Dobivam dosta mailova sa upitima koj mi je kurac? Kaj sam se zavukel u pjesme? Izgleda da je ljudima više odgovaralo moje prozno seruckanje o životu. Pa eto, nakon sranja koje mi se desilo, nekak mi odgovara kratka forma, teško je pisat o stvarima kojih se ne sjećaš. Ne znači da neću opet pisat i opisivat “kak ja to vidim”. Kad skupim nekog materijala. Zasad je ovak. Naravno svi vi niste glupi da ne kužite. U zadnje vrijeme su se u moj život uvukle neke drage djevojčice, pa otud i inspiracija. Jedna mi je ukrala mir. Ma nemrem reć da sam zaljubljen, a opet nemrem reć ni da nisam. Nekak je to sve zbrkano.
A i niš nije kak bi si čovjek mislil da bi moglo bit, pa se tu dešavaju raznorazna natezanja, za koja sam dosta nespreman. Sad sam u fazi kad mi je cijeli moj život nepoznanica, pa mi nije lako upoznavati druge. Ali kad vam je nekaj drago, kad vam se zakelji na srce, onda želite da sve funkcionira. Greške su, naravno, obavezne. Pa tu krenu nesporazumi, dugi razgovori, ma sva čuda koja si možete zamislit.
Kak sam već napisal u pjesmama, a bome se pohvalil i na radiju, osjetih prošli tjedan poljubac za koji pretpostavljam da ima isti osjećaj kao kad se ljubiš po prvi put u životu, željan i neiskusan. Krenuli su stidljivi poljupci u obraz, dugi i meki, pa se svakim novim poljupcem približavaju usnama za koji milimetar. Onaj poljubac za koji jednostavno znate da se mora dogoditi, a opet ga nekako odgađate, uživajući u svakoj novoj sekundi koja vas dijeli od toga. Pa prvi trenutak kad se dotaknu uglovi usana, tek toliko da se osjete, kad ostajete bez daha, lagano, usne se suše, a trebale bi biti vlažne.
I onda vulkan. Erupcija topline i vlage koje prijete da vas spale, da vam u jednom udisaju zraka iz njenih usta sprže srce. A srce u galopu, tuče, osjećate kako udara u rebra, molite ga da se smiri, a ono pojačava, bubnja vam u glavi i zvoni u ušima. Toplina je sve što osjećate, lice vam se žari, trbuhom lete leptiri, nema zvukova oko vas, samo tišina kao u crkvi, ljudi su stali u koraku.
Takav je bio poljubac. Ali bio je ukraden poljubac, tako stvaran i tako potreban, a opet tako kriv u tom trenutku. Poljubac koji može donijeti sreću, ali i tugu. I svega toga sam bio svjestan.
Ne znam kaj bu od svega bilo. Možda ništa. Priča je previše komplicirana i previše privatna. Znam samo da sam nemiran i sretan. A taj poljubac, ljudi moji dragi…
Vrijedio je svake sekunde.
Post je objavljen 23.05.2005. u 22:06 sati.