|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
31.05.2005., utorak
Zima
Hladno moja draga
jako hladno
Mraz ovija srca
što su gorila
Možda kroz
dosta vremena
Sjednemo kraj
nove vatre
Pazeći malo više
da ne izgorimo
|
Jedne večeri
Jedne zimske večeri
U ponoć
Prevrnut ću po požutjelim
Slikama
Jedno ljeto na moru
Ona i ja
Nova kuća i namještaj
Djeca
Automobil kupljen na
Kredit
U hrpama sjećanja
Na dnu
Pronaći ću skrivenu
Tvoju sliku
I uzdahnuti teško
Kao sada
|
Navrati mi u sitni sat
Nasmiješi se kao nekad
Primi moju ruku
Samo ćemo dugo šutjeti
Biti ćemo ponovo
Dva svijeta spojena na tren
Dva osmjeha
Udružena protiv svijeta
Ne boj se
Samo me drži za ruku
Ostani tu
Darovat ću ti rado
Sve moje
|
30.05.2005., ponedjeljak
Dođite mi
Dođite mi djevojke mile
Da vam ljubim bijele grudi
Uvijek vam je mirsala koža
Na ljeto i polja lavande.
Sjednite tu kraj mene
Provucite mi prste kroz kosu
Dotaknite mi drhtave usne
Kako je ona nekad činila
Budite tu i tražite da vam dam
Svako blago koje imam
Ne tražite samo moje srce
Za tamnije oči ono kuca.
|
Tebi
Dopusti mi da ti pričam o sebi
Ono malo što znam.
Da sjednemo u sumrak
Na travu i grlimo mjesec.
Pusti prste da se igraju
Po zažarenim licima.
Da nam tijela osjete
Topli povjetarac ljeta
Znam što ćeš mi reći
Da nema nikakvog smisla
A ne znaš kako bole
Besane noći poput ove
Kako liježem sa tvojim imenom
Na željnim usnama
I budim se sa tvojim likom
Pred umornim očima.
|
29.05.2005., nedjelja
Grade moj
Sjećaš se
Jednom smo već šetali
Pričali satima o svemu.
Mjesečina je padala
Po tvojim krovovima
Golubovi već davno
Zavukli glave pod krila.
Na Gornjem gradu
Gledali smo zajedno
Kako se ljube u sjenama
I vole kao nitko prije.
Treperio si pod nama
Uličnim lampama
Vodio si umorne putnike
Na zaluženi počinak.
Sjećaš se, pričali smo dugo
Zaželjeli si laku noć
Rekao si svrati ponekad
Ako ćeš me trebati.
Evo me opet u kasni sat
Da ti pričam o Njoj
Što mi krade snove
I da te zamolim.
Osvjetli mi, grade, ceste
Da lakše pronađem put
Do njenog srca.
|
28.05.2005., subota
Šetnja
Natjerao me nemir
Da ponovo prođem istim stazama
Selskom od kioska
S noge na nogu do malog parka
Ponovo sam se smijao
Riječima nekad izgovorenim
Na klupi sa cigaretom u ruci
Gledao sam na vrtuljak
Opet si mi tiho pričala
A mjesec iznad mene se smijao
Gledajući me tvojim očima.
|
27.05.2005., petak
Vrag i ja
Probudio se nakon sna
Moj osobni crni vrag
Ponovo me vodi putevima
Od kojih sam već bježao.
Probudila ga je, kaže, sreća
Zvono koje uzbunjuje tamu
Jer moj vrag najbolje spava
U mirovanju slomljenog srca
I u tihom nemiru duše.
|
26.05.2005., četvrtak
Savršena maska
Bila si u mojim rukama
dok je band svirao
Koje si to riječi šapnula
Kad si se okrenula?
Vidio sam te sinoć
Na rubu grada
Želim ti pročitati misli
I znati što se dešava
U ovoj novoj priči
Koju sam otkrio.
Zato mi reci što vidim
Kad te pogledam u oči
Jesi li to ti, malena,
Ili samo savršena maska?
Čuo sam kako zove tvoje ime
Ispod naše vrbe
Vidio sam kako si nešto sakrila
Ispod svog jastuka
Pokušavao sam, malena, jako
Ali ne uspijevam vidjeti
Što žena poput tebe radi sa mnom.
Zato mi reci što vidim
Kad te pogledam u oči
Jesi li to ti
Ili samo savršena maska?
Pogledaj me malena
Mučim se da učinim sve kako treba
I sve se raspadne kad padne mrak
Ja sam samo usamljeni putnik
Hodam ovim svijetom u miru
Želim znati da li i tebi ne vjerujem
Jer sigurno ne vjerujem sebi
Sad glumiš zaljubljenu ženu
Ja glumim vjernog muškarca
Ali nemoj pogledati preblizu
U linije na mom dlanu
Stajali smo pred oltarom
Cigan je rekao da je budućnost lijepa
Ali naiđu zbunjujuća vremena
Možda je cigan lagao.
Zato kad me pogledaš
Pogledaj dobro i dvaput
Da li sam to ja
Ili samo savršena maska?
Noćas je naš krevet hladan
Izgubljen sam u mraku naše ljubavi
Bože, imaj milosti prema muškarcu
Koji sumnja u ono u što je siguran.
B. Springsteen
|
25.05.2005., srijeda
Strah
Bojim se izgovoriti
ono što osjećam
kad si daleka, kad si drugdje
I bojiš se izgovoriti
ono što osjećaš
|
DOBRO JUTRO
Izaći ćeš
Krenuti istim putem
Autom do posla
Psovati vozače
Željeti još jednu kavu
Misliti o svemu
Što te danas čeka.
O hrpama papira
Svjetlu monitora
Ljudima koji traže
Da im svakog dana
Ponovo predaš
Najbolji dio sebe
Najljepši dio dana.
Tada se sjeti
Poznatog lica
Usana od jučer
Nepojedenih jagoda
Terase i pića
I nasmiješi se
Jutru.
|
23.05.2005., ponedjeljak
O mojim pjesmama i jednom poljupcu
Dobivam dosta mailova sa upitima koj mi je kurac? Kaj sam se zavukel u pjesme? Izgleda da je ljudima više odgovaralo moje prozno seruckanje o životu. Pa eto, nakon sranja koje mi se desilo, nekak mi odgovara kratka forma, teško je pisat o stvarima kojih se ne sjećaš. Ne znači da neću opet pisat i opisivat “kak ja to vidim”. Kad skupim nekog materijala. Zasad je ovak. Naravno svi vi niste glupi da ne kužite. U zadnje vrijeme su se u moj život uvukle neke drage djevojčice, pa otud i inspiracija. Jedna mi je ukrala mir. Ma nemrem reć da sam zaljubljen, a opet nemrem reć ni da nisam. Nekak je to sve zbrkano.
A i niš nije kak bi si čovjek mislil da bi moglo bit, pa se tu dešavaju raznorazna natezanja, za koja sam dosta nespreman. Sad sam u fazi kad mi je cijeli moj život nepoznanica, pa mi nije lako upoznavati druge. Ali kad vam je nekaj drago, kad vam se zakelji na srce, onda želite da sve funkcionira. Greške su, naravno, obavezne. Pa tu krenu nesporazumi, dugi razgovori, ma sva čuda koja si možete zamislit.
Kak sam već napisal u pjesmama, a bome se pohvalil i na radiju, osjetih prošli tjedan poljubac za koji pretpostavljam da ima isti osjećaj kao kad se ljubiš po prvi put u životu, željan i neiskusan. Krenuli su stidljivi poljupci u obraz, dugi i meki, pa se svakim novim poljupcem približavaju usnama za koji milimetar. Onaj poljubac za koji jednostavno znate da se mora dogoditi, a opet ga nekako odgađate, uživajući u svakoj novoj sekundi koja vas dijeli od toga. Pa prvi trenutak kad se dotaknu uglovi usana, tek toliko da se osjete, kad ostajete bez daha, lagano, usne se suše, a trebale bi biti vlažne.
I onda vulkan. Erupcija topline i vlage koje prijete da vas spale, da vam u jednom udisaju zraka iz njenih usta sprže srce. A srce u galopu, tuče, osjećate kako udara u rebra, molite ga da se smiri, a ono pojačava, bubnja vam u glavi i zvoni u ušima. Toplina je sve što osjećate, lice vam se žari, trbuhom lete leptiri, nema zvukova oko vas, samo tišina kao u crkvi, ljudi su stali u koraku.
Takav je bio poljubac. Ali bio je ukraden poljubac, tako stvaran i tako potreban, a opet tako kriv u tom trenutku. Poljubac koji može donijeti sreću, ali i tugu. I svega toga sam bio svjestan.
Ne znam kaj bu od svega bilo. Možda ništa. Priča je previše komplicirana i previše privatna. Znam samo da sam nemiran i sretan. A taj poljubac, ljudi moji dragi…
Vrijedio je svake sekunde.
|
Ne brinite...
...nisam flipnul s mozgom, al stavil sam crnu boju pa sam dobil po piksi da "kaj ja brijem?". Evo draga zato malo mora, veselja i ljubavi. Jer "love is..."
|
Stari Sebastijan
Svakog je dana pijan, stari Sebastijan
na mansardi on vlažnoj živi i samo krevet ima,
i jedan stari sanduk, i jednu sliku prašnu,
i štap od crnog drva, na vrhu kuglu glatku.
Uvijek je pomno odjeven, uvijek svježe brijan,
u džepu ima rubac, pod vratom plavu mašnu,
svakoga dana dođe on tako, oko devet
u zabitu kavanu, i sjedi u svom uglu.
Za jednim malim stolom, do zadimljenog bara
šapćući tiho: "Klara...Klara... moja Klara"
I sluša kako žice trepere, i kako plače, plače
iz violine nešto, i kako pjeva tanja
i traži uvijek isto: tri pjesme sjetne, stare
i nemarno po stolu zgužvane baca pare.
I zatim stegne čašu u ruci malo jače
konobar samo staklo sa stola pred njim sklanja,
dugačak račun piše i pomalo ga vara
a Sebastijan zuri i oči mu se žare.
Za jednim malim stolom, do zadimljenog bara
šapćući tiho: "Klara...Klara... moja Klara"
Svakog se jutra vraća polako Sebastijan
i uđe u kuću tiho, jer zna on da se ljube
u hodniku, i nikad ne pali zamo lampu
na uglu uvijek kupi duhana i dnevnu štampu.
I uspinje se vrlo polaku uza stube,
i dođe tiho gore pred svoja vrata stara
lagano ih laktom gurnu pospan, pijan
šapćući tiho:" Klara... moja Klara..."
L. Paljetak
|
22.05.2005., nedjelja
Oluje
Kada te probude gromovi
Teške kiše udare u prozore
I strah ti stegne srce
Okreni se prema meni
U mom zagrljaju pronađi
Sigurni zaklon od svijeta
Mirno spavaj moja draga
Ja ću bdjeti za oboje
|
Lagano
Lagano draga, lagano
Korak po korak
Otići ćemo na kavu
Negdje u gradu
Pustiti ćemo da nas
Ugrije sunce
Prekrasnog proljetnog dana.
Lagano, moja draga
Dozvoliti ćemo srcima
Da nas vode
Do vrha Sljemena
U sumrak
Jer pamet ovdje
Ne živi već umire.
Lagano, jedina moja
Zagrliti će se
Dvije lutajuće duše
Umorne od traženja
Napokon su pronašle
Svoj odraz u ogledalu.
|
19.05.2005., četvrtak
Umjesto pjesme
Pun sam raznih osjećaja. Svašta se dešava oko mene i u meni. Želio sam objaviti pjesmu u kojoj ću pustiti svojim osjećajima da podivljaju, da svi znate kako sam sretan.
Dešava mi se nešto divno. Ne ljutite se. Zadržati ću sve to za sebe.
A tebi ne moram više ništa reći. Sve znaš.
|
Zdenac želja
Mogao sam.
Zaželjeti zvijezde,
Žubor potoka,
Jato ptica u letu,
Da me prate.
Mogao sam.
Zaželjeti putovanja,
Široke ceste
Dalekim zemljama
Da me vode.
Mogao sam.
Zaželjeti novac,
automobile, avione
Kuće s bazenima
Da ih imam.
Mogao sam.
Zaželio sam jednu noć.
Zaželio sam da je ponovo ljubim.
|
17.05.2005., utorak
Na klupi u parku
Ustali su i krenuli dalje
Oko ponoći, kao u bajci
Držeći se za ruke kao djeca
Drhteći kao trava na povjetarcu.
A počela je oluja.
Samo par minuta ranije
Sjedili su na klupi
S pogledom na ružnu kuću
Zagrljeni, u miru i tišini.
A oko njih je bjesnio rat.
Poljupci u obraz bili su sve bliži
Toplim usnama, drhtavim
Od prevelike želje koja se,
Znali su dobro, ne smije ispuniti.
A đavoli su se smijali.
Bljesak trena, toplina poljupca
Svijet se okretao brže
Utihnuli su zvukovi automobila
Nadglasali ih tihi uzdasi sreće.
A dvije duše su plakale.
Stara klupa u parku
S pogledom na ružnu kuću
Ostala je jedini svjedok
Poljupca koji nije smio biti.
A morao se dogoditi.
|
15.05.2005., nedjelja
Imaš me
Imaš me, tvoj sam.
Aroma u mirisu jutarnje kave,
Košulja na vješalici u tvom ormaru,
Suputnik na stražnjem sjedalu,
Glas na radiju.
Sjedim u tvom uredu,
Smijem se na zaslonu mobitela,
Skriven među ljudima na ulici,
Pjevam ti iz zvučnika.
Ja sam vjetar što ti mrsi kosu,
Poljubac koji osjećaš prije sna.
Imaš me, tvoj sam.
Želiš li me?
|
12.05.2005., četvrtak
Jutarnji poziv
Zvala si me danas,
Vedra i nasmijana, rekla si mi
Sve o sunčanom danu,
O neodgodivim obavezama,
O jutarnjoj kavi, o petku i suboti,
O piću u gradu.
Rekla si mi o meni, rekla si mi o sebi,
Glasom i smijehom mi zagrijala srce,
Smirila mi um,
Možda se vidimo ovih dana.
Meni ostaje da utišam uzavreo duh
I čekam da te čujem ponovo.
|
11.05.2005., srijeda
Sakupljač duša
Pitaš se tko sam i otkud mi pravo
Uznemiriti ti san?
Samo još jedan u nizu onih
Koji su navratili da ukradu dio tebe?
Još jedan bez skrupula, bez osjećaja,
Sakupljač duša?
Da li sam stvaran ili nosim krinku
Satkanu od slatkih riječi koje tako želiš
Čuti?
Pitaš se tko sam, a odgovor znaš.
Ja sam onaj od čijeg ti glasa srce zakuca
Brže.
|
Deja vu
Večer u smijehu
Nevino prolazi
Uvod bez početka
Završetak bez kraja
Šetnja s noge na nogu
Vodi nas rastanku
U kojem shvaćam
Već si davno bila moja
U zagrljaju prije sna
Toplom i dugom
Obuze me spokoj
Mirisala si na djetinjstvo
|
10.05.2005., utorak
Nepoznatoj
Moja draga,
Vidim prva pisma i poruke,
stidljivo uobičajene.
Sastanci u Gradskom parku, treća klupa
Od Starog kestena.
Želja prikrivena nervoznim smijehom
I nebitnim temama.
Moja Erato,
Zbog tebe sjedam, s perom u ruci
Stidljive stihove pišem, pokušavam.
Svjestan da nema pravih
Riječi koje mogu
Opisati zlatne zrake Sunca,
Što ti miruju na ramenima.
Moja noćna moro,
U znoju i drhtaju se budim,
Progone me nemani strašne
Moje dvojbe i pitanja.
Ako jednom uđeš u zbrku mog života
Da li ću biti dovoljan, da li ću moći
Učiniti da ti srce pjeva?
Moja jutarnja molitvo,
Kad Sunce probije jutarnju maglu
U zvuku ptica se budim,
Pa se obratim onome koji me sluša.
Zaželim da plavi uvojci uvečer
Dočekaju san na mojim grudima.
I pitam se, Neznana, da li će ikada?
|
09.05.2005., ponedjeljak
Zrmanja
Udahnem duboko
Zagledan u bistru rijeku
I tada vjetrom
Pticama
Valovima
Ribama
Kanjonom
Slapovima
Krenuše moje misli
Prema tebi.
|
06.05.2005., petak
Njen povratak
Evo je opet
Vratila se
Baršunastim glasom
Obilježila moja jutra
Moja podneva i večeri
Evo je opet
Vratila se
Da me progoni
Da mi pamet ponovo otruje
I uznemiri mi duh
Evo je opet
Vratila se
A ja se borim
Da je ne zavolim
Ponovo
|
04.05.2005., srijeda
Pogledaj prema gori
Pogledaj prema gori
Tamo ćeš vidjeti
Plamen
Šumski požar sve manji
To se osjećaji moji gase
Pod naletima
Prvih proljetnih kiša
Pogledaj prema gori
Tamo ćeš vidjeti
Nabujali planinski potok
Kako se strovaljuje u nizinu
Ne brini
Tamo će se njegov tok
Smiriti
|
03.05.2005., utorak
Jutra
U krevetu pod plahtom
Jutrima kad ležimo
Razmisli da li se volimo
Ili od nečega bježimo
|
01.05.2005., nedjelja
Ženo gitaro
U tonovima tvojih uzdaha
Moj je grijeh i pokora
Zvonka budnico zore
Tužna pjesmo sutona
Dopusti mi da te sviram
Tiho, polako, uz vino
Glazbom mi smiri srce
Od čežnje poludjelo
|
|
|