PUSTAROM
Kad protegnem noge brzonoge
Panonijom morem mojim zlatnim
Duša moja srećom ispuni se
Slušajući pjesmu đerma starog
Topot konja kad na vodu krene
Zemlju oda sna crnicu budi
Pa zadrhte, pa se stresu travke
Od topota od kopita konja
Da još jednom na pustaru krenem
I da pjesmu đerma slušam tužnu
Vrata stana dal još drže stara
Od vrućine rasuše se žarke
A kad misli ponesu me sjetne
Da se vratim u te dane sretne
Na pustaru našu pustu staru
Đeram, konje i na starog Garu.
Post je objavljen 20.11.2023. u 11:55 sati.