četvrtak, 31.05.2007.
ZANIMA ME ZBOG MOG NOVOG POSTA. DAJTE SAM ISKRENO ODGOVORITE
utorak, 29.05.2007.
HVALA TI LEA
Imao sam jednu dobru prijateljicu. Živa je još, ne brini.
Bili smo si stvarno jako dobri. Sjećate se onoga ko klinci: "najbolji prijatelji zauvijek". Stavljajući to na neki ozbiljniji nivo takva je stvar govorila o ozbiljnosti povjerenja i prijateljske ljubavi.
Jednom je prošlo tjedan dana da mi se nije javila. Obećao sam samome sebi da ja nju više neću prvi zvati.
Imali smo zadnjih mjeseci neke trzavice. Govorio sam joj: "Gledaj, ako ti dojadim ili ti nešto ne bude pasalo, reci mi ko čovjeku. Damjan dosta mi te je ili odjebi, čujemo se za par dana, tjedana.." "Ma daj molim te, ne, ne nikako, ne bu se to dogodilo".
Nakon tih tjedan dana sreo sam Annu, zajedničku frendicu iz osnovne. Sreli smo se na stanici. Sve normalno. Bok. Bok.
"Kaj je s Leom" - pitao sam ju.
"kak to misliš?" - bilo je njeno protupitanje.
....
Na kraju se ispostavilo da smo se mi prestali družit zbog nekog banalnog izmišljanog razloga. Toliko je..... neznam
Prošlo je već više od 4 mjeseca.
Još uvijek mi nije drago kaj je tak završilo.
Žao mi je kaj nije niti provjerila da li je to istina.
Na kraju je ispalo da sam ja nju zvao doma i pitao ju gdje je ulica koja se nalazi dvije zgrade dalje od moje.
Vjerojatno se nije sjetila da dobivam ispis poziva svaki mjesec.
Do nedavno mi je bilo žao. Nje.
Ali shvatio sam da mi je pomogla.
Danas sam shvatio.
Na dalje bez Lea
Hvala Ti Lea
nedjelja, 27.05.2007.
POGR(IJ)EŠKA
ne pišem mjesecima, onda neš napišem pa skužim da pola grada može biti ljuto na mene.
Jeste skužili da kak kad ste u žurbi i kada imate premalo vremena abecednim vam redom sve stvari koje dotaknete ili trebate, padaju, ispadaju, trgaju, i tako na kraju i zakasnite, a stvarno ste ili htjeli ili morali stići na vrijeme. kaj ne?
jel to stvarno ono što želimo i trebamo. ja naprimjer stalno kasnim i to mi je jebena mana. no da se razmemo, zaboravite one narcisoidne fore tipa: "ti kasniš jer me ne poštuješ". dobro daj odjebi.
1.) da se ne poznajemo ne bi se ni nalazio s tobom
2.) ne kasnim samo onima kojih se želim riješit pa dođem i ranije tak da ih se i prije riješim
hoću reći da svi griješimo, pa tako i savršeni ja. samo malo.... (pogled u ogledalo - sexy pogled - bolje se osjećam).
i kada bi brojali svoje, e sad neznam kak se piše, i tuđe greške, a to ljudi najčešće radijmo, životi i socijalni odnosi nam se temelje na konstantnom izljevu žalopojki i mjerenju tko je koga i di.
jel jasno?
pa halo, premalo vremena imamo u životu da bi se bojali nekome nešto reći, da bi brojali negativnosti onih drugih.
toliko je jednostavnih i lijepih stvari u našim životima koje samo prođu pored nas, je ih nisamo vidjeli zasljepljni vlasitim egom i samoljubivim kritikama mrzeći pritom sve oko sebe.
učinite nešto za sebe
IZAĐI VAN
NASMIJ SE
UČINI ONO ŠTO ŽELIŠ, JER LJUDI MOJI NIŠTA NAS NA OVOM SVIJETU NEĆE ČEKATI
NEMOJ KASNIJE ŽALITI
I nemojte uzet k srcu sve kaj vam velim, jer ponekad vas moram i malo odjebat kad mi dopizdite
TRAŽISTE - DOBISTE
Reko da napišem nešto da publika uživa u salvama vlastita smijeha, valjda se tak piše, jer furt nekaj delaju po toj gramatici. Taman kad počnem pisati "zadatci" onda se "pogriješka" opet vraća samo na "pogrešku". Pogriješkom?
Sam sam doma, roditelji i seka su otpičili na more malo sredit kuću. Ineska je trebalo ostat samnom, no kak po mačku koju smo trebali dobiti u četvrtak, idemo u ponedjeljak, tak je odrufala s njima. Jao, to s mačkom. Trebalo mi je 14 godina da se prisilim ne voljeti životinje, da bi se Ineska jedno jutro zaljubila u neko bijelu mačku šrafiranu crnim točkama i dobila ju. A reko dobro. Toplo se nadam da će se mačka naučit sama mijenjat pijesak i hranit se jer ja to bome nebum radil.
Da! i tak ja sam doma, malo čilam, kako se to sada u nas Rvata kaže. Da mi prostite, al jako sam zbunjen. Čujte moramo biti više kozmopolitanskija nacija, jer je broj dotepenaca počeo toliko rapidno rasti da se već lagano bojim govorit purgerskom kajkavicom. Naglašavam purgerskom jer znam samo dvoje oriđiđi purgera. Sebe i Miu.
Hrvatska zapravo nije hrvatska jer joj je očigledno glavni grad Sarajevo. NE, čekaj pardon, ma koji zajeb, pa to je sabor na Markovu trgu.
Dajmo svima priliku, pa ipak oni imaju piramide, a ne mi, mi smo ovdje tek od kraja 6 st. ili 7. al valjda ni to nije točno, bu uskoro Kraljevina tražila ženu Kravljeface Del Ponte da se mi njima vratime. Jebate koji bezubrazlug. Pa kak je sebi to Kosovo uopće zamislilo samostalnost. Svi smo mi velika braća vrata do vrata. Voli i Bandić - zmaj zagrebački, dobrosusjedske odnose. znam ja, pa nebi čovjek bez razloga radil onak l epe zgradice jednu do druge. to je dobro, ništ vi ne kužite, tak su si svi susedi odmah na pljunometu i kad nekog trebaju umjesto da si kucaju, sam iz neke sobe hraćnu na susjedov prozor (treba malo jače da se čuje) i ovaj odmah nosi šečer. Ili cukar, trebamo malo uživati u raznolikosti lijepe, pardon, lipe naše. Ide Spličanima. Na dobrom su putu do svoga krajnjeg kolektivnog cilja. Istrijebiti "kaj". Kužite, taktika. Svi dođu u naš Zagreb, teške muke jasno, pa se deru i revu ko mule na tom svom nekom jeziku tak da nam skrate živce i živote i tako da svi govorimo tu ć. riječ. to je prosto pa mala cenzura.
Ajde dosta sranja idem sad napisat post.
