D e m i j a n & M i k e l a
28.02.2006., utorak
FRIENDS WITHOUT FACES
|
FRIENDS WITHOUT FACES We sit and we type, and we stare at our screens. We all have to wonder, what this possibly means. With our mouse we roam, through the rooms in a maze, Looking for something or someone, as we sit in a daze. We chat with each other, we type all our woes; Small groups we do form, and gang up on our foes. We wait for somebody to type out our name. We want recognition, but it is always the same. We give kisses and hugs, and sometimes flirt. In IMs we chat deeply and reveal why we hurt. We do form friendships, but why, we don't know How some of these friendships will flourish and grow. Why is it that on screen we can be so bold, Telling our secrets, that have never been told? Why is it we share the thoughts in our mind With those we can't see, as though we were blind. The answer is simple; it is clear as a bell. We all have our problems, and need someone to tell. We can't tell real people, but tell someone we must. So we turn to the 'puter, and to those we can trust. Even though it is crazy. the truth still remains. They are "Friends Without Faces", and odd little names. Author unknown - 17:49 - Komentari (7) - Isprintaj - # ¤ajme..ovo je tako super..:)) fora je...čudim se kako to prvi put čitam..:)) pusam te (Blacky 28.02.2006. 21:10) ¤It is much easier to speak about our problem with people with out face... They could understand us , much better because they live on the same way as we are... (Rajna 01.03.2006. 09:35) ¤ovo je sve istina od prvog do zadnjeg stiha!...:) (koki 01.03.2006. 14:04) ¤people with out face ili kraće blogeri... (MT mafija 01.03.2006. 14:38) ¤Trebam prevodioca ja sam učio njemački. (darkwolf 01.03.2006. 19:57) ¤Ipak više preferiram one kojima vidim lice i oči. Naravno, ima puno dobrih i normalnih ljudi, ali svašta se može doživjeti u virtualnom svijetu...pozdrav! (friva 01.03.2006. 20:25) ¤baš ti je dobro ovo..a i ono u prošlom postu o sejvanju blogopiskarija..moram i sama pospremati svoje piskarije, al nikako da uhvatim vremena za proučavanje kak se to radi. baš ti hvala, budem ovih dana... pusa Demu :))))) (dva 02.03.2006. 10:40) |
- 17:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.02.2006., četvrtak
Kako sačuvati svoje dragocjeno pisakaranje na blogu
|
23.02.2006., četvrtak Kako sačuvati svoje dragocjeno pisakaranje na blogu Dugo me to mučilo, pogotovo od kako su se sve one premetačine po serveru dešavale. Pa imaš stranicu, pa nemaš. Pa pola slika fali, i nestale u nepovrat, i neki histori ne otvara stranice! Moram priznat da sam se na zezala s time i to jako dugo, dok mi jedan dan nije došla kolegica s posla i otkrila "toplu vodu"! Kako spremiti svoj blog!? Otvorite svoju blog i kliknite na kalendaru na svoj prvi mjesec koji ste pisali, recimo da je to 12.mj 2005. i na ekranu će vam biti cijeli 12 mjesec. Kad se otvori, idite na File -> Save as -> otvorite si novi folder koji ćete nazvati "xyz" i smjestite na negdje na stroj -> File name: (će vjerojatno biti ime vašeg bloga, no ja vam predlažem da stavite mjesec i godinu vašeg bloga) Save as type: treba biti - Web page, complete (*.htm; *.html) što će vjerojatno i sam ponuditi I to je to! Kad otvorite svoj novi Blog Folder, u njemu ćete naći dvije vrste dokumenata: ~ Folder sa mjesecom i godinom (ako ste tako spremali history svog bloga) ~ HTML document (isto tog Foldera) Folder sadrži sve slike, countere, loga... HTML je prikaz stranice kakva je. (Html document i Folder su povezani i nemojte ih mijenjati ili razdvajati po raznim drugim folderima) Nadam se da sam uspjela ovako detaljno laičkim objasniti svima! A vi koji se više kuže od mene u sve to, možda imate bolji način spremanja. Kako god, ja sam se potrudila, sad je na vama red! Napokon imam sve sejvano! - 12:40 - Komentari (16) - Isprintaj - # ¤Ja samo sve prvo napišem u wordu, spremim u folder "blog" i onda postavim post. Zato i puno manje griješim u pisanju u postovima nego u komentarima, jer se popravljam i popravljam i popravljam...:))) napišem ono što želim za 3 minute, ali korekcije pravopisa traju sljedećih 30 :))) (Trill 23.02.2006. 13:42) ¤Trill, ne govorim o tekstu, već o cijeloj stranici kao što je sad vidiš na net-u! Sveopću sliku bloga! ;-) Eh moja Palčice, brzopleta si i ne čitaš. Probaj se držat uputa i postupka, i vidjet ćeš o ćemu pričam! Rezultat-oduševljava! Trust me! (Mam@PsP/Moj Demijan 23.02.2006. 14:20) ¤Ma čitala sam ja tebe i onda mi se to sve učinilo malo prekomplicirano i skrenule su mi misli...ustvari, možda sam se htjela napraviti važna kako ja sve to znam lijepo spremiti u wordu i umjesto pohvala dobila šibu :))) Ajd, ajd, idem baš to probavati, ali ako nešto zbrčkam, ti si kriva , da znaš da jesi :))))) (Trill 23.02.2006. 14:44) ¤Ups, ne mogu. Nemam kalendar. Izbrisala sam ga još davno, slučajno, kad sam htjela neku boju promjeniti. Idem sad dolje s neta, samo se sramotim :)))) (Trill 23.02.2006. 14:58) ¤Ja sam si sve spržila na CD..a imam i isprintano..al ova tvoja ideja mi se čini najjednostavnija..idem probati!...:) (koki 23.02.2006. 15:46) ¤ma ja direktno upisujem u blog-editor. volim rizik;)) (c. 23.02.2006. 16:06) *Trill ak hočeš, bum ti ja sejvala pa ti mailom pošaljem. Al mislim da si se ipak proslavila i skužila kak se to dela! Zapravo, znam da jesi! ;-) (Mam@PsP/MojDemijan 23.02.2006. 18:26) *c. pričo jedna, meni ipak žao da izgubim ovaj dnevnik, radi mog maleckog zvrka, i sebe, da jedan dan za recimo 15-ak godina zajedno čitamo ovo i smijemo se kak je bio primitivan net u -"ondašnje "današnje vrijeme... kad će tada biti daleko napredniji. (Mam@PsP/MojDemijan 23.02.2006. 18:28) ¤Ne samo da imam sejvano svaki post i svaku sliku nego i sve ono što sam nekome radio original blog,banere,slike itd.To sam naučio na poslu. (darkwolf 24.02.2006. 20:59) ¤vidiš,vidiš...dobra ideja..iako ja nemam kaj sejvat...sve su to neke glooposti kaj ja pišem..:)) Danas sam se sjetila tebe,baj d vej...bila je neka žena sa djetetom u tramvaju..presladak klinac..kad odjednom,viče ona njemu "Dem,nemoj dirati tetu..." Odmah sam se sjetila tvog Dema..:)) poosa (Blacky 25.02.2006. 00:13) ¤Može bit da je bila baka s njim, pa si fakat Dema vidla. Ko zna?! Ovisi kojim tramvajem ideš ;-D (Mam@PsP/MojDemijan 25.02.2006. 09:25) ¤ne bi rekla da je baka bila...bila je neka mlađa žena...nekih 30-35 godina...tako da...:)) (Blacky 26.02.2006. 13:44) ¤a zašto ti je bitno to sačuvati? (almost Poznata 26.02.2006. 14:38) *frape, baka nije bila, ja ziher nisam bila, pa tak da... (Mam@PsP/MojDemijan 26.02.2006. 14:52) *al. Poz. zato što mi je to dnevnik koji će moć jednoga dana Zvrk čitati. I zato što nisam pisala sve one bitne stvari u knjigicu, već ovdje! Zato što sam našla mogućnost spremanja koja mi se više sviđa i sa više je slika i veselih boja nego neka knjiga. zato što je baka pisala prvih godinu dana svaki dan Demov dnevnik i tu malu knjigicu imam spremljenu za Dema. Eto zakaj. Ako je on neće htjet za uspomenu, ja ću sigurno. Jednom kad ću biti stara i imat unuke, čitati dogodovštine... (Mam@PsP/MojDemijan 26.02.2006. 14:58) |
- 12:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.02.2006., ponedjeljak
Šta je to s ponedeljkom?
|
Zašto ljudi ne vole ponedeljak? Baka danas slavi rođendan ;-) Baka, Sretan Rođendan!  Zvrk je super spavao i mrmljao nekaj u snu (ko i obično). Ujutro je tražio tatu koji je ranom zorom (i prije zore) otišao vlakom na novi posao. Spremila sam se skupa s mrvom i odvezla ga drugoj baki i didi, i gombala se autom (je, je, danas sam odlučila posuditi auto od mojih) po gradu. Usput sam čekajući na semaforima, uspjela čuti dragoga da vidim kako je prošao "put do kraja svijeta" dalek 80km i jel preživio. I sve je ok prošlo.  Meni je baš dobar dan danas. Vikend je prošao sunčano i lijepo. Mrva i ja smo u subotu prošli cijeli grad. Vozili se tramvajem do Botaničkog, pa pjehe do Cvjetnog trga, pa po Radićevoj do Kamenitih vrata, dalje do Strossa... Dežmanove i napokon mi je zaspao u krilu dok smo čekali tramvaj. Stvarno je dugo izdržao. Stvarno se nahodao mali planinar, i spavao ko puh 3 sata u komadu. Niti se pomaknuo nije kad sam ga donijela doma i skidala mu jaknicu. U nedelju smo išli na jedan turnir Teakwondo-a, gdje se natjecala Demova sestrična, a onda smo krenuli u Samobor, no, kad smo došli U Samobor, okrenuli smo se i vratili doma. 1. nemožeš uopće doći do centra, 2. parkiraš se milju daleko, 3. gužva za poludit, 4. sreća, Dem je zaspao pa je i to bio dobar razlog da se okrenemo i vratimo doma Naš dobar "eL Mundo" čekao je na nas i dok je Dem bio u kolicima koja sam išla čupati iz podruma (mislim, nama više kolica ne trebaju, kaj se to ne vidi iz prethodnog dana? ;-) stavili smo ga kraj stola u kolica da spava, dok smo mi pojeli jednu jumbo pizzu sa sastojcima koje smo si sami izabrali. Danas opet imamo vampire u firmi. Super, baš sam si mislila da imam viška krvi da podijelim malo... a i koji dan slobodnog dobro mi dođe! Tak da ću uskoro biti na ležaljki, dignutih nogu malo odmarati dok crvena tekućina odlazi nekome kome treba. Baš sam ponosna na sebe. Nastavljam tradiciju koju sam započela još u srednjoj školi, a obzirom da mi je i tata dugogodišnji davatelj bio, stvarno nam je u familiji davanje krvi. Živila krv i vino i ručak i slobodni dani!   |
- 09:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #
15.02.2006., srijeda
Rasprodaja rabljene dječje opreme
|
Savska 25 STUDENTSKI CENTAR, (predvorje kina) subota - 11.03.2006., 9-13 sati Udruga RODA - Roditelji u akciji poziva Vas na proljetno-ljetnu rasprodaju rabljene dječje opreme i igračaka za djecu od 0 do 12 godina, koja će se održati na novoj lokaciji - Savska 25, Studentski centar (predvorje kina), u subotu 11. ožujka 2006. od 9 do 13 sati. Ako ste zainteresirani za prodaju ili donaciju vaše rabljene dječje opreme, kontaktirajte nas od 20. veljače [/b]na telefon 091 58 63 717 (broj prodavatelja je ograničen). Prodajom robe dobivate 70% prodajne cijene, a 30% ide Udruzi RODA kao donacija. Robu možete i u cijelosti donirati RODI. Doniranu robu, koja nije prodana, proslijedit ćemo domovima za djecu. *prljavu i oštećenu robu i opremu ne primamo [quote]Sredstvima prikupljenim ovim putem RODA će finacirati nastavak brojnih projekata značajnih za sve nas - pomoć majkama u dojenju, poboljšanje uvjeta u rodilištima, vrtićima i školama, te sigurnost djece u prometu samo su neki od njih. (www.roda.hr) Za detaljnje informacije obratite nam se na mail: roda@roda.hr ili na telefon 091 58 63 717 Ulaznica 5 kn za odrasle  |
- 10:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #
10.02.2006., petak
... samo znak pažnje...
|
Jeste primjetili ikada da, što ste manji to vas je lakše zadovoljiti po pitanju želja i željica, poklona i iznenađenja!? Neki dan sam se sjetila kako sam uživala i veselila se Božiću ili rođendanu! Kako mi je srce lupalo od uzbuđenja kad bi dobila neku sitnicu. Još se sjećam ko jučer, kad sam dobila prvi poklon od svoga brata, bio je to srebrni lančić. Prvi poklon koji mi je sam kupio. Bila sam kao balon napuhana, ponosna i rumena u obrazima. Moj brat je meni kupio nešto tako lijepo. Sjećam se i svakog rođendana kada sam od Bake dobivala po jedan zlatan privjesak, slagala sam ih na "prosilicu" (zlatne narukvice sa hrpetinom privjesaka na svakoj kariciki). Isto tako desio se i jedan rođendan na kojem mi je i nestala netragom ista ta narukvica koju sam imama od rođenja i na kojoj je sigurno bilo barem 10 privjesaka (bio je to moj 10. gođendan). Nažalost, nikad je nismo pronašli i bakini pokloni nestali su u nepovrat... Što sam starija, to sve više takve stvari gube značaj. Ne, nije da me ne vesele, već ljudi više ne koriste rođendane ili neke godišnjice kako bi se ljudi skupili i družili, već to liči na sabiranje što večeg broja, i što skupljih poklona. Sve više ljudi jednostavno više niti ne slave rođendane niti obračaju pažnju na tuđe. I to me žalosti. Ili druga krajnost, rođendani izgledaju ko svadbe, na kojima se pokazuje imovinsko stanje i platežna moć pojedinca. Svaka čast onima koji pronalaze sredinu u svemu, takvih malo znam. Jesam, sentimentalna sam, i pamtim sve godišnjice, i rođendane i imendane, i Valentinovo... no jedina sam uz moju mamu i baku koje to pamtimo. Obožavam ukraden cvijet iz tuđeg dvorišta, crtež koji je netko sam napravio. Zapakiranu kutijicu koju je netko sam ukrasio papirićima i trakama. Guštam otvarati dugo i dugo te paketiće, i uživam u išćekivanju što je unutra, pa makar to bila i pikula! omot mi je nekad i draži od samog poklona, vidi se pažnja i trud koji je dan u pakiranje. Danas živimo u uvjerenju da će se ljudi nać uvrijeđeni ako im ne kupiš konkretno, već samo doneseš buket cvijeća. (mislim, ono, kao, šta će mi cvijeće? daj mi nekaj konkretno, kažu... a ja mrzim bacat novac na poklon koji se možda toj osobi neće dopasti). ILi kažu špto žele, a to "nešto" košta moju mjesečnu zaradu. Mislim stvarno... Pa onda radije neću tim osobama ništa kupovati niti dolaziti. Ja bi neznam šta dala, da ima barem 5 osoba kaj mene ili u mojoj blizini koji vole sitnice kao i ja. Moja bolja polovica živi sa stavom: živi kao da je svaki dan rođendan, no... jel to izvedivo? Jel se stvarno možemo tako ponašati? Bez daljnjega, on se uvijek sjeti bitnih rođendana, šta je-je! Ali oni sitni datumi, naši datumi, to mu je opterećenje. I nije jedini, upoznala sam podosta ljudi koji na isti način razmišljaju. A ja i dalje razmišljam i borim se sama sa sobom jer uskoro je MENI jedan bitan datum, i znam da ću se pokušat što bolje provest na taj dan, uz veliki napor da ne izletim sa rečenicom: "jel znaš kaj je danas?" jer, svaki dan treba biti lijep i dobar kao TAj ili neki drugi dan. Možda živim u svom svijetu romantičnih trenutaka iz bajke, uvjerena da je moj princ sklon sitnicama na moj način, a njegov način je zapravo totalno drugačiji od mog, a ponekad BAŠ kao i moj. Još uvijek pamtim naš prvi Božić koji smo proveli zajedno... a poklon je bio skriven ispod poklopca klavira... Tada sam taj maleni i dragocjen poklon stavila na sebe i dan danas je tu. Nikada ga ne skidam. Možda je to bio tren kada se moj princ uvukao u moje misli i pročitao sve što je u njima... a možda se sve više sada gubi u gustoj i zarasloj šumi mojih razmišljanja... definitivno sam zapustila svoje misli.... sad je prava prašuma, nije niti čudo da ništa ne vidi više kroz nju...  |
- 09:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #
03.02.2006., petak
Neodoljivi
Jednostavno je postao toliko snalažljiv, toliko spretan s riječima, usput, nekih od njegovih dužih varijanti pričanja, ovaj puta pjesmice: "puz muz kazi joge van da ti kucu ne pjodam stajoj babi za duhan!" "riba jibi gjize jep" "ja-sam-baba-juuuuuu-ta, cimicice s puuuuu-ta!(prevod:cimicice-miči mi se) Ovo ide uz gestikulaciju rukaka i nogama i očima i cijelim licem i glasom: "bio edan pac, i ukao je koc, i gacda se najutio, i oceko mu nok, dosi dugi iiii(psi) napjavi-i mu gob, a natom gobu pisajo bio edan pac..." Nadam se da svi znaju tu pjesmicu koja traje u nedogled, ako tko treba prevod, nek mi se javi ;-) Onda, od neki dan pozdravlja i tatu i mene sa : good bye, good morning, bye-bye, zna kako se kaže nos, i brada i obraz i oko i prsti i ruke! A jutros sam mu pričala kako može još zvati bake i didu, i mamu i tatu... nekak mi se čini da će mi sve to sutra ponoviti, a i baka u igri priča s njim na engleski, naravno onoliko koliko ona zna. Usput, kad smo jedan dan šetali, objesio se na frižider sa sladoledima kraj kioska i vikao ko prodavač: aaaaajsssssss-kkkkkriiiiiimmmmmm! Naravno po tonu sam skužila da je to bakinih ruku djelo i morala ga pohvaliti jer je to i čekao. Kad god nešto dobro napravi, uvijek čeka našu reakciju i počne pljeskati i vikati: BAVO DEM!!!!! Sav ponosan jer je obavio nešto teško! Neki dan smo tata i ja nešto malo glasnije raspravljali i pričali, i naravno da tada on nije bio u 1. planu, i kaj on napravi? Počeo je tati nositi razne korisne stvari, kao-igračke, tražiti da mu tata čita, i baš mu se sad crtalo (naravno jer uvijek netko odn nas crta s njime jer traži: mama crta autić, mama crta bajon, tata crta Moglija, tata crta decica (dečkića) majoga, crta tata decica vejikoga!), pa dok nacrtaš jednog velikog jednog malog, pa svo moguće voće i povrće i životinje i brodove i... ufff. A kad sve tak savršeno nacrtaš, onda dođe mali hahar i svojim drvenim bojicama sve to ispošara (kao, on isto crta) i ponovi sva imena koja se odnose na sve nacrtane likove. A kad mene oče šarmirati da obratim pažnju na njega, počne me grliti i maziti i dragati. Jučer navečer idemo spavati, a ja onak usput gledam slike koje tata stavlja na blog i komentiram.. a Dem vikne: MAMA! DOĐI MAMA DEMU! Tata i ja smo se počeli smijati, naime, tata mene nesmije niti zagrliti niti mi dati pusu, jer u protivnom počinje vika i plač: MOJA MAMA, NE DIJAJ MAMU, MAKI SE TATA! I tako ja legnem kraj njega, a on (obzirom da sam iz kreveta gledala u ekran) uokrene moju glavu, zagrli me i nasloni svoj nosić na moj, i izjavi: Mama?! mama gjedaj Dema! A ja se rastopim i kažem mu: Da, samo tebe gledam dok ne zaspeš... i mislim si, a kad zaspeš, samo ću tatu gledati! Naravno, taj drugi dio uglavnom ne dođe jer zaspem ako ne i prije Dema... |
- 12:09 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Stigla princeza
 Odrasli silno trebaju bebe. Novorođenče kao da donosi početak svega - nade, čuda, sna o novim mogućnostima. Eda Sestian (1922-2002) KAKO RASTE datum - - cm - - g 19.03.'09.= 51 / 3.54 22.03.'09.= 51 / 3.47 06.04.'09.= 52 / 4.05 20.04.'09.= 53,5 / 4.81 19.05.'09.= 58 / 5.56 15.06.'09.= 59 / 6 kg 01.09.'09.= 64 / 6.85 05.10.'09.= 66 / 7.13 13.01.'09.= 71 / 8.60 26.03.'10.= 74 / 8.80 30.09.'10.= 85 /11.80 12.08.'11.= 93 /13.90 17.09.'12.=101 /17.80 ŠTO ZNA  09.mj.'09. samostalno sjedi 15.09.'09. zubić 1. dolje desno 22.09.'09. zubić 1. dolje ljevo 10.mj.'09. na nogama, hoda uz ogradicu 23.11.'09. zubić gore ljevo dvojka 24.11.'09. zubić gore desno dvojka  24.12.'09. zubić gore ljevo jedinica 24.01.'10. zubić gore desno 1-ca 01.03.'10. zubić dolje desno dvojka 13.03.'10. HODA!!!! 21.03.'10. zubić dole ljevo dvojka
Mikela
   | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||