ponedjeljak, 25.02.2008.
The way to love anything is to realize that it may be lost. *
Prvo, hvala vam svima koji ste odgovorili na donje pitanje i komentirali ovu začkoljicu. Iako ne osjećam da imam nešto osobito za reći, ukratko ću prokomentirati isto pitanje, ovlaš objašnjavajući kako je uopće došlo do njegova postavljanja.
Oni koji su imali prilike baciti oko na Dextera, relativno novu Showtimeovu seriju, a pročitali su i moje donje pitanje, vjerojatno su se sad već počeli smijati i činiti će to još neko vrijeme, pa dragi sugledatelji i fanovi, vama ne treba objašnjenja, slobodno odsmijte guze i ne morate se vraćati pročitati nastavak. Znam da vam je sve već jasno.
Nadalje, naravno da se svatko češe tamo gdje ga svrbi. Bome, nisam ni ja izuzetak. Stvarno, dogodilo se par puta da se uživo susretnem s rečenicom "Ja tebe volim ma što ti učinila." i kompletno se sablaznim. Razlomimo ovo malo: ako ja ne mogu svojim ponašanjem "vagu ljubavi" potjerati ni prema većem, ni prema manjem konačnom zbroju, onda na mom mjestu može biti bilo tko, radeći bilo što. Ergo, ti ne "voliš" mene. Ti "voliš" (što god to bilo), ja sam nebitna.
I slijedom navedenog, ako je tome tako - zašto uopće ti koji "voliš" tj. upustio si se u akciju u kojoj si ti jedini akter (N=1), želiš meni, ne-akteru (što će reći objektu,a ne subjektu), to govoriti kad su jedina dva moguća ishoda tog tvog postupka da ja to odignoriram ili se naljutim?!
Ne, nije stvar ovdje u meni, niti u taštini, kao što biste mogli predmnijeti. Stvar je u tome da uistinu ne razumijem zašto ljudi koriste akcije tako očito kontraproduktivne. Recimo, u svrhu diskusije, da sam ja jedna od onih koje takvu izjavu smatraju romantičnom. Slatkom, dragom i pažljivom. I slično.
I da ju uzmem za istinitu: "Bez obzira što ja učinila on/a će mene "voljeti".
Dakle, ja imam punu sigurnost da se mogu ponašati kao kompletni idiot, lagati, varati, silovati i ubijati apsolutno bez bojazni da bi nešto što ja učinim moglo utjecati na moju "ljubavnu poziciju". Štoviše, mogu svoje "prijestupe" mrtvo-hladno opravdati time, da ne kažem da oni mogu biti i direktno motivirani mojom prevelikom sigurnošću. I to nas, eto, dovodi do drugog primjera u donjem pitanju.
Da se razumijemo, ljubav nije na prekidač, pa da se pali i gasi k`o lampa pod stepenicama, ali ljubav koju nije briga tko je u žiži njena interesa i radi li ta/j što da bi tamo ostao i ne zvuči mi k`o neka ljubav.
*Gilbert K. Chesterton
