Počelo je s tramvajima i busevima, opet.
Naravno za to su sve "krivi" školarci, studoši i ostala ekipa vezana uz školstvo i obrazovanje...
A tak mi je bilo super voziti se za vrijeme ovih praznika u polupraznim tramvajima i autobusima bez "sendvić iliti sardina stiskavaca"... taman sam se navikla da mi niko ne dahće za vratom, i da nemam okolne torbice pod rebrima i tuđe rukave koji mi brišu nos...
Danas sam promatrala frajera kojem su se zrnci znoja skupljali do kapljice na čelu i polagano spuštali niz čelo sa strane uz oko sve do obraza... kap je završila negdje za vratom...
Sreća moja da se fakat slabo znojim.
Možda da uzmem opet godišnji...
|