| < | travanj, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
|
POZDRAV SUNCA Sustižemo se Zora rujna i ja pred buđenje dana. Prelazim pogledom po tamnim još uvijek oblacima Što nebom se naguravaju kao da premalo prostora imaju. Hoće li kiša oprati lice Danu ili će Mraz ostaviti iglice svoje Pokušavam dohvatiti pogledom u tami Dan se tek plavi malim tragom na istoku, a sve je neodređeno. Tama i svijetlo pregovaraju o odlasku i dolasku, Pregovaraju o tom posljednjem trenutku Kada treba prihvatiti i rađanje i umiranje. Koliko je sve te simbolike života u tom jednom trenutku. Razmišljam što je važnije i da li je uopće? Meni možda svitanje, dan nov, mogućnosti nove. A u prostranstvu svemira što tamom obavijen je posvuda I tek kada neko Sunce prospe svoju svjetlost i Na čas razgrne tamne skute beskrajnog svemira, Postoji li još negdje isto razmišljanje Ili to samo moja fikcija ovog jutra maštom razigrana Svemir i Dan, i Zoru, i jutrenje gleda? Ništa u tom prostranstvu nije bez pokreta Pa kretanjem po zacrtanoj putanji ja razabirem Kako se lice Zemlje Suncu okreće i Zora naviješta ponovo Još jedan novi Dan, još jedno nadmudrivanje oblaka i vjetra, Još jedno putovanje kroz tamu svemira obasjanog Sunčanim pozdravom. 17.01.2016. |