532 IZGUBLJENA LJUBAV
Ne zovi me VOLJENA,
Naša je ljubav
Već odavno uvela
U nekom tihom
Smiraju predvečerja,
Predugo ne njegovana,
Premalo pažena,
Previše gažena
U htijenju i slučajnostima,
Ne zovi me MILA,
Sve bure i oluje
Dugo sam krila
I u prkos svemu
Nadu u sutra sam snila,
Ne zovi me MOJA,
Danas sam lutalica
Ranjenih nogu
Drhtavih ruku u
Molitvi Bogu,
Jedino što želim
Biti samo svoja.
26.06.2004.
(godina kada je sve krenulo, kada su riječi potekle kao nabujala rijeka, kada je strah lomio sve u meni, kada je kupaona bila skrovište noću jer pisat se moralo, a život je promijenio tok, drastično)
Davno sam o tome pisala post, ne bih ponavljala.
Post je objavljen 30.03.2021. u 09:51 sati.