MAMA
Sivo me budi jutro rano
Još romori niz oluke nježno
Suze se nebeske spuštaju
Duša osluškuje njihov pjev
Sjetih se dana davnih
Zadržanih kao sliku,
„Opet kiša“ rekla si tiho
Sasvim tiho kao da nije važno
A bilo je, bilo je
Ne znam što si mislila
Samo si onaj stari kaput uzela
I izašla na kišu hitro
Bijah premala za više od toga
Premala za veliki kaput
Što sakrio te cijelu
I nisam bila sigurna zašto
Zašto si izašla, kiša je
Kroz prozor odmaknuh
Malu firanglu štikanu
Koja na špagi zategnutoj
Sakrivaše pogled u dvorište
Tražeći te među kapima
Vidjeh jednu kako klizi
Hvatajući druge stvor slap
I zaboravih da si izašla
Onda me nova pjesma
Iz snatrenja svojim
Pucketanjem plamena vrati.
Slagala si naramak drva
U kutu kuhinje, a kaput
Taj veliki kaput
Visio je na zidu i kao da nije,
Kao da nije na kiši niti bio.
Mama
Post je objavljen 02.11.2021. u 09:37 sati.