< | studeni, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Kao svake već devet godina (prošlu je ukrao virus) u Kulturnom centru Dubrava održana je manifestacija: "Krikom protiv nasilja nad ženama". Bilo je to pjesničko-glazbeni susret. Na žalost ograničen brojem prisutnih zbog svega, da ne nabrajam. Moje mlo sudjelovanje je bilo ovom pjesmom: KONAČNO Pakiram polako, tiho u polumraku sobe. Spavaš dubokim teškim snom I to je moj spas, konačno. Ne znaš da me više vidjeti nećeš. Ne znaš da imam strašne misli I da bih te mogla u vječnost poslati Za sve one sate, dane i godine Dok si cipelama moja prebirao rebra. Mogla bih, ali ne ja nisam ti. Otišla su djeca, Prestao je razlog, ostati Ostati, strahom vrata gledati Jer čuvati je djecu trebalo I svojim tijelom braniti njihove živote. Više nema vjerovanja da će sutra Ili za koji dan biti dobro i tiho. Predugo je trajalo, govore mi Misleći kako ja to ne znam, A znala sam od prvog dizanja ruke, Znala sam od prve suze i odgovora „Udarih se u vrata“, Onima koji su me žalili pogledima. Pakiram polako, tiho i odlazim Zauvijek. Nikada te više vidjeti neću Nadam se. Obavezne govore ne nabrajam jer nisu značajni za post. Završetak je zaokružila Ana Rucner sjajnim sviranjem, a i kao iznenađenje pjevanjem romske glazbe. ANA |