život je kako kada

< ožujak, 2024 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

28.03.2024., četvrtak

Po oba kalendara




Kada si dijete bilo je teško dočekati Uskrs. U ona moja mala vremena zime su bile ponekad još i u travnju, a ipak bi za Uskrs nosili nove bijele dokoljenke koje su ili tete ili omama heklale u zimskim večerima. Sandale obavezno, makar samo na misu. Tada bi pregledavali tko je kakve sandale dobio i često bijah koliko sretna tako i malo žalosna kada bi još netko imao iste kao ja. A kako je samo jedna trgovina obućom bila u selu naravno da nas je više imalo iste. No tog jednog Uskrsa u gnijezdu pod orahom bile su prekrasne crve sandale koje nije bilo u našoj trgovini. Mama je pred svaki Uskrs nosila hren (kojeg su moji uzgajali u bašči) u Zagreb jednoj piljarici na Dolac. I te je godine odlučila kupiti mi crvene sandale. Naravno da sam bila glavna u crkvi, ali čim smo se vratili kući morala sam ih skinuti jer trebalo ih je čuvati za kada se išlo doktoru ili na misu. Na žalost u toj dobi sve se jako brzo preraste pa sam i ja moje crvene sandale.

Poštovani blogeri, nisam sigurna da ću vam svakome ponaosob moći čestitati, ali svima želim da vam bude lijepo, sretno i berićetno!

P. S. (neke su od prošlih godina, a neke ovogodišnje)
- 14:20 - Komentari (17) - Isprintaj - #

22.03.2024., petak

NOĆ PUTOVANJA

Davno sam pročitala misao koja mi se urezala kao posebna istina. Bilo je rečeno ovako: „ Svako rođenje je početak umiranja“. Kroz ove moje godine bilo je na desetke smrti, što bližnjih, što prijatelja, što znanaca, što mojih susjeda. U mladosti sam puno više razmišljala o samom činu umiranja jer smrt je nekako strana, kao nešto neopipljivo dok se umiranje može vidjeti, može osjetiti ako ste ikada bili uz umiruću osobu. Ja jesam nekoliko puta.
Moj prvi susret s umiranjem je bio u mojim dvadesetim godinama kada sam s ozbiljnim problemima nekoliko mjeseci bila u zaraznoj bolnici. Na istom odjelu je ležala u stvarno kasnim godinama i grofica Nikolić. Jedna mlada medicinska sestra Ana, Ličanka, nije voljela biti sama noću pa smo joj nas dvije, mlade cure, iz sobe pravile društvo. Uglavnom bi se kartali, ako je bio mir.
Te je noći grofica bila jako nemirna i stalno je nekoga dozivala pa smo svako toliko išle pogledati onako s vrata jer ležala je i uglavnom po tiho mrmljala. Nismo razumjeli što niti kada bi dozivala samo grleno, nesuvislo
U jednom od tih pogleda grofica je sasvim prisebno sjela, iako je mjesecima samo ležala, tražeći svoje šlape. Ana ju je pokušavala smirivati, ali nije se dala uporno govoreći da ide na put i da ne može ići bosa. Iako joj je sestra nastojala objasniti da je u bolnici, kako se treba odmarati, noć je, u jutro će moći i putovati, ali nikako ju nije uspjela smiriti. Ja sam uzela jednu šlapu i dala grofici u ruku. Pogledala me je nekako sretno, stavila šlapu na prsa i mirno legla. Činilo se da je istog časa zaspala pa smo na prstima izašle. Konačno sam i ja otišla spavati.
Oko četiri sata Ana me prodrmala, baš me je uplašila, ali samo je šapnula: „ Grofica je otputovala“. Pomislila sam, tko li je došao po nju i nastavila dalje spavati. Kada nam je u 6h Ana donijela toplomjere ponovila je da je grofica otputovala. Onako neispavana pitala sam ju kuda? Što kuda? Gledala me je u čudu. I tek tada sam shvatila da je umrla.
Groficu pamtim i njene šlape i tu noć kada je umirala, a bilo je stvarno davno.



- 10:30 - Komentari (13) - Isprintaj - #

18.03.2024., ponedjeljak

Život bez

18.03.2014. (Howth)



Nakon proslave sv Patricka prvi irski doručak. Jedva vjerujem da je prošlo deset punih godina.
- 08:31 - Komentari (20) - Isprintaj - #

17.03.2024., nedjelja

Kada pamet prolupa

Iako Acu ne slušam već dugo, danas sam odlučila čuti što ovaj komunist Grbin ima za reči i da ništa se u glavama tih koji s osmjehom na licu Tita veličaju, a za Stepinca govore da je zločinac, nije promijenilo. I za njega je Tito častan, a Stepinac zločinac. Često hodam šumom Dotrščina i svaki put čitam na kamenu piše Dolina grobova. Samo grobovi su preko 650 pobijenih zagrepčana od onih koji su 45. "oslobodili Zagreb". Žalosno je da premalo Hrvata zna svoju povijest.
- 15:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.03.2024., utorak

Nadrogirani

Već dugo me ništa nije tako nasmijalo kao večeras vijest u Direktu. U Americi problem stvaraju štakori koji se hrane zaplijenjenom drogom.
Nedajte se uzrujati izbornim kampanjama.

- 22:57 - Komentari (11) - Isprintaj - #

07.03.2024., četvrtak

Surogat majčinstvo

„Surogatstvo je nošenje i rađanje djeteta za nekog drugog, a obično uključuje sklapanje ugovora između para koji želi dijete, žene koja će “iznajmiti maternicu” i posredničke agencije, in vitro potpomognutu oplodnju, nošenje, rađanje te predaju rođenog djeteta naručiteljima. Takva praksa sama po sebi uključuje iskorištavanje ženskog tijela, njegovih reproduktivnih funkcija, svodi trudnoću na “uslugu”, a dijete tretira kao robu koja se naručuje i dostavlja nakon rođenja. Stoga nikakve “zakonske regulacije” ne mogu ukloniti činjenicu da se radi o praksi koja se duboko protivi ljudskom dostojanstvu i pravima žene i djeteta“.
(ovako je u jednoj objavi pisalo još 2017. Godine)

Prije nekoliko dana u Zagrebu je održan okrugli stol o surogatsrvu. Nismo baš nešto mogli više o tome čuti, ja nisam. Slabo pratim vijesti, pa sasvim slučajno naletim na neki izvještaj ili kratko saopćenje. Tako sam otvorila ponuđeno o Deklaracija iz Casablance. Ne malo sam se iznenadila čitajući o čemu se govori.

U Hrvatskoj je zabranjeno surogat-majčinstvo, no u mnogim zemljama nije. Zašto je pokrenuta ta deklaracija i zašto se pokušava diljem svijeta zakonom zabraniti? Vjerujem da ima dušobrižnika koji će na prvu reći kako je ženina maternica njezino vlasništvo i može s njom što god poželi. No ostaje pitanje što je sa djecom koja su se ili budu rađala kupljena kao stvari u samoposluzi. Surogatstvo je postalo ogroman biznis i milijarde dolara se okreću u tom poslu. Naravno da ta surogat majka ima najmanje koristi od svega jer niti se može kome požaliti ako dogovorena strana ne poštuje dogovor. Ugovori nisu pravno riješeni, niti podliježu bilo kojem zakonu. Što se dešava s djecom koja se rode drukčija nego su budući roditelji očekivali. Uglavnom završe u sirotinjskim domovima da bi se kasnije koristila u prodaji kao roblje raznih predatora.
Čitam i razmišljam, služi li ženina maternica tek kao inkubator za nove naraštaje onima koji ili ne mogu imati djecu ili homoseksualnim parovima. No pomislim na moje četiri trudnoće i povezanost s plodom (djetetom) i ne mogu zamisliti majku kojoj ispod srca kuca drugo srce da joj baš ništa ne znači osim nekoliko tisuća dolara. O moralnoj komponenti ne bih jer gdje su god uključeni razni faktori između kojih se vrte velike svote teško je naći pravi moral.
Na kraju sve se svodi na apsolutnu slobodu svega i svakoga i nikoga ne zanima zašto je tako, a nije dobro.

O Ani Obregon (bivšoj Šukerovoj djevojsci) ste možda vidjeli. Na žalost umro joj je sin, ali ona je kupila dijete (spermom sina) kod surogat majke u Miamiju. Ima 69 godina i sada je i baka i na neki način mama, skrbnica djevojčici. A što reći?

Sve će se to promijeniti za cca 40-50 godina kada će Europa biti islamizirana pa će šerijatski zakoni dokinuti sve što ova dekadentna Europa zajedno sa Amerikom provodi. Valjda se tako uvijek svijet mijenjao. Ja sam i tužna i ljuta.




malo stvarno dobrogadevet
- 12:12 - Komentari (22) - Isprintaj - #