petak, 28.04.2006.
20 GODINA SJEĆANJA!
„Istraživanje koje sam proveo otkrilo je da su kiše donijele radioaktivne čestice iz Černobila. Radijacija je mogla utjecati na trudnice, a time i na njihovu još nerođenu djecu, kao i ostale građane!“ - do ove je potresne činjenice došao britanski statističar John Urquhat! Ovo nas možda i ne bi toliko zanimalo, (jer sjetimo se tko nas uz Carlu iliti Karla, najviše pili u mozak) da nedavno nije obilježeno 20 godina od katastrofe monstruoznih razmjera!
26. travnja 1986. bio je još jedan svjetski normalan i uobičajen dan, sve do trenutka kada se rutinska provjera iznenada pretvorila u ubojicu koja je nadmašila čak i Staljina (gledajući dnevni prosjek!)!
„Već spomenutog, kobnog, dana započeto je ispitivanje sustava hlađenja u Černobilu, simbolu energetske budućnosti Sovjetskog saveza, a završilo je ni minutu kasnije jer je sustav otkazao. Tri godine star reaktor eksplodirao je i u atmosferu su počele istjecati radioaktivne tvari. Šireći se isprva, zbog sjeverozapadnog vjetra, prema susjednoj Bjelorusiji, a zatim i na prostor Ukrajine i Rusije.“
„Uslijed eksplozije došlo je do istjecanja radioaktivnih tvari u atmosferu, koje su se u početku, zbog dominantnoga sjeverozapadnog vjetra, širile prema Bjelorusiji. Nedugo potom vjetar je promijenio smjer prema jugoistoku, a pojavili su se i kišonosni oblaci, zbog kojih je došlo do mjestimičnih pljuskova. Ti su meteorološki elementi uvjetovali različitu raspodjelu radijacije na pogođenom prostoru Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Širenje radioaktivnih tvari od zapadnih je zemalja prva uočila Švedska.“
Prypjat: grad u neposrednoj blizini samog reaktora, koji je izgrađen kako bi u njemu živjele obitelji radnika tamo zaposlenih! grad je i dandanas grad duhova, a to je postao u samo nekoliko sati od eksplozije.
Posljedice su grozne, uopće pričati o ovakvim strahotama je strašno, no nigdje nisam čuo kako netko lamentira o ovoj temi. No, kada treba znati tko, što, gdje i kako, zašto, treba znati o onima koji se zovu slavnima, svi smo tu! Isto tako stalno slušamo o šalama koje se zbijaju na račun onih koji su to doživjeli, preživjeli ili umrli.
Švrljući po Internetu i raznim časopisima saznao sam kako su neki od najgorih popratnih pojava česti tumori, nespecificiranog mjesta stvaranja, psihički i fizički retardirani ljudi!
Sam fizički strah nakon svih ovih silnih godina dolazi sve više u drugi plan jer su psihološke posljedice, uzrokovane strahovima za budućnost svoje djece i nadolazećih generacija, one koje srozavaju ljudski mentalitet!
Rusi kao Rusi nisu niti odmah objavili samu vijest, već je objavljena svijetu od strane Švedske, nekoliko dana poslije samoga događaja! Isti su ti Rusi dopustili volonterima dolazak na mjesto kako bi zakopali mjesto tragedije tajeći u što se upustiše!
Deseci tisuća ljudi i dalje su raseljeni, milijuni i dalje žive na ozračenu prostoru, život je generacijama uništen, a bolesni se osjećaju izdanima. Prema najnovijim istraživanja život na tome području neće biti u potpunosti siguran još najmanje 900 godina.
(zastrašujuće)ZANIMLJIVOSTI:
- radioaktivni se oblak digao 1036 metara u visi:nu kontaminirajući tako 144.000 km2 na području Ukrajine, Bjelorusije i Rusije
- zračenju je izloženo najmanje sedam milijuna ljudi od kojih je do 30.000 umrlo, a još bi ih toliko moglo umrijeti od posljedica radijacije.
tekstovi pod navodnicimakoji počinju sa: - "Već spomenutog..." i
- "Ualijed eksplozije..."
skinuti su sa sljedećega linka:
Geografija.hr
srijeda, 05.04.2006.
LA VITA E BELLA
Euforija u zraku! Gotovo je cijela škola uključena u pripreme za otvoreni dan u subotu! (neka dođe tko želi). Sreća se osjeća na svakom koraku. Neki je osjećaju jer vole rezati škaricama i lijepiti papire po papirima, a neki zbog same činjenice da zbog navedenog nemamo nastavu.
Svako je od nas učenika bio svrstan u neku od mnogih grupa. Izbor je zaista bio mnogobrojan i po svačijem ukusu. Samo je glavna teme, tj. šezdesete godine prošlog stoljeća, kao takva, bila strogo određena. Pripreme su lagano po lagano trajale i nekoliko mjeseci prije same kulminacije događaja. Svaku je od navedenih grupa vodio određeni profesor, čije je ili struka, ili osobna zanimacija bila povezana sa njenom tematikom! „Književnost“ je tako vodila profa B. A „politička i društvena zbivanja u europi 60-ih“ profa D alias Raska, koja između ostaloga NIKAKO ne živi u Vlaškoj street.
Danas dakle poslije ugodne kavice sa dječicom iz pete dođoh u školu, a kad tamo pri.
pripreme već počeše! Priključio sam se toj koloni koja je nezaustavljivo jurila prema uspjehu.
No, silna se euforija ubrzo pretvorila u malaksalost i zamorenost i potištenost. Od samoga jutra kako sam stigao u školu krpao sam se gdje god stigao. U svojoj grupi “politička……..“
Pomogao sam u smislu skraćivanja tri teksta, i trčkarajući sim-tam tražeći i provjeravajući informacije u drugoj sam, „književnoj “ grupi zajedno sa Ivanom, pripremio materijal za jedan plakat, pomogao utipkavati neki tekst u laptop, i čitajući i skraćivajući dva teksta.
Nato mi je sve na kraju Raska uletjela u razred derajući se na mene kako ništa neradim. Samo sam šutio slušajući prodike. Rekao sam joj samo za plakat, što nije bilo dovoljno. Na ekipu iz moje druge skupine nije imala primjedaba iako su samo pobojali karton tako da izgleda kao Berlinski zid.
Sam povišeni ton profe nije me toliko smetao kao činjenica da sam ispao kronični neradnik. Ali, u redu barem mi je ostao osjećaj zadovoljstva da sam nešto napravio. Jer ipak ne radimo neke stvari kao bi nas drugi pohvali, ili još gore da se sami pohvalimo. Ponekad, nam je dostatan treba biti samo osjećaj onog unutarnjeg, osobnog zadovoljstva!
subota, 01.04.2006.
LOTUS
Svakome od nas pruže se prilika za upravljanje samima sobom. Ponekad je ne vidimo i jednostavno prođemo pokraj nje niti je ne primjećujući. neki su zadovoljni sjetnim pogledom na lijepu prošlost. Oni drugi uživaju u osunčanoj stazici koja vodi u svijetlu budućnost. no, postoje i oni koji se s osmjehom prisjećaju prošlosti klizeći u još jednu priliku za lijepim sjećanjima. Ponekad se nadamo velikim stvarima koje kada i naposljetku dobijemo ostanemo razočarani činjenicom da to ustvari i nije ono što smo željeli. Jer kada smo ostvarili i taj cilj postavljamo si novi, već i onda kada smo u očekivanju prethodne dobiti. Stanemo li na moment na lopticu naših želja i potreba shvatit ćemo da balansiramo između pomiješane formule razuma i osjećaja. najbolja bi formula bila kada bismo sve pomiješali zajedno i odlomljavi komad po komad tog kolača uživajući u svakom novog zagrizaju!
Nadajući se malim stvarima, dobijemo veće stvari. Nadajući se velikim stvarima dobijemo male.
nije bit u samom dobitku, već u onom iščekivanju. jer ako se budemo trudili stati na lopoč, miješanjem velikog spektra osjećaja dovest ćemo se do ludila. Ali kada uspijemo sjest na njega, dominantan će biti samo osjećaj sreće koji neće dugo trajat. Stanemo li i razmislimo, osjećaji prve faze trajali su duže, a oni trenuci kada smo na moment uspostavili balans činili su nas najsretnijima na svijetu!
