Ostao sam bez kamere pa se osjecam kao da mi nedostaje jedno oko al smislit cu vec nesto.
Ovdje je ljeto, ljeto sto se tice temparatura i jacina sunca preko dana, no nije i kalendarski. Preko dana tememparatura je visoka no odmah sa zalaskom sunca osjeti se zahladjenje od desetak stupnjeva u vrlo kratkom vremenu.
Kako bih samo volio da sam bio sam kamerom prije dva jutra na krovu nase zgrade da mogu napraviti fotografije zivota u oblacima.
ovo je jedna fotografija oblaka na putu prema Masawi.
Kada bih vam rekao da zivim u oblacima znam da bi ste rekli da smo svi mi takvi te da smo svi ponekad takvi no ja bukvalno zivim u oblacim u posljednja tri dana.
Asmara je na 2500 m nadomorske visine i ovih dana se javlja da oblaci jednostavno prelete kroz nas. Prvi put u zivotu sam osjetio nesto i od planinarskih drazi. (Vjerujem da planinari imaju prilike da se nadju u sred oblaka i da osjete tu ljepotu.)
Lijep je osjecaj biti na krovu osmokatnice piti jutarnju kavu i promatrati oblake na horizontu koji se priblizavaju. Bijeli kao snijeg jednostavno se valjaju iz daljine stalno mjenjajuci oblike i jednostavno vas zagrle nekim cudnim vlaznim zagrljajem.
Hodajuci kroz maglu ne moze se imati osjecaj kao da se prolazi kroz rasprsene kapljice vode no ovdje sam imao sjecaj da cu biti mokar do koze no nisam htio da se sklonim. Oblaci jednostavno prodju preko vas pa ih mozete videti kako se udaljavaju ostavljajuci vas ipak suve odjece.
Vec dvije tri noci oblaci prolaze i ulicama Asmare no nije isti osjecaj vidjeti ih na dnevnom svijetlu i pod svjetlima ulicne rasvjete i automobila. Vjerojatno davim sa ovim o oblacima no osjecaj je jednostavno tako dobar da ga moram podjeliti sa vama, a svima koji imaju prigode da se bave planinarstvom i setaju kroz oblake zavidim. Cini mi se da je puno ljeps neg “kada se lebdi u oblacima"
Post je objavljen 19.12.2004. u 17:36 sati.