Ili su ovo stvarno čudna vremena ili ja više ništa ne razumijem. Bit će ovo drugo jer uvijek je bilo čudno onima koji su živjeli prije mene kao što je sada meni. Slušam na radiju emisiju o pretilosti, tj. o tome kako smo puno previše papali onih loših masnoća, previše šećera, soli, mesa, ugljikohidrata (krumpira, tijesta), kruha, ma zapravo svega jedemo previše kažu u toj emisiji uvaženi nutricionisti. Objašnjavaju kako će se ili već donosi zakon o smanjenju šećera, soli i masti u gotovim proizvodima, a sve samo sa jednim ciljem, zdravijim životom nacija. Slušam i odjednom vidim sliku mog djeda koji je cijeli život cuclao bombone, jeo kolače, istina ne svaki dan, a ni ja ih ne jedem često, već samo nedjeljom kada bi baka ispekla buhtle. Baš bih i ja mogla ispeći buhtle jer nisam ih pekla već trideset godina, a sve zbog previše tijesta. Onda se sjetim, a sve slušajući dalje o svim tim masnoćama, kako prekrasno miriše kruh moje bake pečen u krušnoj peći i kako se svinjska ili gusja mast lijepo topi na vrućem kruhu. Više se ne sjećam kada smo prestali koristiti mast jer uvjeravali su nas da je ulje kvalitetnije. Danas više to ne govore, osim za maslinovo i bućino. Slavonija je oduvijek živjela na svinjskoj masti, a li i na bućinom ulju. Ono suncokretovo smo zvali „fino ulje“ pa ako je bilo moguće miješali smo ga uz mast za pohanje. Tada nismo znali za kolesterol, ni zločeste masnoće, ali nismo svaki dan imali meso u bilo kojem obliku za doručak, ručak, večeru, nismo imali kioske sa tzv brzom hranom, a začini su bili iz naših slavonskih bašća. Oni egzotični, cimet, papar su se kupovali u malim količinama. Onda u mojoj mladosti kada je moj djed mogao tokom dana pojesti kilogram bombona, nismo imali sve vrste voća i povrća kroz cijelu godinu. Nismo znali ni za vegetarijance, ni za makrobiotiku ili bilo koji drugi iz dalekog svijeta način prehrane. Kuhalo se svaki dan ono što je u određenom godišnjem dobu bilo dostupno. Zimi je svaka kuća imala miris na kiseli kupus i dimljeno meso, a u sjevernom dijelu Slavonije su bile duge i vrlo hladne zime. Rijetko smo bili bolesni, a ako jesmo baka je liječila svojim hajlan čajem. Reći ćete da je tada prirodna selekcija bila na djelu. Sigurno da je, ali vjerujem ne zbog masnoća, šećera, kruha. Ljudi su cijele godine naporno radili pa je možda i to bio razlog što im ništa nije smetalo. Ja danas ponovo koristim svinjsku mast, pečem domaći kruh, kuhinja mi zimi često miriše na kiseli kupus, istina manje na dimljeno meso, jer teško je naći onako domaće dimljeno. Danas ću ispeći buhtle i posipati ih štaub šećerom kako ih je i baka i mama moja i definitivno prestati misliti o kolesterolu, visokom tlaku, dijabetesu i ostalim mogućim posljedicama. Bit će to jedna lijepa nedjelja sa mirisom buhtla i mojih sjećanja.
26.01.2014.
|
