|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
23.05.2005., ponedjeljak
O mojim pjesmama i jednom poljupcu
Dobivam dosta mailova sa upitima koj mi je kurac? Kaj sam se zavukel u pjesme? Izgleda da je ljudima više odgovaralo moje prozno seruckanje o životu. Pa eto, nakon sranja koje mi se desilo, nekak mi odgovara kratka forma, teško je pisat o stvarima kojih se ne sjećaš. Ne znači da neću opet pisat i opisivat “kak ja to vidim”. Kad skupim nekog materijala. Zasad je ovak. Naravno svi vi niste glupi da ne kužite. U zadnje vrijeme su se u moj život uvukle neke drage djevojčice, pa otud i inspiracija. Jedna mi je ukrala mir. Ma nemrem reć da sam zaljubljen, a opet nemrem reć ni da nisam. Nekak je to sve zbrkano.
A i niš nije kak bi si čovjek mislil da bi moglo bit, pa se tu dešavaju raznorazna natezanja, za koja sam dosta nespreman. Sad sam u fazi kad mi je cijeli moj život nepoznanica, pa mi nije lako upoznavati druge. Ali kad vam je nekaj drago, kad vam se zakelji na srce, onda želite da sve funkcionira. Greške su, naravno, obavezne. Pa tu krenu nesporazumi, dugi razgovori, ma sva čuda koja si možete zamislit.
Kak sam već napisal u pjesmama, a bome se pohvalil i na radiju, osjetih prošli tjedan poljubac za koji pretpostavljam da ima isti osjećaj kao kad se ljubiš po prvi put u životu, željan i neiskusan. Krenuli su stidljivi poljupci u obraz, dugi i meki, pa se svakim novim poljupcem približavaju usnama za koji milimetar. Onaj poljubac za koji jednostavno znate da se mora dogoditi, a opet ga nekako odgađate, uživajući u svakoj novoj sekundi koja vas dijeli od toga. Pa prvi trenutak kad se dotaknu uglovi usana, tek toliko da se osjete, kad ostajete bez daha, lagano, usne se suše, a trebale bi biti vlažne.
I onda vulkan. Erupcija topline i vlage koje prijete da vas spale, da vam u jednom udisaju zraka iz njenih usta sprže srce. A srce u galopu, tuče, osjećate kako udara u rebra, molite ga da se smiri, a ono pojačava, bubnja vam u glavi i zvoni u ušima. Toplina je sve što osjećate, lice vam se žari, trbuhom lete leptiri, nema zvukova oko vas, samo tišina kao u crkvi, ljudi su stali u koraku.
Takav je bio poljubac. Ali bio je ukraden poljubac, tako stvaran i tako potreban, a opet tako kriv u tom trenutku. Poljubac koji može donijeti sreću, ali i tugu. I svega toga sam bio svjestan.
Ne znam kaj bu od svega bilo. Možda ništa. Priča je previše komplicirana i previše privatna. Znam samo da sam nemiran i sretan. A taj poljubac, ljudi moji dragi…
Vrijedio je svake sekunde.
|
|
|