petak, 29.02.2008.
Hinoraito
Inače, kao "aspiring sketcher" gledam puno crtačkih videa, a ovaj lik je do sada najsličniji onome što želim bit` kad odrastem.
A ovo mi je njegov najdraži video (između ostalog i zbog glazbene podloge) 
Nažalost, ne crta hentai.
ponedjeljak, 25.02.2008.
The way to love anything is to realize that it may be lost. *
Prvo, hvala vam svima koji ste odgovorili na donje pitanje i komentirali ovu začkoljicu. Iako ne osjećam da imam nešto osobito za reći, ukratko ću prokomentirati isto pitanje, ovlaš objašnjavajući kako je uopće došlo do njegova postavljanja.
Oni koji su imali prilike baciti oko na Dextera, relativno novu Showtimeovu seriju, a pročitali su i moje donje pitanje, vjerojatno su se sad već počeli smijati i činiti će to još neko vrijeme, pa dragi sugledatelji i fanovi, vama ne treba objašnjenja, slobodno odsmijte guze i ne morate se vraćati pročitati nastavak. Znam da vam je sve već jasno.
Nadalje, naravno da se svatko češe tamo gdje ga svrbi. Bome, nisam ni ja izuzetak. Stvarno, dogodilo se par puta da se uživo susretnem s rečenicom "Ja tebe volim ma što ti učinila." i kompletno se sablaznim. Razlomimo ovo malo: ako ja ne mogu svojim ponašanjem "vagu ljubavi" potjerati ni prema većem, ni prema manjem konačnom zbroju, onda na mom mjestu može biti bilo tko, radeći bilo što. Ergo, ti ne "voliš" mene. Ti "voliš" (što god to bilo), ja sam nebitna.
I slijedom navedenog, ako je tome tako - zašto uopće ti koji "voliš" tj. upustio si se u akciju u kojoj si ti jedini akter (N=1), želiš meni, ne-akteru (što će reći objektu,a ne subjektu), to govoriti kad su jedina dva moguća ishoda tog tvog postupka da ja to odignoriram ili se naljutim?!
Ne, nije stvar ovdje u meni, niti u taštini, kao što biste mogli predmnijeti. Stvar je u tome da uistinu ne razumijem zašto ljudi koriste akcije tako očito kontraproduktivne. Recimo, u svrhu diskusije, da sam ja jedna od onih koje takvu izjavu smatraju romantičnom. Slatkom, dragom i pažljivom. I slično.
I da ju uzmem za istinitu: "Bez obzira što ja učinila on/a će mene "voljeti".
Dakle, ja imam punu sigurnost da se mogu ponašati kao kompletni idiot, lagati, varati, silovati i ubijati apsolutno bez bojazni da bi nešto što ja učinim moglo utjecati na moju "ljubavnu poziciju". Štoviše, mogu svoje "prijestupe" mrtvo-hladno opravdati time, da ne kažem da oni mogu biti i direktno motivirani mojom prevelikom sigurnošću. I to nas, eto, dovodi do drugog primjera u donjem pitanju.
Da se razumijemo, ljubav nije na prekidač, pa da se pali i gasi k`o lampa pod stepenicama, ali ljubav koju nije briga tko je u žiži njena interesa i radi li ta/j što da bi tamo ostao i ne zvuči mi k`o neka ljubav.
*Gilbert K. Chesterton
četvrtak, 21.02.2008.
Jedno Pitanje
Zašto ljudi misle da emocionalna (dečko-cura, muž-žena, prijatelj - prijatelj) ili, još gore, biološka povezanost (roditelj - dijete, dijete - roditelj, braća/sestre međusobno) samo po sebi znači da "...ćeš ti za mene sve učiniti"?!
Ono u smislu:
"Znaš da sam tu za tebe bez obzira što..."
ili
"Nije me briga što je učinio on je moj..."
utorak, 19.02.2008.
Reality Check
srijeda, 13.02.2008.
Ab aeterno
Sjedim na školjci glave naslonjene na dlanove dok mi se laktovi zabijaju u koljena i vršcima prstiju češkam se po tjemenu.
Češkanje.
Češkanje.
Češkanje.
Čekanje.
Više me ne peče oderotina na glavi iz koje krv lipti po pločicama miješajući se sa pljuvačkom i suzama.
Opet ću čistiti do jutra.
- Majku ti jebem, izlazi iz zahoda! – čujem kako viče šakama udarajući po vratima. Prašina sipi iz fuga između pločica, šamponići u košarici podrhtavaju. Uz jeziv zvuk slavina u kadi izbljuje vodu zaostalu u cijevi.
Treba sutra kupiti novi filtar za pipu, količina kamenca u ovoj vodi je nevjerovatna.
- Čuješ li ti mene, kurvo? Izlazi da te ubijem, majku ti jebem kurvinjsku!
Čujem mukli udarac u sredini vrata visoko, visoko i uz neobičan šum bubnjanja primjećujem brzorastuću lokvu ispod vrata kupaonice. Miris amonijaka brzo ispunjava zrak, slatkasta koprena fermentacije upotpunjava dojam. Čujem ga kako kliže niz vrata, koljena nesposobnih da ga zadrže stojećim.
-Izađi! Jebemti! Izađi. Izađi. Izađi. – stišava se i gubi u hripanju, krkljanju i naposljetku, hrkanju.
Čekam još par trenutaka , a zatim ustajem i umivam se te podvezujem kosu.
Opet ću cijelu noć čistiti.
Skidam zasun s vrata i polako ih otvaram. Prekoračujem tijelo i preskačem lokvu.
Slušalicu telefona nosim u haustor i utipkavam brojeve.
- Je, mama, sve je u redu. Zaspali su? Pa nek` ostanu kod tebe, doći ću po njih ujutro. Ma ništa, gledamo film. Laku noć.
Ulazim i primam se posla.
Baš kao mama.
petak, 08.02.2008.
{arhiva}
Ponekad zaboravim
sebe
i tvoji jeguljaprsti
zađu
mi u nutrinu
tražeći
motiv za srce.
ponedjeljak, 04.02.2008.
Equisetum
Pritišćem tipkalo portafona.
- Hmmm? – čuje se kroz zvučnik.
- Otvoriš vrata?
- Mhmm.
Ljuti bumbar oglašava se u konstrukciji vrata. Guram i ulazim.
Vrata stana su odškrinuta. Izuvam cipele i jaknu mokru od kiše odlažem na vješalicu. Kroz zatvorena vrata hodnika čujem Lanegana kako se oprašta s Mary pod sivim nebom. Otvaram vrata. Zapuhuje me val tropske topline; dižem obrve i spuštam torbe na pod, pored vrata. Njušim vlažnu kožu i gel za tuširanje. U drugoj sobi glazba se stišava.
Virim izdaleka kroz okvir vrata naginjući se desno, desno, desno....
Dočekuje me gola, u najvišim svijetloplavim štiklama suludo tankih potpetica ikad viđenim, nagnuta nad stolom s otvorenom The complete book of vegetables, herb and fruit. Otkopčavam remen i „ishodavam“ iz hlača grabeći prema njoj, dok mi erekcija zadiže nogavicu bokserica. U jednom savršenom polukružnom potezu odbacujem majicu i prislanjam se uz njenu pozadinu lijevom praveći košaricu za njene grudi, desnim kažiprstom nježno pozdravljajući vrelo, ovlaženo predsoblje.
- Jesi li znao da su rimljani perući posuđe preslicom ustvari dodavali posuđu osobinu „teflona prije teflona“?
- Mhmmmm. Zbog silicija. I korozija na arheološkim predmetima može se čistiti preslicom. – odgovorio sam prodirući vođen njenim dugim prstima.
Kratko sam je zaškakljao po bedru na što mi je dodala potkoljenicu. Digao sam joj koljeno na rub stola i još se malo primakao. Pjevušeći ispod glasa zatvorenih očiju listala je knjigu i uvijajući bokovima nabijala se dublje i dublje.
Provukao sam joj prste kroz kosu i napeo je poput luka. Stenjala je duboko, grleno, izvijajući se. Spustio sam glavu među njene lopatice. Mirisala je na puder i na proljetno jutro s preobiljem rose koje tjera prve godišnje cvjetnice da uhvate zalet alergenosti.
- A ustvari, tako zvuči...čudno... da se koristi i kao desikant.
- Vrećice u cipelama – rekao sam ližući je duž kičme i naposljetku je ugrizao za spoj vrata i ramena.
Zastenjala je i priljubila se uz mene, čupajući me odsutno. Usta punih njenog okusa žmirio sam dok mi je u ušima bubnjalo „volim te“ mirišući na tek prolistale bagreme, na žubor potoka, na drijenke u cvatu.
- Clairvoyance. – rekla je.
- Non-detection. – nasmijao sam se.
- Prekasno – smijala se grizući mi uho.
Režeći izvukao sam se iz nje i svršio joj dužinom leđa, preko ramena kapljući po otvorenoj knjizi.
- A da je bacim bar na čarape?
- Ja volim da si u čarapama. Da nemaš vremena za skidanje.
- Volim te. – rekao sam i poljubio je duboko, vlažno, okrećući je k sebi.
- Dobro došao. – promrmljala je predući.
- Da znaš da se tako i osjećam. – nacerio sam se.
- Napravila sam ti mjesta u ormaru.
