PUSTAROM Kad protegnem noge brzonoge Panonijom morem mojim zlatnim Duša moja srećom ispuni se Slušajući pjesmu đerma starog Topot konja kad na vodu krene Zemlju oda sna crnicu budi Pa zadrhte, pa se stresu travke Od topota od kopita konja Da još jednom na pustaru krenem I da pjesmu đerma slušam tužnu Vrata stana dal još drže stara Od vrućine rasuše se žarke A kad misli ponesu me sjetne Da se vratim u te dane sretne Na pustaru našu pustu staru Đeram, konje i na starog Garu. |