Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dbilos

Marketing

Dolazi Bozic

Jos od vremena dok su se prevelike i predugacke ministrantske haljine za vrijeme Polnocke vukle za mnom po crkvenom podu, za mene je Bozic bio i ostao najljepsi blagdan koji je donosio najvise radosti. Ukraseni izlozi i Bozicna drvca po Asmari vratili su mi taj lijepi ugodjaj Bozica. Tesko je kada ce se blagdansko vrijeme provesti daleko od obitelji pa je ove godine radosti mnogo manje no obicno, al' sto se moze. Siguran sam da mi ne bi bile zamorne guzve i cekanja u dugackim redovima po trgovinama, ni ti bi mi trosenje novca preko onoga sto si mozemo priustiti tesko palo.
Znam da bih bio mnogo sretniji da mogu ujutro na Bozic zagrljen sa svojom Tinom gledati malene bandite kako se raduju otvarajuci darove koji im je mali Isus ostavio ispod drvceta jer su bili dobri, a bili su najbolji bebaci na svjetu,.
Morat cu se potrudit da se Bozic osjeti i u mom stanu u Asmari a Polnocka ce sigurno biti jednako lijepa i u Katedrali u Asmari.
Za sebe sam siguran da cu ipak osjetiti radost Bozica no pitam se koliko ce radosti biti u domovima lokalnih ljudi.
Monoge kuce i izlozi su vec ukraseni raznobojnim sijalicama i svakojakim ukrasima no sto je unutra?
Kada smo svjesni da i kod nas u mnoge obitelji Bozic donosi vise nezadovoljstva i nervoze neg radosti jer se ne moze osigurati ni normalan rucak u obitelji a nesto vise, Kada se u vecine bolesnih mozgova javlja opterecenje da se napravi nesto bolje i vise neg kod susjeda i kod nas mozete misliti kako je ovdje.
Sjecam se Uskrsa. 40 dana posta. Pravoga posta od svega, a ne kao kod nas kada se radi drugi odlucimo odreci se necega na 40 dana a ne sto to zelimo, pa onda izmisljamo i pravimo sebi milione ustupaka. Odricemo se alkohola a onda smislimo pravilo da se nedjeljom opijemo toliko da se sljedeca nedjelja doceka sa toliko promila u krvi da nisam siguran da li bi vecina smjela sjesti za volan po ovim novim pravilima. Kazem ovdje je post post, toga nema a ljudi cekaju Uskrs. Za vecinu njih ni Uskrs ne donosi mnogo srece i radosti. Za vecinu njih postaje oterecenje da li ce se na taj dan cuti blejanje ovce u dvoristu, stanu ili na balkonu ako se zivi u zgradi. Cijela obitelj je do sljedece godine ponosna na glavu obitelji koja je uspjela osigurati da se iz kuce cuje to blejanje preplasene ovce. Pri kupovini se vodi racuna da ovca pravi dovoljno buke, a ako ne nije dovljno dobra bez obzira kolikio je velika, debela ili sta ti ja znam. Glavno je da je bucna te da se cuje bar do prvih susjeda. U novije vrijeme je veca kolicina mesa kupljena od nekoga tko je zaklao kravu ili kupljena u mesnici dobra zamjena za ovcu no ipak nedovoljno dobra.

Zasto je se ne bi ponosno provozalo po gradu.

Koza,- Koza ne dolazi u obzir ni pod razno. Bolje nista neg koza, iako je bucnija od ovce.
Riba? Riba je za njih povrce. Obican luk, paradaiz il mrkva koja se mice, nista vise Takvo je razmisljanje a objasnjavaju tako sto tesko naci bilo kakve tragove krvi u ribarnici gdje se kupuje riba. Kakva je to vrsta zivotinje kada nema krvi do koljena. O ovome sam citao u nekim njihovim knjigama a raspitavsi se potvrdio da se riba ne racuna kao meso. Prema onome sto sam procitao objasnjenje bi moglo biti da je sve radi starih obicaja kada se milost od Boga trazi prinosenjem zrtve sa zivotinjskom krvlju.
Sto ovo ja sve napisah pocevsi o radosti Bozica pomucenom svakim kilometrom koji me dijeli od obitelji.
Siguran da bih bio raspolozeniji uz srdele za Bozicni rucak neg uz stado ovaca ovdje, zelim da vam smijeh iz obiteljskih kuca nadjaca blejanje ovaca za nadolazece blagdane. Neka vas potrosacka grozinica ne ljuti jer vidite svugdje je jednako.


Post je objavljen 20.12.2004. u 18:19 sati.