31

utorak

kolovoz

2010

I dalje se bunim...Ali

-Navika je strasna stvar. Nje se covjek najteze oslobadja i najteze je prepoznaje kao problem, a najgore je sto je i ne shvata kao problem koji iz potaje moze da mu upropasti zivot!
To je bila recenica sa kojom je zapoceo razgovor, nije mi bila jasna njegova zelja za razgovorom, niti svrha onoga sto mi govori pa sam sve svrstavao u sujetu covjeka koga vjerovatno vise niko ne slusa, niti mari sta ima da kaze! Sada je nasao mene, dovoljno dokonog covjeka kome moze ispricati sto god zeli,kome su njegove price zanimljive ili ga mozda slusam iz ciste kurtoazije ili iz djavo li ga znao kog razloga slusam njegove monologe...
-Navika vremenom od covjeka stvara ovisnika, ovisnika ciji zivot nema smisla ako izgubi naviku. Cak moze dovesti do strasnih stvari ako se ta navika naglo prekine... Nisu nepoznate situacije kad covjek cak i posegne za samounistenjem a to je moras priznati, uzasno!
-Samoubistvo je strasno ali ne shvatam o cemu mi govoris?!
-Govorim o bilo kakvoj navici, od bezazlene kao pusenje pa do one najstrasnije koju stvara ovisnost o drugom ljudskom bicu.
-Izvini ali kako mozes uopste uporediti ovisnost o cigaretama, alkoholu, tabletama ili drogama sa necim kao sto je vezanost za drugog covjeka? Kakvo je to uporedjenje? Ove te zavisnosti vode u bolest ili cak u smrt a ovo? Sta je tu lose? Mislim da su to razliciti pojmovi.
-Naprotiv! Ovisnost o covjeku je mnogo opasnija i podmuklija napast, i dok se od ovih svima poznatih droga, covjek cuva i trudi da ne podpadne pod njihov uticaj, od ovog nema odbrane jer covjek svojevoljno vodi sebe u zavisnost iz koje zna da nema izlaska niti ima zelju da se od nje odbrani.
-Sad stvarno ne shvatam o cemu govoris!
-Jednostavno je. Odrstao si covjek, radis ono sto mislis da je najbolje za tebe, druzis se ljudima koji te ili ispunjavaju ili imas finansijske koristi od njih, odlazis na mjesta gdje se osjecas opusteno, jedes hranu koju volis... Takoreci, trudis se da od zivota okusis najbolje sto mozes sebi priustiti.
-Jeli tako?
-Naravno, tome tezi svako iole normalan! Sta je lose u tome?
-Apsolutno nista, to je poriv koji svi imamo i ne moze se naci ni jedna zamjerka tome, sve dok ne prelazi granicu opsesije. Problem nastaje kod, po tebi bezazlene zavisnosti, od ljudi!
-Recimo da imas dobrog prijatelja iz djetinjstva, igrali ste se dok ste bili mali, isli u skoli zajedno, prve ljubavi dozivjeli zajedno, prva razocarenja, prve suze podijelili, kumovali na svadbi jedan drugom i jednog dana on odluci da svoje tajne prica drugom, recimo zeni sa kojom je u braku, a ne tebi. I dalje se posjecujete, razgovarate, izlazite na vecere, poslujete, ali ti shvatas da se ne otvara do kraja kao sto je to nekada cinio... Ili druga situacija. Sadasnja djevojka te ostavi. Ti si planirao zivot sa njom, razgledao kuce koje bi mogli kupiti jednoga dana, planirao putovanja za godisnjice braka, cak smisljao imena koja bi pristajala djeci kada ih jednog dana budete imali i ona ti kaze da vise ne zeli da bude sa tobom!
-Sta bi se desilo? Da li bi prihvatio njenu odluku , uz obrazlozenje koje je nju primoralo na tu odluku, ili bi nastojao da sve vratis na staro?
-Posto si direkto za primjer uzeo moju djevojku, odgovoricu ti da bih sve ucinio da to ispravim i vratim na staro!
-Ali ona je do tada sve pokusala, nije islo, ti si promijenio sve sto si mislio da treba a ona nije bila zadovoljna...
-U takvoj situaciji bih se povukao i pustio je.
-Da, mozda je tako... Znas mnogo ljudi radi upravo suprotno, ubjedjuje osobu do koje mu je stalo da grijesi, da nije u pravu, da treba nastaviti, da od sada nece biti kao prije, da ce se sve promijeniti, da nece vise biti ista osoba kao do sada, da je rjesenje u stvari jednostavno , da je rjesenje drugoj strani bilo odavno predoceno a da ga ona nije razumjela, da je ostavljena osoba vec drugacija i da problem vise ni ne postoji!
-Mozda je to sve tacno. Mozda bi se problem i rijesio, mozda nikad vise ne bi ucinio gresku koja smeta osobi sa tobom, ali se postavlja pitanje, zasto si radio nesto sto joj smeta?
-Ako nekoga volis, isto toliko kao on tebe, ako ste stvoreni jedno za drugo, ako ste nasli svoju drugu polovinu i disete jednim plucima, razmisljate kao jedno, dopunjujete se i pruzate potporu, kako si je povrijedio u datom trenutku?
-Kako si ucinio nasilni cin prema nekome ko je jedno sa tobom?
-Da li je to isto kao povrijediti sebe?
-Ko normalan moze povrijediti sebe samoga?! Ja mislim da to ne bi bilo normalno!
-I najvaznije, jeli sve to bila ljubav ili navika, i nastavljas li borbu da sacuvas ljubav ili si postao gori od ovisnika o alkoholu, drogi i ko zna cemu pa se svim silama boris za naviku...
Nisam da kraja razumio sta je htio da kaze, ne slazem se, grijesi i on, nema sanse da je bas sve istina, nisu to iste stvari...

<< Arhiva >>