Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.
A. Ž. K.
Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.
Ne zovi me VOLJENA,
Naša je ljubav
Već odavno uvela
U nekom tihom
Smiraju predvečerja,
Predugo ne njegovana,
Premalo pažena,
Previše gažena
U htijenju i slučajnostima,
Ne zovi me MILA,
Sve bure i oluje
Dugo sam krila
I u prkos svemu
Nadu u sutra sam snila,
Ne zovi me MOJA,
Danas sam lutalica
Ranjenih nogu
Drhtavih ruku u
Molitvi Bogu,
Jedino što želim
Biti samo svoja.
26.06.2004.
(godina kada je sve krenulo, kada su riječi potekle kao nabujala rijeka, kada je strah lomio sve u meni, kada je kupaona bila skrovište noću jer pisat se moralo, a život je promijenio tok, drastično)
Gledah ga noćas kako se gordi u tom sjajnom dvorcu dok ga oblaka traci pokušavaju sakriti, ali on samo jače rasprši sjajne zrake čekajući svoje zvijezde za ples punog mjeseca. Mogla bih tada i zvijezda biti sa cipelama od kristala jer samo sjaj njihov bio bi dozvoljen za ulaz u te dvore. Zanesena čarolijom zaboravih na tamnu stranu što tajne skriva i tek trenutak bje dovoljan da me vrati u stvaran svijet daleko od zvijezda, cipela kristalnih i sjajnog dvora zavodnika što poigra se noćas mojim mislima.
U SJAJNOM DVORCU
NEBA ZAVODNIK ČEKA
SVOJU ZVIJEZDU
(već dugo ne napisah ni jedan haibun, pa eto da se malo obnovi)
Eto nam je i ove godine Cvjetnica u okovima mjera i ustrajnom trajanju virusa. Prijašnjih sam godina dragim ljudima pripremala bar jednu pisanicu, no ove godine sam slovom i brojkom napravila sedam tzv. normalnih na praznim jajima i pet onih od jajolikih oblutaka. Nisam imala niti volje pripremiti ukras za stol jer nema obiteljskog druženja. ipak sam odlučila bar staviti nekoliko ovogodišnjih pisanica u malu kristalnu zdjelu
onda mi se baš i nije svidjelo pa sam složila stare bijele, slomljene grančice i eto ga
nije ni to baš nešto, ali kada u pozadini dodam svježi buket narcisa i granu japanske dunje rascvjetanu bit će zadovoljavajuće.
Ulazimo u veliki tjedan razmišljanjem o muci, smrti i uskrsnuću, mi vjernici.
Smiješi se sa mnom
Da vanjštinom zavaramo ljude
Što svakom se postupku našem čude
I gledaju nas tako optužujuće lako,
Za svaki naš korak
Koji nije po njihovoj mjeri,
Ili Bože moj oprosti
Po pravilu, zakonu i vjeri.
Ne znaju kako ljubav čini čuda
Pa i najpametniji postaje luda,
U svijetu strasti i želja
U koji baš svak pobjeći bi htio
Samo kada bi smio.
Kada bi samo malo hrabrosti bilo
Osmjeh do osmjeha
Šetali bi držeć se za ruke
I sve bi bilo jednostavno lako,
Bez pitanja, bez muke.
O da,
Smiješi se sa mnom.
Sa cvijetom u kosi noćas
Crvenim
Plesala je lakonoga bosa
Srna
Rukama tvojim zaljubljena
Voljeni
Zvjezdano nebo se smiješilo
Sjajno
Note ostaše obješene na skute
Mjeseca
Za neke nove sutrašnje
Ljubavnike
Još u ranom djetinjstvu su mi spočitavali da sam previše flegma i da baš me briga za sve. Čuh to opet ovih dana pa da vidim koliko u ovome ima istine. Ako sam flegma ne znači da sam pesimist jer uvijek vidim neki izlaz, a to bi značilo da sam nekako pomiješana sa kolerikom. Što vi mislite o sebi?
SANGVINIK Ekstrovert, govornik, optimist. Sangvinici su energični, zabavni i otvoreni ljudi. Odlični su motivatori, jako su kreativni, vole ljude i znaju oduševiti. Odlični su trgovci i pripovjedači i imaju svestranu i privlačnu osobnost. Njihov moto je: „Zabavljajmo se!“ Ako odu u ekstrem, mogu biti jako glasni i nesnosni sa svojom ljupkošću i pretjeranim šarmom. Obično nisu dobri slušatelji jer uvijek vode razgovor. Pretjerano su osjetljivi, zahtijevaju ljubav, pažnju i odobravanje od svih. Duhovni darovi: milost i zahvalnost.
KOLERIK Ekstrovert, poduzetan, optimist. Kolerična osoba po prirodi je usmjerena ciljevima, živi da uspije, brza je u organizaciji. Kolerici su izrazito usredotočeni na zadatke, ali istodobno i vrlo otvoreni. Njihov moto je: „Samo napravi – odmah!“ Žele imati stvari pod kontrolom, odlični su vođe, vrlo su otvoreni, direktni i odlučni. Njihova slaba strana je da se jako brzo razljute i uzrujaju, zapovjednički su nastrojeni. Mogu biti ‘sirovi’ i neobazrivi u ophođenju s ljudima i mogu emocionalno povrijediti ljude oko sebe. Uvijek im se žuri, a na odmor gledaju kao na gubljenje vremena. Duhovni darovi: znanje i hrabrost
MELANKOLIK Introvert, mislilac, pesimist. Melankolične osobe su tihe i brižne. Obožavaju elektroničke spravice i tehniku. Melankolik se oblači bez greške i vrlo je sitničav oko svog izgleda. Melankolici su jako osjetljivi i sve uzimaju k srcu. Iako su škrti u izražavanju emocija, melankolici trebaju emocionalnu podršku i mir. Nikada ih nećete naći bez popisa, tablica, planera. Pod svaku cijenu teže savršenosti u svemu. Njihov moto je: „Ako nešto vrijedi napraviti onda to napravimo savršeno i po pravilima.“ Duhovni darovi: mudrost
FLEGMATIK Introvert, promatrač, pesimist. Flegmatici su uravnoteženi, zadovoljni ljudi. Nisu tako očiti kao ostali tipovi i malo ih je teže prepoznati. Oblače se neupadljivo, ne žele skretati pažnju na sebe. Vrlo su simpatični i izbjegavaju sukobe. Njihov moto je: „Zašto bih stajao ako mogu sjediti?“ Neodlučni su i lako se daju iskorištavati. Duhovni darovi: razumijevanje i blagost.
Onako s jutra još za rana, u rosno i tiho jutro one su se skupile u našem dvorištu. Razgovor ispod glasa, kao da bi ikoga mogle probuditi jer svi u kući već su bili spremni. Motike su spremne, dobro naoštrene za težak posao koji ih je čekao. Tri je kilometra trebalo prijeći pa onda još oko pola kilometra uz brdo do vinograda. A bilo je lijepo biti u vinogradima. S vrha brda vidjelo se cijelo selo tamo u daljini sve dok se akacije nisu ozelenile i rascvjetale i trešnje zamirisala cvjetovima. Njihove bi krošnje tada skrivale pogled. Pčele i bumbari su u rojevima oblijetali svaki cvijet ne znajući da će tako nama osigurati bogati urod trešanja u lipnju. Tamno crvenih krupnih, sočnih trešanja kojih nigdje drugdje takvih nije bilo, samo na brdu, u vinogradima. Na brdu su bili najbolji vinogradi, najbolje trešnje, najbolji dud. Crni dud, zapravo tako tamno plav da je bio skoro crn. Sladak i nikada ga se nije moglo prestati jesti iako su nam i prsti i usne, jezik i zubi bili crni, nas to nije smetalo jer Rihterov dud je bio jedinstven.
Žene nisu previše marile za dud, samo mi djeca koja su ponekad išla zajedno s njima jer ih doma nije imao tko čuvati. Ukućani su odlazili svaki na neke od njiva u to vrijeme okopavanja. One, žene, na brdu u okopavanju vinove loze, imale su svoje razgovore, svoje šale, smijeh i pjesmu iako je na našem brdu, to bio težak posao, one su i pjevale. Valjda su tako lakše podnosile sav taj teret, mukotrpnog dana. Kopale bi red za redom i gotovo da ne bi stale na odmor sve dok vinograd nije bio okopan. Čekali su njih i drugi poslovi kada se sa brda vrate, no razgovori nisu ni u povratku prestajali.
Danas malo tko s kim razgovara onako po starinski. Zastani pa pričaj i ne misli da će vrijeme pobjeći. Ne danas toga nema, svi smo kao na tekućoj traci. Stalna žurba jer i ovo i ono i sve nešto pa kako stići još i razgovarati. Napišemo poruku, svi imamo spravice u džepu koje zamjene pogled oka i uporno se pravdamo kako danas nemamo vremena, ali svakako prvom priliko bude…
Onda dođe trenutak kada te prilike više nema i žao nam je, i dajemo sami sebi riječ promijenit ćemo to prvom prilikom, ali… uvijek taj ali, zar ne?
One su okopavale vinograde, ustajale u cik zore dok je još rosa svjetlucala na travkama i razgovarale, smijale se, šalile i pjevale, o da one su pjevale.
Prije godinu dana potres 5,5 R probudio je Zagreb. Epicentar Markuševac, 4 km od moje kuće. Pokušavam svaki dan te trenutke maknuti iz misli, ali onda je došla Banija sa 6,2 R i moja se kuća tresla punih 42 sek. (izvještaj seizmološkog zavoda) zbog povratnog vala. I eto nas na istom mjestu, strah koji se uselio ostaje kao čičak na pasjoj dlaci. Razlika je što se čičak može izrezati, a ovaj strah od potresa ne znam kako izrezati. Ima onih koji su kao hrabri pa njima ništa nije, no ja ili nisam hrabra ili je znam kako. Kroz dan je lakše, nešto se radi, ali noć je izazov. Treba leći i ne pomisliti hoće li, kada opet?
Naša draga blogerica moj pinklec će ga pamtiti iz osobnih razloga i više od drugih. Pa ako svratiš znaj da nedostaje tvoj pinklec ovdje, sretan ti rođendan želim.
Maksimirsko jezero uz koje često sjednem, uživam u miru i ljepoti. Onda se iz tog mira ostvari haiku pjesma koja ukomponirana u fotografiju (istina s mobitela pa nije onako sjajna kako je oko vidi) stvori novu formu koja se zove haiga. Eto kako malo treba da se nešto rodi.
Užasno me smeta kada naši visoko školovani i sveprisutni na vijestima koriste pogrešne riječi za pogrešne radnje. Danas se ljutim na liječnike, novinare, političare, a zašto? PROCIJEPITI. Nikako se ljude ne može PROCIJEPITI već cijepiti. Riječ procijepiti dolazi od riječi procijep, a što znači:
rascijepljeno, prosječeno mjesto uzduž čega, uži klanac, procijepljen štap za hvatanje zmija,
u pren. vrlo težak položaj, škripac, dovoditi koga u težak, neugodan položaj (ob. da bira između dvije mogućnosti od kojih ni jedna nije idealna).
(Izvor RIJEČNIK HRVATSKOGA JEZIKA/ Vladimir Anić)
Pa sad vi vidite koliko je glupo kada glagol cijepiti koriste nepismeni ljudi. Umjesto procijepljena (misleći na većinu) ispravno bi bilo reći kada bude cijepljena većina.
Imamo tako lijep jezik kojeg na žalost mnogi, počevši od novinara pa političara posebno, a sada vidimo i od liječnika ne znaju koristiti.
P. S. Vidjeh sinoć da je
Pfizer/BioNTech 16 EUR
AstraZeneca AB. manje od 2 EUR
Naša se politička i druga elita požurila cijepiti sa skupljim
a sirotinji je namijenjeno ovo od 2 EUR. I to me ljuti i jako me ljuti.
Mislim, mislim… ma nemoj žvakati već previše prožvakano, ali oš-neš vrag ti nikad neda mira. Dakle, odbjegli prinčevski par. Čitam tek sada o njima i ovo i ono i ovako jer što im je to trebalo, blate krunu (neš ti krune sa povijesti kojoj nema premca u intrigama), sramote čukunbaku koja nikako da razveseli svog sineka i njegovu ljubavnicu ( pardon bivšu, sada buduću prvu do budućeg kralja) pa da kihne već jednom (ne želim joj zlo, ali mogu si misliti što kućanstvo njeno misli) i da paparaci, a i službeni novinari dobiju materijal za zaraditi svoje plaće. Meni nije puno bilo jasno dok nisam upoznala pravu irsku povijest. Ne onu što pišu pobjednici već onu koju su naraštaji proživjeli i prenosili. No svakom normalnom je dovoljno i ono što je zapisano u povijesti pa da shvati kako je živjeti u 21. stoljeću sa regulama iz tko zna točno kojeg (neda mi se istraživati). Diana je podsjetnik na sve one žene prije nje koje su gubile glavu zbog intriga institucije u kojima sama kraljica/kralj (osim u osobnim željama) su imali malo utjecaja. I danas nije ništa drukčije. Protokol je taj koji točno određuje tko, što, zašto i kako, ali mi nikada nećemo znati tko kome u tom mastodontu od prinčeva i princeza podmeće kajle jer to im je jedino što mogu, a da se ne vole međusobno to i vrapci znaju. Novinari su plaćeni (kao i kod nas neki) da se izglade sve krivine pojedinih. A Harry ih je bome imao podosta pa bi dvor trebao biti sretan da su ih se riješili. I bez da kažem, vidi se da osobno navijam za te mlade ljude. No ne vjerujem da će im dvor dati mira, a da Meghan neće reagirati pa će se ta odbjegla saga nastaviti. I još za intervju da dodam. Amerika, velika Oprah (izgleda je ipak skinula puno kila, dobro izgleda) i njena mašinerija (čitaj lova) točno znaju kako dati štofa svijetu kojeg je pandemija strahom okovala da skrenu misli sa smrti na bajke o princezama i prinčevima, ali bajke su samo u knjigama. Ja bih takaj uzela prava domaća jaja da mi tkogod ponudi, ona gdje kokice žive na livadi ne u dva kvadrata.
S obzirom da se blog čudno ponaša, a i više nitko ne glasa, odlučila sam zatvoriti glasanje. Dakle ove blogerice su slučajnim odabirom bile u igri.
broj glasova
1. AnaBonni 2
2. morska iz dubina 2
3. smjehotvorine 5
4. litterula 2
5. agava 5
Nije da ste baš bili voljni, ali eto na kraju sam odlučila sve ove naše blogerice darivati bez obzira na broj glasova. Ako ne želite molim ostavite u komentaru, ako želite pošaljite mi na mail (koji je vidljiv na mom blogu) vašu adresu kako bih vam mogla poslati.
Pitanje je kada ćemo opet imati priliku jedni drugima nešto ostaviti za uspomenu na blogerske dane.
Pozdrav svima koji svrate u ovaj moj mali kutak misli pretočenih u riječi.
Poštovani blogeri i bogerice eto odlučih za Uskrs darovati nešto sitno iz asortimana mojih hobija. Ovaj put će to biti blogerice. Istina nakit koji radim spada u bižuteriju, ali neki znaju da je ipak poseban. Dakle odabrala sam pet blogerica, a tri će sa najviše vaših glasova dobiti nešto. Glasajte idućih 7 dana tako da uspijem izabranima dostaviti. Naravno ako izabrana ne želi uvijek može reći NE. Eto, glasanje je otvoreno.
1.
2.
3.
4.
5.
