život je kako kada

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

02.12.2023., subota

Prosinac

Opet je prosinac. Za mene na samom početku krenu rođendani prijatelja, familijski, obiteljski. I kao to nije dosta jer imamo imendana, Barbara, Nikolina, Lucija, Božica, Ivana, Tea, Stjepan. Puno je tu veselja i prisjećanja, o poklonima neću ovaj put.
Dakle prosinac. Prosinac u gradu krene nekim čudnim ludilom trošenja, užurbanim naguravanjem po trgovinama jer Božić će već sutra, a ispod bora treba nešto staviti. Promatram, doduše samo preko ekrana jer nastojim ne ići ili što manje ići u te centre prepune maminovca. Još su prošlog mjeseca lampice upaljene, pušta se blagdanska glazba i sve se čini da ljude uvuku u raspoloženje kupovanja.
Bili su ili još uvijek jesu crni petci, kao sve je jeftino i baš vam treba fina topla dekica, treba vam madrac protiv grinja, ručnici fini mekani (do prvog pranja), razne zdjele, i ukrasi.
Izbjegavam, sve to izbjegavam ne zato što bih kupila, ne, jednostavno se ne osjećam ugodno. Kao da sam prisiljena iako znam nisam, samo taj osjećaj svega toliko što stvarno ničemu ne služi ili tek samo za jedan Božić, jednu novu godinu koja će ostati ista kao i prethodna uz češće promjenom na slabije no što je prošla bila, bar kod nas.
Opet taj prosinac koji kod mnogih izaziva euforiju, što veseljem, a što običajno. I svi računaju kako će u siječnju uspjeti srediti nered koji su si dozvolili napraviti u prosincu. Naši, zapravo je pitanje čiji, vlasnici trgovina računaju da nam u prosincu otpuste sve kočnice i vesele se vidjeti naše eure u njihovim džepovima.
Svi smo postali ozbiljno bolesni po dijagnozi peglanja kartica. Tako je lako samo prisloniti karticu na čitač i sretno izgurati kolica iz trgovine jer s karticom imamo osjećaj puno veće kupovne moći nego gotovinom.
Ne znam što će biti kada se u potpunosti uvede digitalni novčanik? Hoće li tada vlast diktirati što ćemo smjeti, a što ne. Pa eto prosinac je i onima koji se vesele toj predblagdanskoj raskoši po šoping centrima želim da uživaju maksimalno s dozom opreza jer nakon potrošnje opet će doći pitanje kako dalje!




jedna mandala u tehnici quiling, na pleksiglasu, okvir od pet lipa
- 13:56 - Komentari (25) - Isprintaj - #