Kritika sim i tam

subota, 28.04.2007.

"IZ NAJLIPŠEGA GRADA NA SVITU" - a nije iz Zagreba

Nakon zaista dugo nepisanja, eto ti ga mene opet.
Što mi bi, pitaste se vi! (?) Čitaj!

Uletila banićka, pardon, žena zmaj, pardon, zmija, pardon, vještica, pardon prof B,
u ponedjeljak u razred tražeći moju malu glavicu po razredu usput čitajući obavjest o tome da je neki Dean osvojio prvo (1.) mjesto u nečemu,negdje. No onda je skužila da se zovem Damjan I čestitala mi, naravno na kraju kad je izlazila iz razreda, glavom za 180 stupnjeva okrenuta od mene. I tako obavijest koju ja ni nakon 126 tisuća 524 puta nisam skužio, kao ništa kaj ova objašnjava, no eto vam mene u Dubrovniku. Samoga. Gđa je uspijela sredit da idem ja sam tamo, bez pratnje, valjda u nadi da ću rikut, ili barem da ćeme prinjet kao žrtvu,netko, negdje, no to je opet bila mala digresija. No dobro.
Dignuo se tako ja u petak ujutro, spremio stvario I krenuo na put. Ma da, put,putčinu od 11 I pol sati, frajer je stao u svakom zaseocu, baba digne suknju ovaj stane. U busu je bilo iznimno zabavno. Do karlofca sam s sjedio sa nekom neurotičnom šizofreničarkom (nije Bilička akka profa iz likovnog) koja je zgibala I prije neg je bus otvoril vrata, a nadalje sam. Društvo je bilo fenomenalno, mislio sam da ću se ubit od dosade. A sve sami neki ribari, galebovi, a najmlađi su imali oko 20-ak godina. Vrhunac su definitivno bile Ploče koje su u meni pobudile uspomene na profu iz zemljopisa koju ovim putem puno pozdravljam, na sljedečoj sam se stanici ponesen ljubavlju I sjetom na moju Maju dobro isro. Kakav donat Mg. I tako dođoh ja u Dubrovnik.
Ako je nešto, grad je zaista lijep, što god da ste vidjeli, gdje god bili I što god mislili definitivno će na svakoga, pa tako I na vas ostaviti pozitivan dojam.
Ja sam naime sam u ovom institutu. Da nije hotel iako je tako koncipiran, lijepo je uređen. Imam net sa protokom od1,2 Gb/sec, kaj mi niš ne znači jer nit imam usb, nit cd-e, nit zvučnike. Tja. Pod sam mislim da nisam s nikim poznatim, ali nema veze društvo mi prave doktori, profesori, ravnatelji škola, još da je netko mojih godina. Sutra idem u razgled grada. Ajmo reć da se veselim, jer mi je današnji dan protekao u vlastitim mislim, I razgovorima sa ljudima. Prek telefona. Bilješka: reći Danijeli da me opozna sa svojom rodbinom I prijateljima, ak zaboravim, podsjetite me.
No ta leženost I opuštenost čovjek udobro dođe. Još kad je okruženje ovako iznimno, I dan brzo prođe