Ipak mi pomaze

Tezak dan... Bez razloga, nicim izazvan, sve je na prvi pogled u redu, sve je isto kao juce, ni jedna trzavica... Nista se nije promijenilo... Juce sam bio zadovoljan sa sobom i sa okruzenjem... Sta mi je danas?
Sve dogadjeje od juce sam prezivio u glavi po stoti put, sve je bilo na svom mjestu, niti jedna pogresna rijec, niti jedan pogresan pogled, cak ni jedan sumnjiv gest kako na poslu tako ni kod kuce...
Pa, sta mi je onda danas?
Od kud ovo nezadovoljstvo, od kud ovaj grc u stomaku, sta nije u redu, jesam li ja problem, imam li razloga za nemir koji me razjeda od kad sam ustao...???
-Ooo, dobar dan! Pogledaj kako je samo divno more danas!!!
To su bile rijeci koje su me docekale kada sam sjeo na tu prokletu klupu!
-Zbog dana kao sto je danasnji covjek shvati da je vrijedilo roditi se u ovom vremenu i na ovom mjestu!
Tog trenutka mi je proletjela misao koja mi je sve objasnila u vezi mog novostecenog prijatelja! Covjek se drogira! To objasnjava i cudne price i vjecno dobro raspolozenje, sjedjenje na klupi po citav dugi dan...
-Kako kome, prijatelju, kako kome...
-Vidi ti njega!!! Pa, sta je to sa tobom? Zar ti ne mislis da danas more nije prelijepo?!?
-Lijepo je, ali danas bas nisam raspolozen da se divim cudima prirode.
-Stvarno?
Tad se uozbiljio i nastavio drugim tonom.
-Zasto? Mislis li da se ne treba odusevljavati ljepotama zivota svakodnevno?
-Treba, ali covjek nije raspolozen za njih svakoga dana! To se ne moze...
-Da, razumijem sta zelis da mi kazes. Ti si danas neraspolozen, mozda sa razlogom a mozda i bez ikakvog povoda. I tebi bi danas odgovaralo kada bi svijet stao, kada bi svi bili u istom raspolozenju kao ti, kada bi sve bilo bezbojno i najsrecniji bi bio da odmah svane sjutrasnji dan!
-Nisi ti jedini kome se te to desava. Nazalost, covjek je jako sebicno stvorenje i ta se cinjenica vrlo tasko moze promijeniti, tu niko ne moze dati pametan savjet, tu se tesko moze pokazati pravilan primjer iz istorije.
-Jednostavno ustanes jednoga dana i upitas se sta ja uopste radim, ko su ljudi koji me okruzuju, ko je osoba sa kojom zivim, o cemu mi oni pricaju, gdje me vode, zasto sve ovo radim i sta sve ovo meni treba u zivotu?!
-Ali, dragi moj nervozni prijatelju, zivot nije veliki vocnjak pun plodova na dohvat ruke koji samo cekaju da ih uberes! Zivot je, tacnije receno, jedno jako strmo stepeniste koje stoji ispred nas. Svaka naredna stepenica je jako visoka, tesko se do nje dolazi, ne znamo sta cemo na njoj naci ali mi uporno nastavljamo da se penjemo...
-Zasto? Zato sto u dubini duse znamo da se na vrhu tog stepenista nalazi taj vocnjak o kome sanjamo.
-Na svakoj stepenici srecemo nove ljude, prezivljavamo nove avanture, neke lijepe a neke ruzne, neki od ljudi nam nanesu bol a neki nam donesu neizmjernu radost... Neki nam pruze ljubav...
-Ali mi ne znamo sta nam koja od njih nosi, ne znamo cekaju li nas suze na njoj ili drago stvorenje koje ce nastaviti sa nama putovanje do obecanog vocnjaka, ne znamo hoce li to biti pogresan ucitelj u zivotu koji ce nas povesti stranputicom i kad se osvjestimo nadjemo se nize nego sto smo se popeli... To ne mozemo znati nikako, ali ne mozemo ni preskakati stepenice, jer bi pad bio strasniji!
-Zato moramo ici polako, stepenicu po stepenicu, popiti i po koju gorku kapljicu u trnucima koji nas sleduju u zivotu, ali ne smijemo biti ogorceni na losu sudbinu, ne smijemo mrziti onoga koji nas je povrijedio niti zarobiti samo za sebe onoga koji nas je razveselio!
-To nikako! Od svakog treba nauciti najbolje pouke, kako od dobrog tako i od loseg, svakog treba zadrzati u srcu, dobroga nagraditi hodom uz njega i ponosom na njegovu dobrotu i uspjehe a onog losijeg sjecanjem na nekoga ko se jos uvijek muci da krene prema vocnjaku...
-Naravno da moras imati dana kao sto je danasnji i sigurno je da nije posljednji ali to je samo mali umor od puta. Zato ne brisi danasnji dan iz zivota i ne pokusavaj da ga prespavas nego pogledaj oko sebe, vidi koga si dobrog i vrijednog nasao na svom putu kroz zivot da ti se nadje u teskim momentima i unutrasnjim borbama...
-Sada je vrijeme da se oslonis na njih a ti najbolje znas ko su oni!
Gledao sam ga potpuno izgubljeno, stomak je preplavljivala toplina kao od vruceg caja...
Izvadio sam telefon iz dzepa i okrenuo broj koji zovem po pedeset puta na dan... Je li moguce da mi je samo trebalo da cujem obicno HALO sa druge strane pa da sve nestane...?