| < | studeni, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
|
MAMA Sivo me budi jutro rano Još romori niz oluke nježno Suze se nebeske spuštaju Duša osluškuje njihov pjev Sjetih se dana davnih Zadržanih kao sliku, „Opet kiša“ rekla si tiho Sasvim tiho kao da nije važno A bilo je, bilo je Ne znam što si mislila Samo si onaj stari kaput uzela I izašla na kišu hitro Bijah premala za više od toga Premala za veliki kaput Što sakrio te cijelu I nisam bila sigurna zašto Zašto si izašla, kiša je Kroz prozor odmaknuh Malu firanglu štikanu Koja na špagi zategnutoj Sakrivaše pogled u dvorište Tražeći te među kapima Vidjeh jednu kako klizi Hvatajući druge stvor slap I zaboravih da si izašla Onda me nova pjesma Iz snatrenja svojim Pucketanjem plamena vrati. Slagala si naramak drva U kutu kuhinje, a kaput Taj veliki kaput Visio je na zidu i kao da nije, Kao da nije na kiši niti bio. Mama |