život je kako kada

< prosinac, 2023 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

23.12.2023., subota

Sretno i berićetno

Još jednoj smo godini na kraju. Zahvalna onima koji mojoj vuri pomažu da još koju godinu kuca. Zahvalna sam svima vama koji mi svojim dobrim željama uljepšate dane svaki put.
Želim nam svima blagoslovljen Božić i obilje dobroga u 2024. godini.

- 07:39 - Komentari (11) - Isprintaj - #

18.12.2023., ponedjeljak

Na noge lagano

Kažem lagano jer još koji dan treba se čuvati, savjet. Još jedan tehnički gotov, popravljeno pa sada opet neko vrijeme (nadam se bar godina dana) bez stresa i bijelih kuta. Pišem brojanice i baš me zanima koliko će biti istine iduće godine. Pozdrav svima i hvala na dobrim željama, njih nikada previše.

Ovo mi sada jako paše


- 09:04 - Komentari (9) - Isprintaj - #

12.12.2023., utorak

Iznenada

Upravo dobih poruku: Pozvani ste sutra na kardiologiju Rebro u 12,30 sati. Ako ne želite, odgovorite ODBIJAM.
*
Ne odbijam naravno. Čitamo se.
- 19:47 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Zašto šutimo

Da zlih ljudi ima, svi znamo. Ima ih u našem susjedstvu, ima ih u javnom i virtualnom životu, u svim dijelovima svijeta. Ponekad se osjetim prestrašena mržnjom jednih prema drugima, drukčijima prvenstveno po religijskom opredjeljenju, a onda i po boji kože, školovanju, imovini i sl. Neki me mrzitelji doslovno ostave ustravljenu jer mržnja koja izbija iz njihovih riječi, njihovog ponašanja je toliko velika da se pitam – bi li mogli bez imalo krzmanja ubiti one druge, drukčije od njih. Očito bi, jer povijest je dala dovoljno primjera i dokaza da ne bi trebalo sumnjati. Trenutno smo vrlo blizu ratovanju između tih različitih i nisam sigurna da i nas neće ponovo dočekati novi, nadam se neće.
Za nas vjernike katolike, a i pravoslavne bliži se krasan blagdan, spomen na Isusovo rođenje. Nije mi važno je li to bilo baš na taj dan i točno te godine jer neka istraživanja spominju mogućnost drukčiju od ustaljene. Bilo je, to i povijest bilježi.
I po običaju hajka na crkvu rijetko je kada izostavljena u to nama vjernicima posebno vrijeme. Neki bi silno željeli da se zabrane i zatvore crkve, katoličke, jer eto imaju ugovor sa državom. Zašto imaju, pa ne želim se vračati u prošla stoljeća kada su imućni ljudi svoja bogatstva ostavljali crkvi, a u Jugoslaviji je vlast sve oduzela jer su oduzimali i drugima (mom ocu na primjer) posebno katoličkoj crkvi. Danas imaju ugovor i ova država plaća oduzeto jer bilo je crkveno vlasništvo. ( meni ništa ne vraćaju jer oduzeto je za porez, harač 1958.)
Ova država plaća i pravoslavnoj crkvi, ali o tome se ne govori, nije zgodno, a pravoslavna crkva nije hrvatska nego srpska, a katolička je opća bez predznaka države.
Dakle baš sada pred Božić krene drvlje i kamenje koje zlo i mržnja prema drugima, drukčijih uvjerenja, drukčijeg vjerovanja sipa kao konfete na svadbi. Tužna je to slika ljudi koji bez trunke ljubavi i empatije mogu živjeti. Na kraju svi koji na ovaj svijet dođemo, dolazimo bez i jednog centa u ruci i takvi ćemo otići, a jedino po čemu će nas netko pamtiti je biti Čovjek. To je velika stvar. Ako mrziš nisi i ne možeš biti Čovjek.
Na kraju sebe pitam zašto smo spremni prešutjeti izljeve takve mržnje? Nemam odgovor.

- 09:51 - Komentari (24) - Isprintaj - #

02.12.2023., subota

Prosinac

Opet je prosinac. Za mene na samom početku krenu rođendani prijatelja, familijski, obiteljski. I kao to nije dosta jer imamo imendana, Barbara, Nikolina, Lucija, Božica, Ivana, Tea, Stjepan. Puno je tu veselja i prisjećanja, o poklonima neću ovaj put.
Dakle prosinac. Prosinac u gradu krene nekim čudnim ludilom trošenja, užurbanim naguravanjem po trgovinama jer Božić će već sutra, a ispod bora treba nešto staviti. Promatram, doduše samo preko ekrana jer nastojim ne ići ili što manje ići u te centre prepune maminovca. Još su prošlog mjeseca lampice upaljene, pušta se blagdanska glazba i sve se čini da ljude uvuku u raspoloženje kupovanja.
Bili su ili još uvijek jesu crni petci, kao sve je jeftino i baš vam treba fina topla dekica, treba vam madrac protiv grinja, ručnici fini mekani (do prvog pranja), razne zdjele, i ukrasi.
Izbjegavam, sve to izbjegavam ne zato što bih kupila, ne, jednostavno se ne osjećam ugodno. Kao da sam prisiljena iako znam nisam, samo taj osjećaj svega toliko što stvarno ničemu ne služi ili tek samo za jedan Božić, jednu novu godinu koja će ostati ista kao i prethodna uz češće promjenom na slabije no što je prošla bila, bar kod nas.
Opet taj prosinac koji kod mnogih izaziva euforiju, što veseljem, a što običajno. I svi računaju kako će u siječnju uspjeti srediti nered koji su si dozvolili napraviti u prosincu. Naši, zapravo je pitanje čiji, vlasnici trgovina računaju da nam u prosincu otpuste sve kočnice i vesele se vidjeti naše eure u njihovim džepovima.
Svi smo postali ozbiljno bolesni po dijagnozi peglanja kartica. Tako je lako samo prisloniti karticu na čitač i sretno izgurati kolica iz trgovine jer s karticom imamo osjećaj puno veće kupovne moći nego gotovinom.
Ne znam što će biti kada se u potpunosti uvede digitalni novčanik? Hoće li tada vlast diktirati što ćemo smjeti, a što ne. Pa eto prosinac je i onima koji se vesele toj predblagdanskoj raskoši po šoping centrima želim da uživaju maksimalno s dozom opreza jer nakon potrošnje opet će doći pitanje kako dalje!




jedna mandala u tehnici quiling, na pleksiglasu, okvir od pet lipa
- 13:56 - Komentari (25) - Isprintaj - #