D e m i j a n & M i k e l a
30.01.2006., ponedjeljak
Još jedan ponedeljak
|
Koji mi teško sjeda na želudac... i na glavu, i moždane vijuge i oči. Ponadam se jutros da će me razveseliti postovi blogera i komentari koje čitam, no još me više izživciraju, pogotovo komentari tipa svako slovo jedan post i tako u nedogled postanje da bi se napucalo komada 300 i nešto. Stvarno ne kužim zašto to? Jel to neka "furka"??? ili je to puko iživljavanje i ispaljivanje hormona naše drage mladeži? Ma nemam ja ništa protiv mladih, dragi su mi i volim čitati njihove blogove (naravno ne sve teen-blogere), ali ima ih stvarno nekoliko jako, ali jako dobrih koji stvarno imaju zavidno razmišljanje obzirom na godine koje nose. Isto tako komentari: "dođi na moj blog" kod mene automatski dobijaju negativan stav, te je najveća moguća vjerojatnost da uopće neću nikada otić na taj isti blog koji me zapravo želi navuć. Ima boljih načina da se pažnja dobije. Recimo, nekim dobrim komentarom koji je odraz tvog vlastitog razmišljanja a ne potpisivanja tuđih. Pa nismo klonovi da svi isto mislimo. Ili misliš ili ne, ili se slažeš ili ne, ali uvijek stoji ono: TVOJE MIŠLJENJE! Okrenem neku info stranicu i vidim nekoga tko mi slići na nekoga koga ja znam, i krenem vrtiti film. Već para dana mislim o slikama koje nalazimo po svuda, što svoje, što tuđe, što poznatih osoba iz javnog života i medija, i uspoređujem koliko ko slići kome. Imate li vi osobu iz javnosti kojoj sličite? Ili bolje: koja vama sliči? ;-) mama mi je govorila da u Zagrebu postoji žena koja je njoj slična, i da su je poznanici vidjeli i da jednostavno toliko sliće da su je i zaustavljali i pozdravljali... zanimljivo, imati dvojnika u istome gradu. Ja od osnovnjaka nosim neki "privjesak" koji me obilježio sve do danas, uspoređuju me (tj. nju uspoređuju samnom, hehehe) sa Jodie Foster. Krenulo je sve od Bake, pa preko frendova u školi, pa svakoga tko me sreo (faza kad je dosta glumila po serijama i filmovima), pa su me zvali Jodie. Srećom, sad više nije toliko aktuelna, a i možda smo se ipak malo promijenile obje pa ne slićimo više. Naravno, da sam ja ljepša ;-))) To uopće nije upitno. Danas je jedan dugačak dan... |
- 13:32 - Komentari (18) - Isprintaj - #
27.01.2006., petak
Suze...
|
Zazvonio je telefon na poslu, nazvala me mama: "Javila mi je upravo Baka da je umro Nikica..." Moj odgovor je bio: "Ma daaaaj!" sve u nekoj nevjerici. Još je nešto pričala, međutim ja je nisam pratila, ali nisam još uvijek shvačala to što sam čula. I nastavila sam raditi posao, te vrtiti film po glavi, riječi, njegov lik pred očima.... i radim i dalje. Prošlo je sigurno 10-tak minuta kad sam stvarno shvatila, i čula riječi koje mi je mama rekla. Boli me, tu unutra. Grlo mi se steže i ne prestaju suze kliziti niz moje lice... Lahka Vam zemljica striček Nikica  dr. NIKICA KALOGJERA liječnik, skladatelj i dirigent Niko-Nikica Kalogjera rođen je 19. svibnja 1930. u Beogradu. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao je kompoziciju u klasi Frana Lhotke i dirigiranje u klasi Friedricha Zauna. Doktorirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1952. radi kao pijanist u zabavnim ansamblima tadašnje Radiotelevizije Zagreb (danas Hrvatske radiotelevizije), a od 1954. i kao dirigent, aranžer te urednik producent. Uz to, ravna Plesnim orkestrom RTV Zagreb (1954-1957). U Glazbenoj proizvodnji RTZ-a sudjeluje kao dirigent i aranžer (1957), te šef dirigent Plesnog i Revijalnog orkestra Glazbene proizvodnje HRT-a (1992). Kao skladatelj, dirigent, aranžer, pijanist i urednik producent djeluje uglavnom na području zabavne glazbe. Osobite uspjehe bilježi u prvome desetljeću Splitskoga festivala zabavne glazbe. Pjesmama Maškare, Nima Splita do Splita, Veslaj, Moje suze i Nono, dobri moj nono skladateljski i aranžerski utječe na kasniju festivalsku produkciju. Za slavonske je festivale napisao Šokica, Čingli-lingi čarda, Tvrđa i Što si nano udala me rano, a na Krapinskim su velike uspješnice bile Mi smo dečki, Zdravica, Jesi videl, Kaj nam pak moreju, Popevke zvoniju i mnoge druge. U temelje klapskog repertoara uzidane su njegove Vratija se Šime, Ćakule, Marenda i Ludo more, a zapamćene su i skladbe posvećene gradovima: uz Nima Splita do Splita, tu su Serbus Zagreb i Ljubljanski zvon. Prvu je ploču snimio za Jugoton (1952) s Ivom Robićem, s kojim će surađivati još gotovo pola stoljeća. Svojim splitskim skladbama, ali i kasnijim opusom, utemeljio je Adria Sound. Taj je brand zaštitni znak njegovih pjesama u Njemačkoj, Francuskoj, Beneluxu i Španjolskoj. Mnogobrojne skladbe prepjevane su mu na strane jezike (njemački, francuski, japanski, ruski, češki, španjolski, portugalski, švedski, grčki, turski). Više od 500 pjesama objavile su inozemne diskografske kuće u interpretacijama stranih pjevača - Mireille Mathieu, Claudio Villa, Loretta Goggi, Tony Christie, Ricardo del Turco, Sofia Rotaru, Edith Pieha, Severine (Francuska), Teruko Fujii (Japan), Jorge Bem (Brasil), ansambl kazališta Semafor (Prag) - ali i domaćih - predvode ih Ljupka Dimitrovska, Tereza Kesovija, Ivica Šerfezi, Miro Ungar i Dubrovački trubaduri. Napisao je glazbu za mnoge radio i TV-igre, filmove (Lito vilovito, Čovik od svita, Kapetan Mikula mali, Put u raj) i kazalište (Balade Petrice Kerempuha). Utemeljio je Plesni ansambl Nikice Kalogjere (1952) i Vokalni sekstet Nikice Kalogjere. U zagrebačkom kazalištu Varijet8E (današnji Kerempuh) vodio je seriju priredbi pod nazivom Prvi pljesak (1958) koje su iznjedrile plejadu mladih interpreta zabavne glazbe, poput Marka Novosela, Zdenke Vučković, Ivice Šerfezija, Tonija Kljakovića, Zvonka Špišića, Karla Metikoša, kvartet 4M i mnoge druge. Bio je direktor i mnogih zabavno-glazbenih festivala. Jedan je od utemeljitelja Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske, a organizirao je i prva snimanja crkvene te domoljubne glazbe na HRT-u (1990). Desetak je godina bio dirigent, aranžer i producent tradicionalnog koncerta Božić u Ciboni. Ponukan akcijama Njujorške, Berlinske i Londonske filharmonije, Kalogjera je postavio projekt Symphony Light - programe na kojima, izvedbama lakših i pristupačnijih partitura, simfonijski orkestri, filharmonije i veliki operni orkestri privlače mnogobrojniju publiku i mlađe posjetitelje. Nikica Kalogjera član je HDS-a, HGU-a i HUZIP-a. Dobitnik je mnogih priznanja na domaćim festivalima, ali i trideset nagrada na međunarodnim festivalima: u Cannesu, Rio de Janeiru, Tokiju, Dresdenu, Vi98i del Maru (Chile), Ateni, Malagi i Bratislavi, s osam Grand prixa. Od prvih nagrada na međunarodnim festivalima izdvaja se pobjeda na Olympiade de la chanson (Atena, 1970) s pjesmom Adio u izvedbi Ljupke Dimitrovske te u Vina del Maru (1971) s pjesmom Svatko mora imat nekog u interpretaciji Mire Ungara. Kalogjerina pjesma Čibu-čiba prodana je 1970. godine u 23 europske zemlje: 23 pjevačice objavile su prepjeve na različitim jezicima, pa je zato skladatelj na Svjetskome sajmu diskografije u Cannesu primio nagradu Champion de Midem AB70. S pjesmom Obećanje i Ljupkom Dimitrovskom osvaja drugu nagradu na festivalu Tokyo ‘71. Primio je nagradu za životno djelo HDS-a (1995), nagradu za životno djelo na Splitskom festivalu zabavne glazbe (1996) kao i Porina za životno djelo (2001). |
- 11:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #
20.01.2006., petak
Sunce Moje Malo
|
Tjedan mi je prošao nekako jako sporo, možda zato što je prvi nakon mjesec dana, a ja Dema nisam vidjela skoro 2 dana, i baš mi je to teško palo. Samo meni, njemu je uvijek super kod bake. On s druge strane, kad sam došla po njega, bio je divan. Naravno, standardno zeza baku, radi nered i neda se presvlačiti, i općenito je sve "NE", kad se radi o tome da nešto on treba napraviti što mu nije po volji.... (a i kome bi bilo... da se mora pospremati napravljeni nered...). U utorak je bio pravi mali čistunac. Došli smo doma, presvukli se i krenuli u akciju: spremanje stvari, slaganje čistog i pranje zamazanog suđa. Brisao je sve ono što se nemože razbiti-naravno ;-)))) (nije bitno kak je obrisao, već da JE BRISAO!) Slagao je knjigice na mjesto, složio je tak super jednu knjigicu na drugu, i to bez ikakve pomoći da nisam mogla vjerovat i stalno sam ga hvalila i pljeskala a on se nadovezivao sa: "Bravo Dem!" i dolazio mi po pusu! Vadio mi je sve moguće sastojke iz frižidera da smutimo nešto za jesti, i opranu salatu trgao na male komadiće s velikom pažnjom. Čak se i ljutio kad bi mu koji komadić bio prevelik. Složio je na stol tanjure i vilice, pokupio sve papire i bacio u smeće i pojeo 3 ogromne hrenovke sa sirom i izmrvio hrpetinu kruha, i mučkao majonezu i kečap (sviđaju mu se boje). Nakon što je pojeo, jadao se na ljepljive ruke (mrzi kad su mu ruke zamazane), i kad je dobio salvetu, obrisao je i ruke i usta i lice i stolić i tanjur, mislim... sve je obrisao što god je mogao dohvatiti ;-))) Sve je to morao prepričati tati kad je stigao doma! I objema bakama! Jučer kad sam došla po njega, dočekala me zajapurena baka... veli: ne sluša, baca stvari, razbacuje igračke, neda presvući pelenu, nered svuda i još k tome se penje na stol! Gledam ja njega, gleda on mene i zbriše u sobicu među igračke. Malo smo popričali, i spremili se doma. Došli smo doma, a on dijete anđeo da nemre bolje biti! I nikak da shvatim zakaj je tak kod bake a totalno drugačiji dok nas... Zaključak: Kod bake je takav jer može biti, jer zna da od bake neće dobit po guzi ako pretjera, već da će baka kukat i ljutit se a njemu će sve to biti jaaaaaako smiješno i još više izazivat jer bakine su granice, očito bez kraja za razliku od naših doma. Ja nemam problema sa presvlačenjem, i kad baka dođe ujutro po njega kod nas, uredno se postavi za prematanje i baka je sva u čudu i niš joj nije jasno. Obečala je da će posuditi kameru da ga slika kaj dela kod nje, jer definitivno nemre razumjet zakaj nju ne sluša, a stvarno ima konjske živce i predobro srce za sve, a kamoli ne za svoju unučad, svu. Jučer je recimo bio prava maza, što je izuzetno čudno jer se do pred nekih 2 tjedna uopće nije volio niti grliti niti ljubiti osim u posebnim trenucima kad mu je došlo. Tako da je jučer cijelo popodne dolazio u krilo i mazio se ko kakva mala maca željna zagrljaja, a tata i ja smo mu svesrdno to odobravali i uživali u svakom dodiru, pusi koju smo davali i dobijali i riječima nježnosti kojima nas je obasipao. Ko kaže da je on neposlušan i prgav??? Ma, on je pravi anđeo od djeteta! ;-))))  |
- 13:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #
18.01.2006., srijeda
Banner za box
Jedno veliko i od srca hvala Darkwolfu na svom trudu i vremenu i volji koju je dao, i ovo je doprinos koncertu!  |
- 11:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #
17.01.2006., utorak
Medijske ličnosti nama znane! Eto Caimán Tate i BigMamme!
|
Pogledajte kako je, i na koji način tekao i prošao interviju, BigMamme i Montera Moram ih oboje pohvaliti! Jednoga na krštenju novo ispečene profesije, a drugoga na riječitosti! ;-)))) Eto što radi malo suradnje i dobri kontakti, a najviše jako, jako puno veselja i dobrih vibri i zajednički cilj! |
- 11:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #
16.01.2006., ponedjeljak
Početak gužvi...
|
Počelo je s tramvajima i busevima, opet. Naravno za to su sve "krivi" školarci, studoši i ostala ekipa vezana uz školstvo i obrazovanje... A tak mi je bilo super voziti se za vrijeme ovih praznika u polupraznim tramvajima i autobusima bez "sendvić iliti sardina stiskavaca"... taman sam se navikla da mi niko ne dahće za vratom, i da nemam okolne torbice pod rebrima i tuđe rukave koji mi brišu nos... Danas sam promatrala frajera kojem su se zrnci znoja skupljali do kapljice na čelu i polagano spuštali niz čelo sa strane uz oko sve do obraza... kap je završila negdje za vratom... Sreća moja da se fakat slabo znojim. Možda da uzmem opet godišnji...  |
- 11:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #
12.01.2006., četvrtak
 Stavite i vi baner na svoj blog! Pomozimo djeci! portal mama-mami Pegaz Los Mamberos Friva Bailadora salsa croatia creativa namu Goldeneye . . . prestala sam brojati, previše vas je... Banner možete staviti na svoj blog tako da iskopirate sljedeći kod bilo gdje u blog-tekstu: Hvala Tomi i Darkwolfu na pomoći! ;-) |
- 11:27 - Komentari (20) - Isprintaj - #
11.01.2006., srijeda
Tatina dobra ideja - Dobrotvorni koncert
|
Obzirom da svi sudjelujemo po malo, koliko tko može i na sve moguće načine sa poznanstvima, idejama i ostalim, eto da i vas zaposlim malo i pitam za savijet, ideju i ostalo. O čemu se radi? Tata je odlučio napraviti jedan veliki pothvat, i na to sam jako ponosna. Mislim, ponosna sam ja na njega obzirom na puno stvari ;-) no ovo je jedna od zadnjih kojom me šokirao i razveselio, a sad svi koji smo u njegovoj blizini imamo cijelu malu "proizvodnju i marketing" da se sve realizira kako treba. Koncert ide u korist Udruge roditelja djece sa spinalnom mišićnom atrofijom i traheostomama - SMA.T. a plan je da se koncert održi 25.02.2006 godine. Sve što se dešava u vezi traženja i pronalaženja prostora za održavanje koncerta, sponzora, pomoći dobrovoljaca (a trebat će toga sigurno na koncertu) piše na njihovim stranicama Caiman Verde. Nek vam nebude teško da pročitate i tipnete svoje ideje! Imate i mail, i tu i na njihovoj stranici ako imate štogod konkretno (joj to bi bilo savršeno), a sve je to samo i isključivo da se pomogne djeci. Što više sponzora, to više para ide u prave ruke. Što više nas, to je lakše sve to realizirati. Oduševio me mail meni nepoznatih ljudi koji su slali informacije svima koje poznaju samo da se sakupi što više, pa makar i po par kuna. Vjerujem da nečijih 15 kuna koje bi potrošili na pivu ili cigarete mogu ovim malcima jako, jako puno pomoći. Nekako smo svi slabi na djecu, pogotovo kad znamo da nemaju nikoga osim roditelja i da sami nemogu ništa... Ako već nemogu imati djetinjstvo kao zdrava djeca, pomozimo im da imaju barem ono što im omogućuje lakši život!  |
- 11:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #
09.01.2006., ponedjeljak
Reci mi kako da te zovem?!
Sve je krenulo od zazivanja imena ljudi koji su oko mene. Svako ime nosi svoje neko obilježje. Neki svoj bremen prošlosti vezan uz bake, stričeve, djedove, likove iz knjige, omiljene glumice... Jeste li se (a sigurna sam da jeste) zapitali od kuda vaše ime? Gdje ga je tata pročitao? Jel mu to možda omiljena pjevačica? Imala sam frendicu u srednjoj koja se zvala Neda, po tatinoj miljenici Nedi Ukraden. I hrpetine Ivana s Krka, koji su se svi u obitelji zvali Ivan, i pradjed i djed i otac i sin i unuk, svi istog imena i prezimena, meni je to bilo prestrašno! Zamisli, dođeš im u kuću i želiš jednoga pozvati a okrene se sav muški rod te obitelji! Ili je mama imala omiljenu glumicu ili ime predivne ljepotice iz nekog romana... A onda kad se dijete rodi (ili prije, kad se već razmišlja o imenu bebe), cijele svađe nastaju (koje ja srećom nisam imala), al sam slušala druge, a zvuče: mora imat djedovo ime jer ... bla, bla, bla... onda NE mora se zvat po ocu! Halo? Molim??? Naše nema veze sa nikakvim pjevačem, niti glumcem, i premda ima ime po naslovu knjge, tj glavnom liku Demijanu, definitivno nisam čitala knjigu prije, već nakon rođenja dema. A niti sam igdje čula da se netko zove Demijan. A nastao je čim sam ostala trudna, spajanjem imena sa popisa imena koja mi se sviđaju, kao i Demovom tati. Naravno da je bilo dosta ljudi kojima se ime nije svidjelo jer ovo, i ono i sim i tam, ali to se nikoga osim nas ne tiče. Amam baš nikoga. I ostao je Demijan! I ime je predivno, a da samo čujete kako ga ON sam izgovara!??? SAVRŠENO! Uostalom, on već toliko čisto i puno priča da je to pravi gušt slušati! Neki dan je on meni pričao priču za laku noć... "Jedoga dana, patkica batkica pivala u vodi... doša žabica... sakila se u tavu. Našla žabicu, žabica BUUUUUU! Plašila... To je dio priče o Patkici Blatkici A jučer sam ga čula kako pjeva tatinu jednu stvar sa njihovog cd-a odjednom mi se učinilo poznato to što zavija "Ajoja mi Neeenaaa, ajoja mi Nenaaaa, ajoja mi Nena!!!" Baku stalno traži da sluša "Kaman Vede-tata svija-peva, Danko svija, Pok svija, Maijan svija!" No, sad sam odlutala od teme... ponjelo me ovih 14 dana s mrvicom... totalno sam sva u njemu... Uglavnom, desilo mi se ne malo puta da upoznam osobu kojoj mi jednostavno njeno ime ne pristaje! Trudila sam se zapamtiti ime, no jednostavno mi je dolazilo neko drugo koje mi PAŠE uz osobu. I Ne malo puta sam uz čuđenje od kuda mi to drugo ime koje mi dolazi saznala da je to ime koje je zapravo bilo zamjensko za još nerođenu tu istu dotičnu osobu! Ja sva van sebe i u čudu. Izgleda da sam ipak vještica kao što moj dragi kaže (a to za potvrdit neću ovdje niti sada pisat, možda jednom, neki drugi put). Koja su vaša imena koja nikad niste dobili? Koliko znam, ja sam oduvijek imala svoje, od dana kad sam začeta, bez obzira što tada nitko nije mogao znati da ću biti baš ONA a ne ON, a da sam ipak postala ON, zvala bi se Saša. Ipak mi se moje ime više sviđa i nebi ga nikad mijenjala. Hvala ti mama... |
- 13:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #
04.01.2006., srijeda
Prošla baba s kolačima...
|
a skoro i GO, fakat mi je nestao. Kaj? Ostalo mi je još 5 dana! Mada je puno, čini mi se ipak tak malo, nikad dovoljno vremena za sve što bi htjela. Bilo je ljepo. Stvarno nam je bilo dobro. Vidjeli smo familiju koja se ostale dane u godini rijetko viđa, načudili se djeci koja su izrasla u mlade ljude, neki stariji nikako ne stare (nevjerojatno kako moja baka sve godine i dalje ima elana koda joj je 20.godina a već je u 90-setim). I ono najljepše... mislim da će me shvatiti svi oni koji imaju brakove iza sebe i djecu iz njih. Naime, najljepše je vidjeti koliko se braća voli. Bez obzira na razliku u godinama i bez obzira što se vide rijetko, ova nova godina prošla je u veselju, trčanju i Demovom zazivanju imena braće. Niti jedan nije smio otići na wc a da Dem nije već bio na vratima i zvao ga! Svi su mu morali biti na oku i sve je obilazio i gnjavio svojim željama i igrama. Žicao je mlađeg brata da igraju igrice, srednjeg da mu čita, najstarijeg da ga nosaka i baca... Pa ko nebi iskoristio sve te veeelike dečke kad ih je sad imao pred nosom. Sjetila sam se pitanja jednog od njih; jel se Dem ikad umori? Pa iskreno, čini mi se da ne. On je trčao stalno. Hod kod njega uopće nije bio nešto što se može vidjeti. Dapaće, nije niti trčao-letio je s jedne strane na drugu! I Baka je napokon mogla uživati malo duže u najmlađem unuku, a tata i ja smo malo odahnuli i uživali gledajući jer je sad bilo i drugih "žrtava" za čitanje, igranje i hrvanje. Bio je ovo lijep prelazak u novu godinu... sa još ljepšim nastavkom, no o tome nekom drugom prilikom. |
- 10:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #
02.01.2006., ponedjeljak
SRETNA NOVA
 U novu godinu uvelo me pregršt predivnih čestitki. Ovo su samo neke od njih: "Ne želim Vam ispunjenje svih želja i snova j er na ovom smo svijetu da bismo željeli i snivali. Nek Vam se ispuni točno onoliko želja i snova koliko je potrebno za istinsku sreću." "Svaka minuta sretna ti bila, i svaka ti se želja ispunila. Neka kroz život sreća te prati, a sve što radiš nek se pozlati!" Sve najljepše i najbolje u Novoj od srca svima želim!  |
- 07:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Stigla princeza
 Odrasli silno trebaju bebe. Novorođenče kao da donosi početak svega - nade, čuda, sna o novim mogućnostima. Eda Sestian (1922-2002) KAKO RASTE datum - - cm - - g 19.03.'09.= 51 / 3.54 22.03.'09.= 51 / 3.47 06.04.'09.= 52 / 4.05 20.04.'09.= 53,5 / 4.81 19.05.'09.= 58 / 5.56 15.06.'09.= 59 / 6 kg 01.09.'09.= 64 / 6.85 05.10.'09.= 66 / 7.13 13.01.'09.= 71 / 8.60 26.03.'10.= 74 / 8.80 30.09.'10.= 85 /11.80 12.08.'11.= 93 /13.90 17.09.'12.=101 /17.80 ŠTO ZNA  09.mj.'09. samostalno sjedi 15.09.'09. zubić 1. dolje desno 22.09.'09. zubić 1. dolje ljevo 10.mj.'09. na nogama, hoda uz ogradicu 23.11.'09. zubić gore ljevo dvojka 24.11.'09. zubić gore desno dvojka  24.12.'09. zubić gore ljevo jedinica 24.01.'10. zubić gore desno 1-ca 01.03.'10. zubić dolje desno dvojka 13.03.'10. HODA!!!! 21.03.'10. zubić dole ljevo dvojka
Mikela
   | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||