Sjedim na školjci glave naslonjene na dlanove dok mi se laktovi zabijaju u koljena i vršcima prstiju češkam se po tjemenu.
Češkanje.
Češkanje.
Češkanje.
Čekanje.
Više me ne peče oderotina na glavi iz koje krv lipti po pločicama miješajući se sa pljuvačkom i suzama.
Opet ću čistiti do jutra.
- Majku ti jebem, izlazi iz zahoda! – čujem kako viče šakama udarajući po vratima. Prašina sipi iz fuga između pločica, šamponići u košarici podrhtavaju. Uz jeziv zvuk slavina u kadi izbljuje vodu zaostalu u cijevi.
Treba sutra kupiti novi filtar za pipu, količina kamenca u ovoj vodi je nevjerovatna.
- Čuješ li ti mene, kurvo? Izlazi da te ubijem, majku ti jebem kurvinjsku!
Čujem mukli udarac u sredini vrata visoko, visoko i uz neobičan šum bubnjanja primjećujem brzorastuću lokvu ispod vrata kupaonice. Miris amonijaka brzo ispunjava zrak, slatkasta koprena fermentacije upotpunjava dojam. Čujem ga kako kliže niz vrata, koljena nesposobnih da ga zadrže stojećim.
-Izađi! Jebemti! Izađi. Izađi. Izađi. – stišava se i gubi u hripanju, krkljanju i naposljetku, hrkanju.
Čekam još par trenutaka , a zatim ustajem i umivam se te podvezujem kosu.
Opet ću cijelu noć čistiti.
Skidam zasun s vrata i polako ih otvaram. Prekoračujem tijelo i preskačem lokvu.
Slušalicu telefona nosim u haustor i utipkavam brojeve.
- Je, mama, sve je u redu. Zaspali su? Pa nek` ostanu kod tebe, doći ću po njih ujutro. Ma ništa, gledamo film. Laku noć.
Ulazim i primam se posla.
Baš kao mama.
Post je objavljen 13.02.2008. u 10:53 sati.