život je kako kada

< veljača, 2024  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29      

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

23.02.2024., petak

Poneko slovo

BEZ NOTA

Putujem ovom
Životnom stazom
Sama.
Tek ponekad naši,
Koraci
Tvoji i moji,
Prepoznaju se
U odjeku
Stvarajući sklad
Uglazbljen
Čežnjom.




i malo za dušu
- 19:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.02.2024., srijeda

Karbonski otisak

Sve se češće o tome govori, no sprema li nam se nešto od ovoga što sam pročitala ovih dana. Mišaka dosta pratim, nešto me zanima, nešto ne, ali svakako je bolje od dnevno političkih igara.

ŠTA JE AGENDA KARBONSKI OTISAK - Krešimir Mišak, hrvatski novinar je još 2012. godine pričao o sistemu globalne kontrole i uvođenju KARBONSKE VALUTE
Na Svetskom ekonomskom forumu (WEF) u Davosu, predstavljen novi program za "kontrolu" - KARBONSKI OTISAK!!!
ŠTA JE KARBONSKI OTISAK
Svatko od nas pojedinačno na dnevnoj osnovi emitira 14,2 kg CO2 i drugih plinova sa efektom staklenika, a sada je kroz inicijativu "zelena agenda", omogućeno da se taj utjecaj na životnu sredinu i "kompenzira"... Naime, u okviru inicijative “Smanji svoj štetan utjecaj” izrađen je web-kalkulator karbonskog otiska, putem koga svaki turist, hoteli, a uskoro i domaćinstva, mogu izračunati vlastiti “karbonski otisak” tj. emisiju CO2, te dobiti informaciju sa koliko bi doniranog novca taj “otisak” mogli kompenzirati.
Prema Majku Evansu, predsjedniku Alibaba grupe, nova platforma za „usklađenost sa društvenim propisima“ je već testirana u kineskim gradovima i predočena kao novi val budućnosti.
Kineski tehnološki gigant "ALIBABA" razvija digitalni “osobni uređaj za praćenje karbonskog otiska”, najavio je predsjednik te kompanije na globalističkom Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, Švicarska.
Govoreći na WEF “Strateški izgledi: odgovorna potrošnja” u Davosu, predsjednik Alibaba grupe J. Michael Evans rekao je da će njegova kompanija uvesti višestruki sistem nadzora unutar Kine kako bi uvela takozvanu zeleniju budućnost.
“Kroz tehnologiju razvijamo mogućnost da potrošači izmjere svoj osobni karbonski otisak… to jest što jedu, što konzumiraju, gdje putuju, kako putuju…” rekao je Evans.
Dakle, svaka aktivnost je pretvorena u virtuelne karbonske kredite (monetu), a zatim će se „influenseri“ na budžetu agresivnom propagandom pobrinuti da svi počnu koristiti ovu aplikaciju, naročito mladi koji žele biti „in“. Oni koji ovo prihvate će sebe nazivati osviještenim ekolozima uvjeravati sebe i druge da se na ovaj način bori protiv klimatskih promjena (dok se Alibaba vozika privatnim mlaznjakom i zagađuje planetu), a svatko tko se bude opirao Alibabinom programu kontrole ljudi bit će proglašen za "zatucanog ravnozemljaša"
Bivši bankar Goldman Sachsa projekt je nazvao “traženjem individualnog ugljičnog otiska”, rekavši: “ostanite s nama, još ga nemamo u funkciji, ali to je nešto na čemu radimo.”
Sistem je navodno testiran na stanovnicima kod Šenžena. U pilot programu, 589 stanovnika zajednice dobilo je ‘osobnu karbon kartu za praćenje potrošnje energije i emitiranje ugljika’, čime je navodno ušteđeno prijavljenih 37,77 tona emisija ugljika.
Koliko troše karbonskih otisaka silni zagađivači po Kini i u svijetu, u vlasništvu GLOBALISTA, milijardera iz Davosa, to Alibaba još nije izračunao?!

A što vi o tome mislite?


- 17:05 - Komentari (15) - Isprintaj - #

13.02.2024., utorak

na valentinovo

Šest godina


(gogyoshi pjesma)
- 18:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

11.02.2024., nedjelja

Dostojanstvena smrt

Kako sam u zadnje vrijeme dosta vezana za mirovanje nešto više vremena listam po internetu teme koje me zanimaju. Listajući sam prije koji dan otvorila na FB pitanje eutanazije ljudi.
Već je u dosta zemalja uvedena mogućnost eutanazije ljudi pa se o toj temi počinje sve više pisati i na našim prostorima.
Čitajući na stotine komentara ne mogu reći da sam ostala mirna jer sve se više ljudi, u komentarima, javlja potvrdnim mišljenjem, opravdanje za njihovo mišljenje su uglavnom duboka starost, nemogućnost brinuti se za sebe, osobe koje bez tuđe pomoći ne bi mogle živjeti, naglasak na one s posebnim potrebama ( pa i o djeci), zatim su gotovo jednoglasni o termalnoj fazi bolesti i velikim bolovima. Gotovo svi govore o dostojanstvenoj smrti. Što ima dostojanstveno u samoubojstvu? Ako misle da to što će netko drugi stisnuti gumb nije samoubojstvo, onda je ubojstvo, a ubojica je onaj koji je taj gumb stisnuo. Koliko je liječnika koji će bez imalo razmišljanja o tom činu biti mirni?
Dojam mi je bio da tako razmišljaju uglavnom mladi ljudi u dobroj snazi. Rijetki komentar je bio od osoba čiji su ukućani imali vrlo teško umiranje, no njih je zanemariv broj u odnosu na ostale.
Ono što me najviše zaprepastilo je kako nitko nije postavio pitanje, PALIJATIVE, niti HOSPICIJA.
Za tri će dana biti punih sedam godina kada sam u hospiciju ispratila voljenu osobu tamo Iza.
Voljela bih kada bi naš narod bio bolje educiran o tome što sve može pomoći oboljelom u termalnoj fazi. Recimo doziranje opijata koji su protiv bolova treba dozirati anesteziolog. To znam jer se tako radi u hospiciju gdje je umro PJ.
Vjerujem da svi znate kako je karcinom gušterače stvarno gadna bolest, ali unatoč toga PJ nije niti jedan dan imao jakih bolova. Čak što više, dva dana prije smrti sam se obrijao i tuširao, a danima prije toga više nije mogao baš ništa jesti.
Za one koji još nisu čuli u Zagrebu je udruga La Verna – za palijativnu pomoć. U Rijeci je mali hospicij koji nije dovoljan ni za Rijeku, a kamoli za Hrvatsku.
Ovih sam dana onako, uz put, čula da će se graditi hospicij u blizini Svete Nedjelje. Nadam se da hoće.
La Verna – udrugu čine uglavnom vjernici FSR (franjevačkog svjetovnog reda), educirani od liječnika koji vode pitanje palijative u bolnici. O njihovom radu, pomoći možete dobiti na
palijativa.laverna@gmail.com

Da se vratim na komentare. Mnogi su samo upisali da – može li se bez ozbiljnog promišljanja klikati da, da, da….očito može. Rijetki komentar je bilo pitanje, zakona u smislu kako treba napraviti dobar zakon jer moglo bi se dogoditi, kao što se kod nas stalno dešava, da se zloupotrebi. Razmišljala sam tko bi trebao paziti na regularnost odluke.
1. Potkupljivi advokati
2. Potkupljivi liječnici
3. Državne institucije jednako potkupljive
Uz to tko je odgovorna osoba koja bi izvršila eutanaziju. Svi su govorili da liječnik mora biti savjestan. Ne znam kakve to ima veze jer to bi bio posao kao i svaki drugi. U tim slučajevima kada treba nekoga usmrtiti ne može, po mom mišljenju biti posao samo jednog liječnika, ako uopće. Za svaku i najmanju operaciju potrebna je grupa liječnika više profesija i određen broj drugog medicinskog osoblja pa bi bilo normalo to očekivati i u slučaju eutanazije.
Nisam baš prava osoba za komentirati o ovom pitanju jer vjernici imaju svoj stav koji ne želim nikome nametati, ali mi se nikako ne sviđa nametanje stava onih koji šireći veliku mržnju prema vjernicima vjerujući kako su apsolutno u pravu.

EUTANAZIJA treba li je legalizirati? možda jednom pitanja za anketu

- Jeste li za (obrazloži)
- Jeste li protiv (obrazloži)
- Tko treba odlučiti, koga i kada
- Jeste li za osobnu eutanaziju
- Što je po vama dostojanstvena smrt
dostojanstvena smrt nstvena smrt dostojanstvena smrt nstvena smrt nstvena smrt

- 15:08 - Komentari (19) - Isprintaj - #

01.02.2024., četvrtak

KREVET

Jeste li kada razmišljali o krevetu. Ne o onom ljubavnom već dijelu namještaja u kojem provedete, kako kažu, malo manje od polovice života. U onim mladim danima bilo mi je dovoljno na tri-četiri sata zaklopiti oči i opet bih bila puna volje i snage za ići bilo kuda. Sada se nešto bitno promijenilo. Vrijeme ušuškavanja u krevetu se produžilo na 7-8 sati, a još mi se ponekad zalomi i iza ručka malo ubiti oko na pola sata.
Ali krevet. Svaki put kada provedem nekoliko dana u bolnici sretna sam i zahvalna onome tko je izumio krevet, a posebno dragom prijatelju iz Čavla koji mi je prije nekoliko godina napravio pravi starinski visoki krevet od punog drveta.
Tko je god bio više dana u bolnici zna kako su madraci u bolničkim krevetima očajni. Možda su u apartmanskom smještaju drukčiji, ali o ovima u normalnim sobama, blago je reći, očaj.
Svi madraci su presvučeni plastikom, jasno mi je zašto, ali plahta ne pomaže ublažiti vrućinu koja nastaje ležeći duže vrijeme. Nakon zahvata moram 24 h ležati bez okretanja i sa što manje micanja. U to vrijeme stvarno satima razmišljam o mom krevetu doma. Po povratku kući i mojem krevetu budem sretna, kako se često kaže - kao prase u kaljuži- i zahvalna na tom komadu namještaja čak možda više nego na svemu ostalom.
Što vi mislite o krevet, baš sam znatiželjna?
Dome slatki dome!

- 16:50 - Komentari (18) - Isprintaj - #