život je kako kada

< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

06.01.2014., ponedjeljak

Kakav će svijet biti za pedesetak godina

Elitna zona glavnog grada. Maksimirski kvart, Bukovačka ulica. Ulica sa izrazito lijepim fasadama, bogatim božićno-novogodišnjim ukrasima. Kvart u kojem ima na desetak urbanih vila. No to je i kvart u kojem samo na desetak metara od prekrasnih zgrada možete vidjeti slike totalne devastacije ostatka šume i totalnu nebrigu za budućnost. Volimo u proljeće slušati ptice kako cvrkuću ranim jutrom. Volim reći da živimo u krasnom zelenilu, ali ne zapitamo se do kada? Jutros, 06.01.2014. godine prolazeći ispod vrtova tih lijepih zgrada gledam slike koje me beskrajno žaloste. Jedna je i ova koju vi možete vidjeti. Kako ćemo dugo uništavati sve oko sebe i kakvu ćemo prirodu ostaviti našim praunucima? Hoće li oni morati živjeti u izoliranim balonima kao što se filmovi s tom tematikom već vrte po TV? Tužna sam, da i pišem o tome jer spomenem li to onima koji svoj otpad ostavljaju, da ih šuma rješava, odgovorit će ljutito kako to nije njihovo i neka ih ostavim na miru i uostalom da je to sve na njihovoj zemlji. Oni su vlasnici te šume. Slažem se da su vlasnici, ali ne opravdava ih vlasništvo. Nebriga pojedinaca (vjerujem da su ipak pojedinci koji rade nered) postaje problem cijele zajednice. Rješenje ne znam osim kazne, ali kako nekoga kazniti ako ga ne uspijete uhvatiti u trenutku kada ostavlja smeće po šumi? Drugo rješenje je djecu iz vrtića prošetati kroz šumu pa da vide od malih nogu što nije dobro i što će uništiti šume koje za život trebamo. No da bi se to uspjelo treba educirati odgajatelje i roditelje jer ako ništa ne učinimo kakav će svijet biti za pedesetak godina. Znam mnogi će reći da ima većih problema nego je neko smeće u šumi ispod Bukovačke. Da ima, ali putovanje započinje prvim korakom.
- 12:19 - Komentari (11) - Isprintaj - #