Kad se pojaviš s cvijetom i onim predivnim zaljubljenim sjajem u očima.
Kad me maziš i smiješ se jer se previjam od užitka.
Kad zajedno radimo velike planove i vjerujemo svim bićem u njih.
Kad napravimo tisuće koraka kroz gradove ili šume ili pored jezera.
Kad iza uha staviš visibabu koju sam ti ubrala dok šećemo.
Kad me slušaš s pažnjom koju mi nitko nikada nije dao.
Kad ti padnem u naručje nakon groznog dana i u njemu ostavim suze, a ti me maziš i govoriš da će sve biti dobro.
Kad dijelim s tobom svoja pitanja i strahove, a ti me slušaš i razumiješ.
Kad ti moja obitelj uvaljuje stvari koje ne voliš i ti ih pristojno probaš jer želiš ostaviti dobar dojam ljudima koji su dio moje stvarnosti.
Radost u cijelom mom biću svaki trenutak s tobom.
Želja da te svakim novim trenom iznenađujem i usrećujem.
Razumijevanje koje dijelimo u svim životnim situacijama.
Kad si beskrajno vjerujemo.
Kad mi govoriš da sam lijepa.
Kad mi pročitaš misli.
Kad te zezam, a ti se ne ljutiš, samo me ponekad škakljaš tamo gdje sam škakljiva.
Sloboda koju osjećamo zajedno.
Spoznaja da si uvijek uz mene, spoznaja da imam tvoju podršku i razumijevanje u svemu što radim.
Sposobnost da svojom prisutnošću uneseš sunce u najveći mrak.
Kad mi šapućeš nježnosti dok me beskrajno strpljivo i polako uzimaš i držiš u naručju kad se izvijem u ekstazi, a suze zahvalnice se razliju niz obraze.
Kad mi usnama pišeš najljepše pjesme.
Napisala sam već tisuće riječi, stotine rečenica tebi, o tebi, za tebe. Ono najvažnije, ono najljepše, ne mogu napisati, izreći, objasniti. To možeš osjetiti samo u mom pogledu, dodiru i svakom otkucaju srca koje je tvoje.
Ljubav si ti..
~Hvala ti na najljepšoj godini u mom životu. Obožavam te, mazice.~
Post je objavljen 20.03.2009. u 00:01 sati.