23.07.2008. u 22:38 | K | 10 | P | # | ^
VAŽNO!!!
Budimo konkretni! Otvorimo svoja srca i džepove! Mnogo malih dijelova čini cjelinu, a davanje ispunjava srce radošću..Ona nas treba..
HUMANITARNA AKCIJA : "PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE" ZA TEŠKO
BOLESNU DJEVOJČICU ANJU KOSTANJEVEČKI
Zovem se Teo Topolovec. Imam 21 godinu. Rođen sam u Zagrebu, gdje živim i radim dan danas. No ovo nije priča o meni, već o jednoj djevojčici Anji Kostanjevečki koja je od rođenja stopostotni invalid. Naime Anja Kostanjevečki je petogodišnja djevojčica koja od rođenja ima cerebralnu paralizu i epilepsiju. Anja ne može ništa samostalno obavljati i ovisna je 24 satno brigom svojih roditelja.
Anjini roditelji mjesečno za njezino liječenje izdvajaju oko 6.000,00 tisuća kuna (privatne fizioterapeutske vježbe, lijekovi za epilepsiju, logopedske vježbe, razne rehabilitacije i dr). Također roditelji izdvajaju jako veliki dio novca na kupnju invalidskih pomagala bez kojih Anja ne može normalno funkcionirati (invalidska kolica, invalidska sjedalica, invalidska auto sjedalica, stajalica, pomagalo za kupanje;.) koje dođu svaki od 15 do 20 tisuća kuna. Hzzo pokriva samo invalidska kolica i to u iznosu od 8 tisuća kuna (ostatak roditelji snose sami) a sav ostali trošak za ostala pomagala, roditelji snose sami.
Nažalost kao u svakoj ovakvoj tužnoj prići i u ovoj roditelji nisu u velikoj financijskoj mogućnosti i ovisni su o pomoći drugih ljudi koji su voljni pomoći. Pitate se svi kakve ja veze imam sa ovom malom ali hrabrom djevojčicom Anjom i njezinim hrabrim roditeljima Jasminom i Tomislavom.
Naime ja sam nećak Jasmine i Tomislava , bratić male Anje i živim sa njima u istoj kući. Svakodnevno gledam njihovu konstantnu borbu za ozdravljenje teško bolesne Anje i neznam na koji bi im način pomogao. Zadnjih dana stalno slušam svog ujaka Tomislava kako govori da u narednom periodu moraju skupiti dovoljno novaca za kupnju invalidskih kolica, invalidske auto sjedalice, te da Anji omoguće što kvalitetnije vježbe a koje naravno koštaju. Iako sam zaposlen, nisam u nekoj velikoj materijalnoj i financijskoj moći, te sam odlučio da im pomognem na ovaj
način.
Da upoznam i senzibiliziram širu javnost o njihovim problemima. Odnosno, da javnost zainteresiram o njihovom slučaju kako bi im se koja dobra duša smilovala i pomogla.
Mala Anja ima svoju Internet stranicu http://malanja.blog.hr koju vode njezini roditelji i tamo možete saznati kakvu 24 satnu borbu vode njezini roditelji za njezino zdravlje.
Ovu humanitarnu akciju sam nazvao : "PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE" koja će trajati od 14 srpnja 2008 do 14 rujna 2008 godine. Nadam se da ce se u tom periodu skupiti dovoljno novaca, kako bi se maloj Anji mogla kupiti invalidska kolica (18.000,00 kuna), invalidska auto sjedalica (18.000,00 kuna) te da joj se donekle osiguraju privatne fizioterapeutske vježbe koje roditelji plaćaju oko 500,00 kuna tjedno.
Što od Vas konkretno očekujem? Očekujem da prije svega ovaj e-mail proslijedite na što više mjesta kako bi se što više ljudi upoznalo sa situacijom teško bolesnog djeteta kojem je itekako pomoć potrebna. Proslijedite ovaj e-mail svojim prijateljima, rođacima a oni neka taj e-mail proslijede dalje. Također bi Vas zamolio da uplatite koju kunu ili koji euro na Anjin žiro ili devizni račun, jer svaka kuna i svaki euro dobro je došao kako bi se ta karika povezala u jedan veliki lanac.
Anjin žiro račun : br.žiro računa u Zagrebačkoj banci
2360000-1000000013
pod poziv na broj upisati:
3113728810
model plaćanja: 00
Anjin devizni račun (kod uplate iz inozemstva): br.žiro računa u Zagrebačkoj
banci
2360000-1000000013
broj deviznog računa
2435841613
Iban broj:
HR323600003226926047
Swift Code:
ZABAHR2X
Av.Dubrava 43
10040 Zagreb
Poslovnica 016407
Na kraju akcije "PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE" na Internet stranici male Anje http://malaanja.blog.hr objavit ću kompletan sakupljeni iznos, te poimence svaku osobu ponaosob koja je sudjelovala u ovoj humanitarnoj akciji.
Još jednom apeliram na sve Vas da se uključite u ovu humanitarnu akciju "PODARIMO ANJI OSMIJEH NA LICE" i pokažimo još jednom svu našu veličinu kad su u pitanju teško bolesna djeca i njihovi hrabri roditelji.
U nadi da će odaziv biti veliki unaprijed se svima od srca zahvaljujem.
Otvorena je i grupa na Faceeboku, pa tako možete i tamo dati svoju podršku humanitarnoj akciji za malu Anju.
Kontakt osoba za ovu humanitarnu akciju:
Teo Topolovec Prugovečka 4, 10040 Zagreb
Tel. 01-2994-402
091-723-9560
16.07.2008. u 10:39 | K | 8 | P | # | ^
