DAJ LJUDIMA I VIŠE NEGO OČEKUJU, I ČINI TO SA RADOŠĆU !

Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga. — Sv. Augustin

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću
1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.

OBAVEZNO PROČITATI

OTOK SVIJETA

Kad rat mine sokole
Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

Pogledaj Afrika kakvu jos niste vidjeli
Etiopija

RANIJE NAPISANO NA OVOM BLOGU.

KAVA
'KO SE BIJE TAJ SE VOLI
VEKI
U NOCI PUNOG MJESECA
HABTU
ANDJEO GABRIEL

Video o misiji, šteta Nizozemci pričaju neki svoj jezik

BILO JE LIJEPO BITI OD KORISTI KOLIKO SE MOGLO

Ovi stihovi tek onako za svoju dušu,...

August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!

A F R I K A

28.12.2004., utorak

Ujutro rano putujem za Adis Abbabu. Netko ce se sjetiti da sam prije nekoliko mjeseci trebao ici no nisam se ukrcao na avion pa ovaj put nisam htio da pisem o svojim planovima sve dok se ne vratim. Ocekujem puno fotografija i novih dozivljaja iz Etiopije jer grad od 5 miliona stanovnika mora biti mjesto koje ce donjeti nova iskustva i nove price iz ovog dijela svijeta. Vracam se vjerojatno 31.12. pa vam, pomalo preuranjeno, zelim sve najbolje u 2005.

- 20:11 - Pitaj i predlazi (18) - Isprintaj ako zelis - #

Polnocka je bila lijek za dusu, a onaj lijepi osjecaj Bozica bio je prisutan kod mene svih ovih dana. Imali smo dovoljno jela, pica i lijepog raspolozenja tako da su dani Bozica prosli i ljepse neg’ sam ocekivao.
Bilo je dovoljno mesa koje nismo kupili u ovoj mesnici

iako je bilo mnogo ljudi koji jesu.
Nismo kupovali jaja i kokosije meso od ovih djecaka,

no vjerujem da su prodali sve sto su imali.
Nismo docekali Bozic u ovom selu u kome ljudi i sada zive mnogo losije neg sto su zivjeli ljudi u Betlehemu u noci kada se rodio Isus.

Sve sto smo imali za Bozic kod nas je bilo je puno ljepse, no nismo zaboravili da je sve ovo ipak tako blizu nas. Radost Bozica smo uspjeli podjeliti sa dosta djece koja su dolazila na nasa vrata, znajuci da ce otici sa nesto hrane koje je bilo puno vise neg je bilo potrebno za tridesetak ljudi koliko je u ta dva dana proslo kroz nas stan. Kazem da nismo zaboravili djecu. Htio sam pisati o nekim obicajima za Bozic, no evo jedne price o djecijem zivotu ovdje jer bi smo u ovo vrijeme godine trebali upitati sebe koliko smo zaista ljudi.
Pisao sam vec o skolovanju ovdje no nisam i o nekim odgojnim metodama.

Lijepo je vidjeti da djeca zele da citaju, uce

Djecu nije briga za uvjete koji su zaista neopisivi.

No djeca su djeca, uvijek ce naci zabavu za sebe. Njima je lijepo.
No ne svima i ne uvijek.
Jedan od mojih prijatelja je bio svjedok da je zbog toga sto su bili pre nestasni i bucni skupina ucenika bila podvrgnuta “odgojnoj mjeri” zbog koje se jedva suzdrzao da je provede na tom “ucitelju”. Kazna za ovo cetvero djecice je bila da ispred razreda klece na vrelom pjesku i drze ruke udignute iznad glave bez prava da progovaraju.
Temparatura je bila puno visa od 40, a koliko vremena je trajala kazna to ne znamo no sigurno nije tako kratko.

Pogledajte samo ovu fotografiju, a ja nemam vise nista o ljudskosti.

Vidim da je na naslovnici objavljeno da sam na + 40 docekao Bozic no i nije bas tako. Temperature preko dana sam izmedju 25 i 30 stupnjeva i bilo je neobicno za vrijeme Bozica biti u maici kratkih rukava i znojiti se na suncu koje preko dan przi kako u sred ljeta no noci ipak znaju biti hladne. 40 stupnjeva sto sam napisao je bilo za temparaturu na kojoj su ova djeca klecala na suncu a mjesto Kona, je u sjevernom dijelu Eritreje gdje su temparature znatno vise neg u Asmari.

- 00:32 - Pitaj i predlazi (6) - Isprintaj ako zelis - #

26.12.2004., nedjelja

CESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOZIC
SVIM LJUDIMA DOBRE VOLJE!!!!

- 16:29 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

23.12.2004., četvrtak

O ZIVOTU OVDJE

Jedan od starih postova o zivotu ovdje.

Gradom se moze normalno setati (barem centrom), cak i nocu. Ljudi su uglavnom dobrocudni i posteni. Kriminala ima vrlo malo. Policija je organizirana tako da po cijelom gradu setaju:
- naruzani ljudi u odorama i najvise mi slice vojsci (kakvoj takvoj),
- policajci na biciklima (cujem da su oni najveci strah za lokalne ljude),
- te “starci sa stapovima” ( posebna prica).
Bio sam u prilici da sjedim i pijem soku u slasticarnici (Moderna,- centar Asmare) i i prisustvujem neobicnom nacinu provodjenja zakona. Osjetio sam da se nesto cudno desava. Okrenem se i vidim kako momak, oko dvadesetipet godina star, lezi na ledjima na sredini restorana. Nista mi nije bilo jasno dok nisam vidjeo da starac sa drvenim stapom u ruci jednim pokretom zapovjedi da ovaj, oslanajuci se na ruke i noge bez ustajanja odskakuce van iz restorana. Ne znam zbog kojih grijeha je natjeran da to uradi no ubrzo je momak, poslusno kao psic, iskakutao van na ulicu iz prepunog restorana.To je lokalnim ljudima bila najnormalnija stvar.
Nitko se nije ni okrenuo da vidi sta se desava.

Svugdje moze osjetiti miris ponosa na svoje oslobodjenje od Etiopije.
Predsjednik Issayas Afewerki je ovu drzavu ucinio pravom policijskom drzavom.
Ljudi zive u strahu, i to velikom strahu od svoje vlade. Nacionalna sluzba (vojna obaveza) je na snazi cini mi se oduvjek, a kako sam saznao od 1994 je odredjeno da traje 18 mjeseci, no to ne znaci nista jer kada jednom odes tko zna kada ces se vratiti.
Razgovarao sam sa nekim jadnikom u Assabu koji mi kaze da je iz Asmare i da sluzi vojsku u Assabu vec cetri godine. Inzinjerac je i po potrebi sluzbe je tu dok se ne zavrsi sa gradnjom ogromne bolnice.
Po meni ce potrajati jos najmanje cetri godine da je dovrse a to ovom jadniku znaci jos cetri godine sluzbe.
Zasto bi vlada placala radnike kad ima nacionalnu sluzbu?
Njegov zivot ne lici ni na sto. Vrijeme mu je da misli o normalnom poslu, o zasnivaju obitelji o necem normalnom, al kako. Pitam se sta mu je preostalo? Da sam na njegovom mjestu ja bih vjerojatno davno pokusao preplivati Crveno more i docepati se Saudijske Arabije ( sto je vrlo tesko ako nista zbog ajkula). no tako ima vise sanse da mu se nesto lijepo desi neg' ziveci ovako kako zivi u posljednjih 4 godine.
Inace je iz Asmare i nije bio kuci vec dvije i pol godine. Kako ce ici kada nema novaca za kartu, a kako kaze roditelji su mu stari i bolesni pa tesko mogu da osiguraju hrane i za sebe, Kada bi i mogao da dodje do njih samo bi im bio na teretu, sta jesti? Ovako ima hranu i nesto plate koja mu ne moze biit dovoljan ni za cigareta a ne za nesto drugo. Trazio je da mu donesem meda ako je moguce. Jadnik se trudio da mi opise kako je med dobar, sladak,zdrav, kako to moze dugo da odrzi covjeka sita. Opisi su mu bili takvi da bi covjeku posla voda na usta kada ne bi znao da je jadnik zeljan svega. Dao sam mu 100 nakfi, sto je u stvari nista no za to moze imati dobar rucak u Hotelu, a mislim da mu mjesecna plata nije puno veca. Mislim da je zaplakao, nisam siguran. Otisao je ne okrenuvsi se. Poslje sam ga cesto puta vidjeo na istom mjestu na plazi. Glupo je davati mu novac, no cesto bih mu dao bilo sta. Meda sam ponio od kuce pa sam i to imao. Necu da tu radost ni pokusam opisivati, to nije moguce mojim rijecnikom. Nedostaje mi rijeci da se to opise, vjerujte.
Zene koje imaju dijete ne moraju da sluze vojsku, pa mi se cini da sve zene imaju djecu sa 17 godina, a za oca nije bitno (on bi vjerojatno i onako bio u nacionalnoj sluzbi ko zna koliko vremena,- glavno je naci nacina da se izvuce iz toga pa je obicaj da se rodi djete sa sedamnaesti i to je spas od sluzenja vojske.)
Inace glavni izvor informacija mi je bio "NAS TAXISTA", koji je, kako sam kaze, imao srece da nas je upoznao. Imamo njegov broj telefona i mozemo ga zovnuti u bilo koje doba dana poslje rucka. Ako kaze u 13 00 stia doci ce u 14 00 al' doci ce. Nekada treba samo da mu damo popis stvari koje treba da nam uradi i ne brini se sve je tu sa popisa vrlo brzo. Ako treba da se vozimo bilo gdje nije problem. Cijena taksija je normalna, Moze se reci da je jeftino. Iako posteni kao ljudi za usporedbu cijene voznje od nekih tri km do grada, lokalni ljudi placaju 4-5 za nas 40-50 nakfi. To je jos uvijek razumna cijena.

- 22:39 - Pitaj i predlazi (13) - Isprintaj ako zelis - #

Danas sam vecinu dana proveo u kupovini i uspio naci sve sa popisa potrepstina koje sam morao nabaviti. Puno bolje se osjecam neg' kada sam krenuo u grad.

- 18:44 - Pitaj i predlazi (5) - Isprintaj ako zelis - #

22.12.2004., srijeda

Malo povjesti

Kako sam rekao vecina vasih pitanja ce biti teme za nove postove a posljednje je bilo o uzroku sukoba ovdje. Napisat cu ovaj post jer sam primjetio da je post o uzrocima rata koji sam napisao na pocetku ovog bloga nestao. Cini mi se da sam ga sam izbrisao jer je bilo nekih upozorenja da sam malo pretjerao i da nije pametno pisati u tom stilu pa cu ovaj put malo povesti racuna i sa sto manje mojih misli. Povijest Eritreje bila je vise nego krvava. O Kraljevstvu Aksumu sam pisao ranije, pa ne bih toliko daleko u povjest ovaj put. Povjest Eritreje se moze gledati od dolaska Italijana na ovo podrucje a to je bilo od 1890. Italijani su ovu koloniju nazvali po Crvenom Moru Mare Erythraeum Bila su tu neka nadmudrivanja izmedju Francuza I Britanaca pa je Italijanima uspjelo da koloniziraju prostore danasnje Ertireje. Veliki je broj Italijana koji se naselio na ovim prostorima a cifre su od 50 000 do 70 000. Za eksploataciju prostora Eritreje je bilo potrebito izgraditi infrastrukturu pa je u vrijeme Italijana izgradjena za to doba odlicna prometna mreza. Aerodromi u Asmari i Masawi, zeljeznicka pruga koja je spajala glavni grad u unutrasnjosti sa lukom Masawom na Crvenom moru. Eritrejci su u to doba tretirani kao roblje i sluzili su uglavnom kao radna snaga pa se lagano razvijala nacionalna svijest kod 9 plemenskih zajednica koliko ih ima u Eritreji. Ljudi različite etničke, kulturne i vjerske pripadnosti povezani su zajedno unutar kolonijalnih granica. Italijanska vladavina je ipak donijela mnogo napretka no Eritrejci nisu imali nikakvih utjecaja u gospodarstvu ni ti u političkom životu.
Nakon oslobodjenja od Italijana 1941 su Britanci u dogovoru s ostalim velikim silama preuzeli svu vlast. Stanovništvo se nije toliko bunilo na ove promjene no ipak se od tada javlja zelja za samostalnocu. Kada se u Etiopiju nakon odlaska Talijana vratio Haile Selasije pocinju se desavati promjene. Car Selasije počeo se živo zanimati za Eritreju nastojeći u njoj ojačati svoj utjecaj ponajprije mješajući se u crkvene prilike Eritreje, zatim manipulirati političkim strankama i terorizmom. Britanaca i nije bila briga za ova desavanja pa je Eritreja sve više potpadala pod etiopski utjecaj.
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata mandat nad Eritrejom preuzimaju Ujedinjeni narodi. Pregovori o budućnosti Eritreje započeli su u New Yorku u travnju 1949. Etiopija je vršila snažan pritisak na komisiju tražeći pripojenje Eritreje, SAD su se počele jače zanimati za Eritreju jer je bila na povoljnom strateškom položaju uz Crveno more. U prosinca 1950. Ujedinjeni narodi su izglasali rezoluciju prema kojoj je napravljana federaciju između Etiopije i Eritreje. Time su Etiopljani zamijenili Britance. Odluka o sudbini Eritreje niti u jednom segmentu nije poštivala volju većine eritrejskog naroda.
1962. Etiopija je prekršila rezoluciju UN i izvršila aneksiju Eritreje prolasivši je jednom od svojih pokrajna. Istodobno počinje organizirana pobuna protiv etiopske vlasti. Raspršene skupine pokreta otpora povezale su se međusobno, a potporu su dobile iz inozemstva od velike eritrejske dijaspore. Pobunjenici su se organizirali u eritrejski Oslobodilački Front (ELF) koji je do 1965. imao oko 1000 boraca. U razdoblju od kasnih 60-tih do ranih 70-tih godina prošlog stoljeća car Haile Selasije počeo je gubiti nadzor nad unutrašnjiom prilikama u Etiopiji, a u Eritreji je veliki broj kopta iz planinske unutrašnjosti ušao u redove ELF-a. Osim ELF-a osnovana je i Eritrejska narodna oslobodilačka fronta (EPLF). Do 1976. ove su skupine zajedno imale oko 20 tisuća boraca. Godine 1974. u državnom udaru svrgnut je Haile Selasije, a vlast je preuzela marksistička organizacija Derga na čelu koje je bio Mengistu Haile Miriam. Mengistu je nastavio borbu protiv eritrejskih pobunjenika uz potporu Sovjetskog Saveza koja je dosegla iznos od 16 milijardi dolara. Međutim, svi napori prema uništenju pobunjenika bili su uzaludni. EPLF je preuzeo vodeću ulogu u pokretu otpora i uspješno odbacio sve etiopske ofenzive iako je odnos snaga bio gotovo 10:1 u korist Etiopljana. Zanimljivo je da su više od 30% boraca EPLF-a bile žene. Neuspjesi u borbi protiv pobunjenika doveli su do pada Mengistuovog režima u svibnju 1991 koji je po pricama lokalnih ljudi bio vise nego krvav, a Eritreji je obećano da će se u roku dvije godine organizirati referendum o njenoj neovisnosti. Referendum je i održan pod pokroviteljstvom UN od 23. do 25. travnja 1993. Na njemu je 99% Eritrejaca podržalo stvaranje neovisne države. EPLF je organizirao prijelaznu vladu na čelu s Issaiasom Afwerkijem.
Mir s Etiopijom nije potrajao dugo. Godine 1998. izbio je sukob između ove dvije zemlje zbog nerješenih graničnica. Obje zemlja su potrošile desetke milijuna dolara na nabavu nove vojne opreme, naročito borbenih zrakoplova i tenkova. Tisuće poginulih i oko milijun izbjeglica rezultat su ovog sukoba duž 1000 km duge granice.
Prekid vatre dogovoren je u lipnju 2000. a formalnmi sporazum potpisan je u prosincu iste godine. Ujedinjeni narodi poslali su u Eritreju svoje promatrače da nadziru zonu razgraničenja, i eto i mene medju njima.

- 16:51 - Pitaj i predlazi (10) - Isprintaj ako zelis - #

21.12.2004., utorak

- 07:43 - Pitaj i predlazi (6) - Isprintaj ako zelis - #

20.12.2004., ponedjeljak

Dolazi Bozic

Jos od vremena dok su se prevelike i predugacke ministrantske haljine za vrijeme Polnocke vukle za mnom po crkvenom podu, za mene je Bozic bio i ostao najljepsi blagdan koji je donosio najvise radosti. Ukraseni izlozi i Bozicna drvca po Asmari vratili su mi taj lijepi ugodjaj Bozica. Tesko je kada ce se blagdansko vrijeme provesti daleko od obitelji pa je ove godine radosti mnogo manje no obicno, al' sto se moze. Siguran sam da mi ne bi bile zamorne guzve i cekanja u dugackim redovima po trgovinama, ni ti bi mi trosenje novca preko onoga sto si mozemo priustiti tesko palo.
Znam da bih bio mnogo sretniji da mogu ujutro na Bozic zagrljen sa svojom Tinom gledati malene bandite kako se raduju otvarajuci darove koji im je mali Isus ostavio ispod drvceta jer su bili dobri, a bili su najbolji bebaci na svjetu,.
Morat cu se potrudit da se Bozic osjeti i u mom stanu u Asmari a Polnocka ce sigurno biti jednako lijepa i u Katedrali u Asmari.
Za sebe sam siguran da cu ipak osjetiti radost Bozica no pitam se koliko ce radosti biti u domovima lokalnih ljudi.
Monoge kuce i izlozi su vec ukraseni raznobojnim sijalicama i svakojakim ukrasima no sto je unutra?
Kada smo svjesni da i kod nas u mnoge obitelji Bozic donosi vise nezadovoljstva i nervoze neg radosti jer se ne moze osigurati ni normalan rucak u obitelji a nesto vise, Kada se u vecine bolesnih mozgova javlja opterecenje da se napravi nesto bolje i vise neg kod susjeda i kod nas mozete misliti kako je ovdje.
Sjecam se Uskrsa. 40 dana posta. Pravoga posta od svega, a ne kao kod nas kada se radi drugi odlucimo odreci se necega na 40 dana a ne sto to zelimo, pa onda izmisljamo i pravimo sebi milione ustupaka. Odricemo se alkohola a onda smislimo pravilo da se nedjeljom opijemo toliko da se sljedeca nedjelja doceka sa toliko promila u krvi da nisam siguran da li bi vecina smjela sjesti za volan po ovim novim pravilima. Kazem ovdje je post post, toga nema a ljudi cekaju Uskrs. Za vecinu njih ni Uskrs ne donosi mnogo srece i radosti. Za vecinu njih postaje oterecenje da li ce se na taj dan cuti blejanje ovce u dvoristu, stanu ili na balkonu ako se zivi u zgradi. Cijela obitelj je do sljedece godine ponosna na glavu obitelji koja je uspjela osigurati da se iz kuce cuje to blejanje preplasene ovce. Pri kupovini se vodi racuna da ovca pravi dovoljno buke, a ako ne nije dovljno dobra bez obzira kolikio je velika, debela ili sta ti ja znam. Glavno je da je bucna te da se cuje bar do prvih susjeda. U novije vrijeme je veca kolicina mesa kupljena od nekoga tko je zaklao kravu ili kupljena u mesnici dobra zamjena za ovcu no ipak nedovoljno dobra.

Zasto je se ne bi ponosno provozalo po gradu.

Koza,- Koza ne dolazi u obzir ni pod razno. Bolje nista neg koza, iako je bucnija od ovce.
Riba? Riba je za njih povrce. Obican luk, paradaiz il mrkva koja se mice, nista vise Takvo je razmisljanje a objasnjavaju tako sto tesko naci bilo kakve tragove krvi u ribarnici gdje se kupuje riba. Kakva je to vrsta zivotinje kada nema krvi do koljena. O ovome sam citao u nekim njihovim knjigama a raspitavsi se potvrdio da se riba ne racuna kao meso. Prema onome sto sam procitao objasnjenje bi moglo biti da je sve radi starih obicaja kada se milost od Boga trazi prinosenjem zrtve sa zivotinjskom krvlju.
Sto ovo ja sve napisah pocevsi o radosti Bozica pomucenom svakim kilometrom koji me dijeli od obitelji.
Siguran da bih bio raspolozeniji uz srdele za Bozicni rucak neg uz stado ovaca ovdje, zelim da vam smijeh iz obiteljskih kuca nadjaca blejanje ovaca za nadolazece blagdane. Neka vas potrosacka grozinica ne ljuti jer vidite svugdje je jednako.

- 18:19 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

19.12.2004., nedjelja

ADDIS ABABA, Ethiopia (Reuters) -- Ethiopia warned neighboring Eritrea on Monday that any attempt to turn tough talk over a simmering border dispute into military action could endanger peace in the region.
Prime Minister Meles Zenawi was referring to an Eritrean statement on December 4 that said Eritrea would not accept Ethiopia's forcible occupation of its land forever and the time for diplomatic words was past.
"I very much hope that those statements (from Eritrea) would be limited to the rhetorical level because if they go beyond the rhetorical they can seriously endanger the peace of the region," Meles said in answer to questions at a news conference.
"The only way forward is through dialogue and by addressing the root causes of the problem. I do not believe unilateral military steps are conducive to peace in our region," he added.

Eritrea insists that Ethiopia accept in full a 2002 ruling by an independent boundary commission on the dispute, which has simmered ever since the two countries fought a 1998-2000 war in which about 70,000 people were killed.
Eritrea has long accepted the border ruling in its entirety.

Ethiopia said last month it had finally accepted in principle the commission's ruling, which said the prized town of Badme lay in Eritrea, not in Ethiopia, which currently holds it.
Ethiopia's surprise announcement added, however, that it wanted dialogue with Eritrea on how to implement the ruling in the estimated 15 percent of the border that is contentious.

That statement has been widely interpreted as a call for negotiations over the border's most contentious areas. The international community says that would go against promises both countries made to be bound by the commission's ruling.

In Asmara, the Eritrea capital, Yemane Ghebremeskel, director in the office of President Isayas Afewerki, said of Meles's comments: "No self-respecting country can accept that its territory is occupied by force."
The Eritrean statement on December 4 reads in part: "We cannot accept the logic of force and accommodate Ethiopia's forcible occupation of our territory.
"We cannot accept the dislocation of our people and condemn them to live in makeshift camps forever. We are long past the time for toothless diplomatic words."

Visiting German President Horst Koehler, appearing at the news conference with Meles, said Berlin was canceling 67 million euros ($89 million) of Ethiopian debt to support economic reform in the country, sub-Saharan Africa's second most populous.

- 17:44 - Pitaj i predlazi (4) - Isprintaj ako zelis - #

Oblaci

Ostao sam bez kamere pa se osjecam kao da mi nedostaje jedno oko al smislit cu vec nesto.
Ovdje je ljeto, ljeto sto se tice temparatura i jacina sunca preko dana, no nije i kalendarski. Preko dana tememparatura je visoka no odmah sa zalaskom sunca osjeti se zahladjenje od desetak stupnjeva u vrlo kratkom vremenu.
Kako bih samo volio da sam bio sam kamerom prije dva jutra na krovu nase zgrade da mogu napraviti fotografije zivota u oblacima.
ovo je jedna fotografija oblaka na putu prema Masawi.

Kada bih vam rekao da zivim u oblacima znam da bi ste rekli da smo svi mi takvi te da smo svi ponekad takvi no ja bukvalno zivim u oblacim u posljednja tri dana.
Asmara je na 2500 m nadomorske visine i ovih dana se javlja da oblaci jednostavno prelete kroz nas. Prvi put u zivotu sam osjetio nesto i od planinarskih drazi. (Vjerujem da planinari imaju prilike da se nadju u sred oblaka i da osjete tu ljepotu.)
Lijep je osjecaj biti na krovu osmokatnice piti jutarnju kavu i promatrati oblake na horizontu koji se priblizavaju. Bijeli kao snijeg jednostavno se valjaju iz daljine stalno mjenjajuci oblike i jednostavno vas zagrle nekim cudnim vlaznim zagrljajem.
Hodajuci kroz maglu ne moze se imati osjecaj kao da se prolazi kroz rasprsene kapljice vode no ovdje sam imao sjecaj da cu biti mokar do koze no nisam htio da se sklonim. Oblaci jednostavno prodju preko vas pa ih mozete videti kako se udaljavaju ostavljajuci vas ipak suve odjece.
Vec dvije tri noci oblaci prolaze i ulicama Asmare no nije isti osjecaj vidjeti ih na dnevnom svijetlu i pod svjetlima ulicne rasvjete i automobila. Vjerojatno davim sa ovim o oblacima no osjecaj je jednostavno tako dobar da ga moram podjeliti sa vama, a svima koji imaju prigode da se bave planinarstvom i setaju kroz oblake zavidim. Cini mi se da je puno ljeps neg “kada se lebdi u oblacima"

- 17:36 - Pitaj i predlazi (5) - Isprintaj ako zelis - #

- 11:35 - Pitaj i predlazi (4) - Isprintaj ako zelis - #

17.12.2004., petak

- 22:23 - Pitaj i predlazi (10) - Isprintaj ako zelis - #

15.12.2004., srijeda

Selam, Kemey hadirka,- Dehando,- Tzibuk. Temsga Amlah. Yegenjele, Genzebka.
Svakome od nas je drago kada mu se pokaze malo paznje, a za ovaj narod je cini mi se pravi dokaz da ih se cijeni pokusati reci nekoliko rijeci na njihovom jeziku.
Potrebno je znati samo ovih nekoliko rijeci na Tigrinji i vec je mnogo lakse uci u Eritreju, a obavezna procedura ce biti ugodnija i mnogo kraca.
Koliko je samo vremena proslo od kada sam prvi put dosao u Asmaru,- rekao bih desetak godina a ne desetak mjeseci. Imam osjecaj kao da sam cijeli zivot ovdje.
Najnormalnije mi je da putovnicu moram pokazati najmanje pet puta nekim ljudima odjevenima u odore, te jos bar dva puta nekima u civilnoj odjeci koji sa znacajnim izrazima lica na izlasku iz aerodroma obavljaju nesto vrlo vazno usporedjujuci fotografiju u putovnici sa vasim licem. Najnormalnije mi je takodjer bilo da me doceka nekih tridesetak stupnjeva sredinom prosinca i ostavim svoju zimsku jaknu te se nadam da je necu trebati vise do polaska u veljaci.
Najnormalnija su mi bila zbunjena lica troice novih Poljaka koji su se osvrtali oko sebe i upijali prve dojmove o zemlji u kojoj ce provesti narednu godinu dana. Najnormalnije mi je takodjer bilo da se ne trudim da razgovaram sa njima i ostavim ih na miru u njihovim razmisljanjima od Frankfurta gdje sam ih sreo ukrcavajuci se na avion. Znao sam da su novi koji dolaze raditi posao koji i ja radim ovde, no sve ono sto bih im mogao pricati i da sam imao zivaca bilo bi suvisno. I suvise izgubljeno su djelovali, a sve ono sto bih im i mogao reci ne bi im znacilo mnogo jer ce sve i onako prije ili kasnije i sami vidjeti, a zvonjava u glavi im je sigurno bila glasnija neg' sto bih ja mogao pricati.
Negdje nakon Riyadha u Saudiskoj Arabiji, gdje smo opskrbljujuci se gorivom potrosili skoro dva sata vise od planiranog, ipak sam im se predstavio i obasnio im da ce ih netko docekati na aerodromu te da ne trebaju da se brinu ni za sto. Ne znam koliko im je to znacilo no nisam imao zivaca za nesto vise.
Najnormalnije mi da ne mogu da ne napisem neki post, a i to da trenutno ne mogu napisati nista pametno.
Nisam neraspolozen zbog povratka a drzala me misao da cu sto ranije dodjem natrag u Asmaru prije i zavrsiti sa ovom misijom.
Dva mjeseca se i ne cini tako strasno no ipak…

- 22:14 - Pitaj i predlazi (11) - Isprintaj ako zelis - #

Netko jednom rece." Da nije rastanaka nikada ne bismo bili svjesni koliko volimo one koje ostavljamo"
Opet sam u Asmari bar 4ooo km od kuce. Pozdrav svima,- da se javim da sam ziv i zdrav stigao natrag u Eritreju, a o dojmovima skoro.

- 20:17 - Pitaj i predlazi (8) - Isprintaj ako zelis - #

02.12.2004., četvrtak

KOD KUCE JE NAJLJEPSE.
POZDRAV SVIMA

- 13:08 - Pitaj i predlazi (21) - Isprintaj ako zelis - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	prosinac, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Ožujak 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (10)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (9)
Lipanj 2013 (18)
Svibanj 2013 (12)
Rujan 2012 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (4)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (4)
Kolovoz 2005 (1)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo pisanje BLOGA mi se cinilo zabavno i vrijeme koje sam trošio ovdje činilo mi se kao korisno utrošeno.
Ovaj blog je od 2004 godine
Bio je Afrika dok sam bio dolje, i dalje je Afrika iako već dugo nisam tamo, al nadam se da ću nekada ponovno biti
NA PITANJA I KOMENTARE POKUŠAVAM ODGOVORITI KOLIKO MOGU, A INAČE SU TO I BILE GLAVNE TEME POSTOVA, A SADA SE TO MALO PROMJENILO OD KADA NISAM TAKO ČESTO OVDJE IZBACIM NEŠTO KADA BUDE SLOBODNOG VREMENA I NEŠTO ŠTO BIH PODJELIO SA DRAGIM LJUDIMA

Evo zahvljujući Modrini neba sada imam i glazbu u pozadini. Ovo će meni biti razlog više da navratim ovdje, za vas ne znam.

Žao mi je obrisati ovaj blog no moram sve vas koji dodjete ovdje bar informirati da sam se već odavno vratio iz Afrike. Možda se netko nanovo susretne sa mojom Afrikom gdje sam fotografijama i doživljajima iz Eritreje i Etiopije u kojoj sam proveo godinu dana pokušao približiti vam sve ono što sam vidjeo tamo. Svi oni koji su me ranije čitali i možda se vratite ponovno ovdje volio bih da ostavite traga da ste bili opet tu. Svako dobro svima.