|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
29.06.2005., srijeda
Rat svjetova
Upravo se vratih. Nemam namjeru puno pisati, posebno ne spoilere za ekipu koja to svakako želi pogledat.
Čisto savjet. Ako već ne znate kamo sa 100 - njak kuna kolko bi došle dvije karte, nešto kokica i sličnih gluposti, moj mail je sa strane pa me radije pozovite na pivu.
Film je smeće nad smećima. Već dugo nisam čuo da ekipa već na sredini filma priča i glasno komentira uz zajebanciju. I to ne par onih napornih koje svi ušutkavaju. Pol kina je pričalo. Najbolji komentar je dao moj buraz.
"Zadnji put sam se ovako dobro zabavio kad mi je doktor rekao da će mi možda amputirat nogu."
|
Nakon čitanja u Booksi
Poželio sam sinoć sjesti
I napisati još jednu
Tužnu ljubavnu pjesmu
Sjetih se tada da sam
Sve do maloprije
Sjedio u književnom klubu
Pio pivo, pušio cigaretu
Smijao se i pričao
Slušao ljude kako čitaju
Priče s one strane pameti
Izbavili su me iz letargije
Objasnili mi kako stoje stvari
Pa sam umjesto da upalim
Vražju spravu i plačem stihovima
Otvorio još jedno pivo
I pustio jazz na radiju
|
28.06.2005., utorak
Sjene
Zašto uvijek
dolaziš do mene
kad je hladno,
zašto dolaziš s kišom,
sa zvukom gitare,
sa žicama koje
sjetno trepere?
Tvoj lik je ovdje,
lebdi po mojoj sobi,
miriše kao nekad,
smije se glasno,
mami me.
Uvijek kad mi dođeš,
sa zvucima gitare,
poželim vino,
poželim da noć zauvijek traje,
da me jutrom tvoje sjene
ne napuste.
|
25.06.2005., subota
Budućnost
Sjedit ćemo jednog dana, na nekom zidu, zapaliti cigaretu ili dvije. Mahati nogama koje vise sa zidića, umorne što su nas dovele ovdje gdje smo sada. Šutjet ćemo, jer neke ljubavi je bolje odšutjeti. Uživati u mirisima ljeta, naših tijela, pomalo se znojiti od večernje vrućine, kad povjetarac nije dovoljan da rashladi usijani asfalt. Gledat ćemo prema gradu, treperavim svjetlima koja dopiru kroz prozore. Neki klinci će u parku urlati stare stvari Azre uz lošu pratnju na gitari. Poljubit ćemo se, više onako usput, između dva dima, promašiti si usnice, pa se dobro nasmijati. Sjedit ćemo zagrljeni i na čistom nebu promatrati mjesec. Reći će samo:
"Zamisli, ljudi su bili gore."
|
23.06.2005., četvrtak
O jednom sms-u
Gledam Z1, svira neka mjuza, klinci preko SMS poruka na kojima drugi super zarađuju, traže djevojke od 15-17 za dopisivanje. Tu i tamo, draga ženica pozdravlja najboljeg supruga na svijetu, ili želi sinu Luki sretan treći rođendan.
Oda se pojavi poruka.
“Andrea nemoj se udat za njega. Tvoj M.”
Dragi M.
Umjesto da si potrošio 3,00 kn + PDV na ovu poruku, trebao si za te novce nazvati par frendova, otić u lokalnu birtiju i dobro se nažveglat dozlaboga lošeg vina, i pustit frendovima da te u potpuno pijanom stanju izvrijeđaju ko budalu. Vjeruj, koliko god to zvučalo kao idiotsko muško rješenje za sve, vrlo često se u takvim situacijama shvate neke stvari. Biti nesretno zaljubljen nije privilegija bogatih niti prokletstvo sirotinje, ta bolest se dešava svakom. I naravno da misliš da nikad više nećeš nikog voljeti kao nju, osjećaš fizičku bol kad ti padnu na pamet lijepi trenuci s njom, plačeš solo u krevetu, iako to ni za živu glavu ne buš priznal, hvataš se za telefon da je nazoveš, pa se predomisliš u zadnjem trenu, možda joj pišeš lošu poeziju i duga pisma koja nikad ne buš poslal. Jebeno je to. Ali vjeruj, dragi M. već negdje iza ugla, čeka te neka djevojka koja će ti ponovo popuniti dane, ljubiti te i voljeti, po pravilu više nego ova zbog koje sad patiš. Takve dolaze tiho i iznenada, kad misliš da za tebe više nema nade, da ćeš zauvijek biti sam, i da jedina za koju si mislio da je prava nepovratno otišla. Ljubav se igra s mozgom, to je bar poznato. Probaj nekaj poševit, to hoće pomoć. Ali moj savjet je, napij se s prijateljima, urliči neartikulirano, onako pravo muški, budi zadnja seljačina jednu večer, ujutro će i tako biti svejedno. Možda ti negdje u alkoholnim isparavanjima dođe u glavu misao koju u stvari želim podijeliti s tobom.
Ako se ona udaje za njega, dragi prijatelju, ti već odavno nisi “Njen M.”
I kaj prije to shvatiš, prije buš krenul dalje. Vjeruj mi.
Drži se.
|
Nazovi
Kada se javim
Ne moramo pričati
O svemu što se događa
Radnom tjednu i vikendu
Automehaničarima
Novim cipelama
Minusu na računu
Knjigama i pjesmama
Klupama i kućama
Toplom vremenu
Ljetnim olujama
Reci samo kad me čuješ
"Oprostite, krivi broj"
Biti će dovoljno
Da ti čujem glas.
|
21.06.2005., utorak
Iluzija
Jedino što mi ostaje kad nisi
Blizu mene, je sjesti za stol
Zapaliti još jednu cigaretu
I pustiti prste da plešu
Po čudno složenim slovima
Gledati kako se moje riječi
Razlijevaju po ekranu
Pretvaraju se u tvoje usne
I ljube me kao nekad.
|
The one that got away
...well I've lost my equilibrium
my car keys and my pride
tattoo parlor's warm
and so I huddle there inside
the grinding of the buzz saw
whatchuwanthathingtosay
just don't misspell her name
buddy she's the one that got away
Tom Waits
|
20.06.2005., ponedjeljak
Okidač sjećanja
Kad se otvori
Prva pivska boca
I poteče u grlo
Zlatna tekućina
Krenu priče
Čudne situacije
Puno smijeha
Gluposti pijane
I sa svakom
Novom bocom
Vraća se uvijek
Samo ona jedna
Što je otišla.
|
19.06.2005., nedjelja
Vremeplov
Dolaze dani kada želim
Da satovi krenu unatrag
Do onog trenutka
Kad si od svih birtija u gradu
Ušla baš u moju
Možda bi sve bilo drugačije
Možda ne bih bio tamo.
|
17.06.2005., petak
Tuđe pjesme
Ponekad su drugi već rekli neke stvari. A ljubav prema poeziji, kao i prema prozi se ne dobiva rođenjem, nego se stječe kroz život. Zašto onda ne podijeliti sa drugima, možda i oni nauče voljeti.
Pitam te
Hoćeš li me se sjetiti kad odem,
ti, što me i sad držiš za odsutna?
Tko će znati je li ta ledena ruka
već svemu kraj ili tek početak?
I znati da li s tjeskobom ili obećanjem
šapućeš moje ime u kasni noćni sat?
I znati da li se u svojim snovima
bojiš mene ili se za sebe bojiš?
Josep Carner
|
16.06.2005., četvrtak
Dan kad je i vrag plakao
Gledao sam je dok je sjedila kraj mene na kauču. Tako malena i lijepa. Da li sam je želio? Naravno. Jebi ga, proljeće je , a ja u naponu snage, ona slatka kao bombon. Gledao sam u te male grudi kako se ritmički podiži i spuštaju i zamišljao ih u svojim ustima. Nisam bio siguran da li ću još dugo izdržati. Ona je pričala nešto što mi je samo prolazilo kroz uši, nisam uopće obraćao pažnju, iako sam klimao glavom kao da razumijem. Gledao sam u koljeno koje je provirilo ispod ljetne haljinice. Ona je zašutila i pogledala me. Oduvijek su mi se sviđale te plave oči. Ponekad sam se zaista želio utopiti u njima. Nešto je rekla, ja sam se nasmijao. Stavio sam joj ruku na koljeno i poljubio je u obraz. Iznenadilo me kad mi je ponudila svoj vrat. Prihvatio sam. Ljubio sam je u vrat vrlo polako, mokro, užavao sam u svakom njenom drhtaju, vampirski sam ne naslađivao njenim užitkom, spreman zariti zube u nju i prepustiti se svom užitku dok izvlačim život iz nje. Ruka mi je krenula uz njeno bedro. Nije se bunila. Samo je zastenjala još jače. Nisam stao. U tom trenu, to bi bila najpametnija stvar. Nisam to učinio. Ruka je stala duboko među njenim nogama. Bilo je tako toplo i vlažno. Pomaknuo sam joj gaćice i prstom dotaknuo klitoris. Zastenjala je. Okrenula je glavu i poljubila me, sisala mi je jezik onako kao se siše kurac, njen vrući dah između dva udisaja mi je pržio usnice. Spustila mi je ruku među noge i masirala mi kurac. Bio sam gotov, spreman, ali želio sam joj dati jedno lizanje koje će pamtiti. Spustio sam se na
pod i zabio glavu među njene noge. Mirisala je na raj, na tropsko voće, na med. Lizao sam je cijelu, zabijao jezik u nju, igrao se klitorisom. Izvijala se, stenjala, nešto je govorila, nisam razumio. Bio sam lud, pomračenog uma, želio sam samo ući u nju, jedino mi je to bilo u glavi, oko nas nije postojalo ništa drugo. Ustao sam i okrenuo je na kauču, namjestio je na naslon, njena stražnjica mi je bila pred očima i malo ispod nje ta pičkica koju sam malo prije imao u ustima. Nisam puno čekao. Skinuo sam sam hlače i zabio se u nju. Od vrućine koju sam osjetio mi se zamaglilo pred očima. Počeo sam polako, želio sam da me moli da uđem dublje u nju, igrao sam se na samom ulazu, samo glavić u njoj, nisam joj ga htio dati cijelog. Izvijala se želeći ga, a ja sam trenitno bio inkvizicija, želio sam da pati. Onda sam ga zabio. Snažno, možda presnažno. Glas koji je izašao iz nje nije odavao uživanje nego bol. Nisam stao, ševio sam je divlje, čvrsto sam joj stisnuo bedra, nisam joj dao da se izvuče. Palila me njena bol, pokušaji da pobjegne, kažnjavao sam je. U jednom trenu sam osjetio da je počela uživati u tom grubom seksu, prihvaćala me, željela je još. A onda se iz nje izvio urlik, počela se tresti i izvijati. Svrašavala je i ja se više nisam mogao kontrolirati. Svršio sam, punio sam je, nisam ni razmišljao da ga izvadim. Ostali smo spojeni.
Zapalila je cigaretu. Pogledala me ponovo tim plavim očima. Bile su tužne.
- Mislio si na Nju. Je li tako?
Nisam ništa rekao. Tek sada je i meni bilo jasno. Da, mislio sam na Nju. Osjetio sam kako se gadim sam sebi.
Popušila je cigaretu do kraja i ustala, malo se uredila, poljubila me u obraz i otišla. Ostao sam sjediti. Nisam je ni ispratio. Znao sam da je kroz ta vrata prošla zadnji put. Povrijedio sam je. Nisam to želio, ali sad je bilo kasno. Ona koju sam zaista želio povrijediti bila je daleko.
Ustao sam i otišao do frižidera. Otvorio sam pivu i potegnuo dobar gutljaj. Sjeo sam natrag u sobu i zapalio cigaretu.
Mirisalo je na seks, na tugu, na dvoje povrijeđenih ljudi. Slatkasti miris koji mi je palio nosnice i tjerao me na povraćanje. Stavio sam Tom Waitsa u player, pa potegnuo pivu još jednom. Boljelo me.
Čovjek je najveci hajvan na svijetu.
I ovo malo duše sto ima,
Šejtan mu je dao
Da mu bude teže.
|
15.06.2005., srijeda
Dođi
Donesi mi
Miris žene koja voli
Darove koji se nose
Jednom u životu
Pogled u oči
Zvuk tišine
Dotakni mi obraz
Lagano me poljubi
Prijeđi mi prstima
Preko usana
Tada ćeš znati
Da li sam zauvijek
Tvoj
|
Problem
Nisam te želio
Na nekoliko sati
Nisam te želio
Na jednu večer
Nisam te želio
Na jedan vikend
Nisam te želio
Na mjesec dana
Želio sam te
Zauvijek
Bilo ti je previše.
|
14.06.2005., utorak
Pitanje
Zar zaista misliš da sam ovdje tek tako?
Da sam bez volje,
Da sam bez želje,
Da sam kao oni?
Zar zaista misliš da se bojim tvojih kiša?
Da se bojim tvojih munja,
Da se bojim tvojih oluja,
Da sam kao oni?
Zar zaista misliš da ću živjeti bez riječi?
Da nitko neće znati da sam bio,
Da ću otići tiho,
Da sam kao oni?
Zar zaista misliš, Bože?
|
PRAZNINA
U praznoj sobi
na praznom krevetu sjedim.
U prazan zid gledam,
iz prazne čaše potežem.
Praznim upaljačem
prema praznim ustima krećem.
Nakon tvojih praznih riječi,
prazna sjećanja ostaju.
|
13.06.2005., ponedjeljak
Moj obračun s vama
Zašto uopće nekome objasniti sebe? Jer u većini slučajeva ne znamo se objasniti ni onome ko nam je najdraži. Sebi. U zadnje vrijeme se stalno nalazim u situacijama kad se trebam nekome opravdavati za riječi koje sam rekao, za stvari koje sam učinio, za one koje nisam, za način na koji nešto radim. I sve više mi to ide na kurac.
U meni, kao i u svakom čovjeku, vladaju dva, potpuno različita tipa. U nekim ljudima ih ima i više pa to onda dobije i službeni naziv u liječničkim evidencijama. U meni su dva tipa, jedan onaj čvrst pravi muškarac koji bi trebao izaći prema van, ne dopustiti nikome da mu sere po glavi, koji je u stanju podviknuti kad treba, lupiti šakom po stolu i reći dosta.
Ali jači je onaj drugi, koji voli preko svake mjere, meka duša, kojem suza krene kad Bambiju ubiju mamu, često neshvaćen i sam, bez obzira koliko ljudi ima oko njega, spreman biti tu i pomoći, onaj koji za uzvrat dobija jako malo i tješi se da je zadovoljan i sa tim.
Njih dvojica se izmjenjuju, jedna maska na drugoj, padaju sa lica i vraćaju se natrag u nevjerojatnoj konfuziji, ne znaju često što im je činiti, biti ponovo dobar i povrijeđen ili onu drugu masku čvrsto zalijepiti na lice da se više nikad ne skine.
Ja sam ovakav kakav jesam, čudan, emotivac, veseo, depresivan, ništa drugačiji od svih ljudi oko mene, jedino što ja imam muda reći da nisam veliki frajer, jebač, alkos, luđak, čvrst ko stijena, nepokolebljiv…
Ja sam i onaj koji plače kad je tužan, koji se ne boji tražiti utjehu od dragih ljudi, a malo ih ima i vrijede više od svih bogatstava ovog svijeta.
Imam vas nekoliko, malo dobrih ljudi, koji su me spremni prihvatiti ovakvog kakav jesam, biti sa mnom kad sam sretan i kad sam tužan, ne osuđivati me zbog mene, nego dati savjet.
Za vas sam uvijek ovdje. Broj znate.
A svi vi koji me želite mijenjati i oblikovati kako vama paše, i koji bi to učinili da bi vama bilo lakše sa mnom, odjebite. Niste me vrijedni ni malo, pa me nikad nećete ni imati. Sigurno ne onakvog kakvog biste vi željeli.
Nabijem vas na kurac.
|
Ti budi
Ja sam suha zemlja.
Ti budi rijeka, teci kraj mene,
I zalij moje obale
Da život opet probuja.
Ja sam mladica hrasta.
Ti budi sunce, raširi mi krošnju,
Da bacam sjenu
Na umorne putnike.
Ja sam pjesnik.
Ti budi moja muza, budi tu,
Da nikad ne presahnu
Riječi o tvojoj ljepoti.
Ja sam umoran.
Ti budi moja tama, budi vječna
Ogrni me svojim velom.
U tebi ću spokoj naći.
|
12.06.2005., nedjelja
Dostavljač snova
Kada te svijet pritisne
Prijeti da te proguta
Razvlači te po močvarama
Ljudske gluposti i zlobe
A san neće na oči
I misli se roje u glavi
Ja sam onaj što donosi mir
Kad ti duša nije sretna
Srce ti nemirno kuca
Pomisli na mene
San će stići
Sladak i dug.
|
11.06.2005., subota
Doći ćeš jednog dana
Mazno mi nasloniti glavu
Na rame
Ponovo će ti kosa mirisati
Na proljeće
Tvoje tamne oči me gledati
Kao nekada
Spremna i željna kao nikad
Ljubit ćeš me
Želeći mi napokon dati sebe
Kako sam želio
Od mene ćeš zatražiti ljubav
Biti će kasno
|
Dva spomenika
Stajala je
Na rivi
Gledala je
Prema horizontu
Gdje se spajaju
Nebo i more
Mirna poput spomenika
Pomislila je na njega
Negdje daleko
Nije ni znala da on stoji
Na vrhu planine
Iznad Zagreba
Miran poput spomenika
I misli na nju
|
10.06.2005., petak
Smrt lude
I luda sjedne i zaplaka.
Jer kralj je mrtav.
A koje je dobro biti luda
Kad publika nestane, čemu truda?
Tad padnu zvončići sa kape,
I utihne smijeh.
Ustade tužnoga lica luda
Ka praznom kraljevom prijestolju gleda.
Lude, pajaci, harlekini
Braćo moja u smijehu i tuzi.
Vrijeme je kralj sebi biti
Na svoj prijesto sjesti, za sebe suze liti.
|
Djevojka s mjesecom na zidu
Bila je tako blizu
A daleko od mene
Metar, možda dva
I gledala me
Kao da me voli
Pričala kao da me
Nikad neće voljeti
Gledao sam u njene
Velike, duboke oči
Sretne i tužne
U kojima su se
Presijavale zrake mjeseca
I znao sam u tom trenu
Već je odavno moja
|
09.06.2005., četvrtak
Tumor
Napravio sam grešku
Onog trena kad sam te
Duboko u sebe udahnuo
A ti se naselila u meni
Razlila mi se po srcu
Začepila mi pluća
Urezala mi svoje ime
U umoran mozak
Sad je gotovo
Čak i liječnici kažu
Da bi rizik od kirurškog
Uklanjanja tvog lika iz mene
Bio prevelik, kažu da bih
Mogao umrijeti
|
08.06.2005., srijeda
Želim te
Na krevetu
Nagu
Spremnu
Da me
Moliš da
Ti dođem
I uronim
Glavu
U raj
Među
Tvojim
Bedrima
Želim te
Na stolcu
Stojećki
Straga
Da me
jašeš
U sumrak
Primaš me
U sebe
I govoriš
Mi
Kako
Ne želiš
Da
Stanem
|
07.06.2005., utorak
Memory lane
Gledam na telki seriju “Ed”, inače jednu od boljih kaj se vrti trenutno. Tip je u istom kurcu ko i ja. Voli djevojku, ona voli njega, ali ona voli još nekog i trenutno je s njim, tak da su i Ed i ona u banani, a ne mogu si pomoć. Život ponekad piše odlične tv serije. Nešto su prebirali po sjećanjima, i on je shvatio da ta sjećanja nema nigdje dokumentirana u slikama ili na videu. Onda me nekaj povuklo da si otvorim svoj album, dosta tanak. Nemam puno slika. A iskreno, ni ne znače mi trenutno ništa.
Vrtim tak po albumu i naiđem na dio koji sam nekad davno nazvao “Prohujalo s vihorom”. U njemu slike djevojaka. Gledam ih i onda mi krenula suza. Nemam pojma ko su te cure. Koliko je tu sretnih i nesretnih ljubavi, koliko događanja, poljubaca, prvo vođenje ljubavi…
Sjedio sam prije neki dan sa svojom bivšom curom s kojom sam bio 4,5 godine. Sjeo sam pored nje i pričali smo, a ja nisam osjećao ništa. Bio sam prazan. Rekla mi je da smo se rastali jer više nije išlo, nismo se posvađali, jednostavno smo odlučili da će svako na svoju stranu.
Fale mi te memorije, fale mi te djevojke iz mog albuma, njihova imena i glasovi, njihove ruke na meni, izlasci u kino, poljupci u vežama. Sigurno ih je bilo.
Trenutno sam zaljubljen, nesretno, nažalost. Sad me boli, no ta bol će proći kao što prolaze sve boli prije ili kasnije, ali imati ću uspomenu na jednu ljubav, pa makar nesretnu, ostat će u meni. I jednog dana za puno godina, kad se sretnemo na cesti, moći ću se nasmiješiti i reći “Ovu curu sam nekad jako volio”.
Znam što će neki reći, ma i bolje ti je da se ne sjećaš tih nesretnih ljubavi. Nije. Naravno da nije, i one su dio odrastanja, neraskidivi dio mene, koje su me učile ljubavi, ali me nisu naučile, kao što nijedna nikad nikog nije naučila. U ljubavi smo onakvi kakvi jesmo. Ali ta sjećanja, ma koliko nekad davno bila bolna, trebala bi biti slatki dio života. Volio bih da mogu pogledati malenu sa crnom dugom kosom iz mog albuma, nasmiješiti se i reći “Ovu curu sam nekad jako volio”.
Nazalost, njeno lice mi ne znači više od slučajne prolaznice negdje u gradu.
E, pa čestitam ti, medo moj. U mojoj 34 godini ti si prva nesretna ljubav koju ću pamtiti.
|
O, da
Ima i gorih stvari
Nego biti sam
I često su potrebna desetljeća
Da to shvatimo
I često kad to shvatimo
Prekasno je
A nema ništa gore
Nego kad je
Prekasno
C. Bukowski
|
Strah
Odužiti će se još jedna noć
Ponovo ću gledati u sebe
Uz cigaretu koja mi broji
Minute od tvog odlaska
Misliti ću na tebe
Protiv svoje volje
I neće mi nikada biti jasno
Što sam osjetio kad si krenula
Gledala me u oči i grlila
Stajali smo uz auto ne želeći
Se odvojiti jedno od drugog
Opet si me htjela ljubiti
A otišla si bez mojih usana
Bojeći se ako me poljubiš
Što će ti reći srce
|
06.06.2005., ponedjeljak
Možda
Jednog dana
Možda te primim za ruku
Pa Radićevom
Pješke do Gornjeg grada
U satima
Kad se pale ulične lampe
Možda ćemo
Sjesti na zidić na šetalištu
I gledati
Kako svijetli grad pod nama
Možda ćemo
Tada imati snage i reći Zagrebu
Da se volimo
|
05.06.2005., nedjelja
Ríanna
|
Namárië, Ríanna vanima, Heriméla!
Antanelyë men melmë ar alassë,
ar renuvammet oialë.
Namárië, Ríanna vanima, Ardalótë!
Coacalinalya firnë ve lícuma súrinen,
nó melmemma len úva firë indommassen.
Namárië, Ríanna vanima, Indotári!
Sí wila Númenna rámainen laurië,
ar nai fëalya seruva oialmaressë.
Zbogom prekrasna princezo, ljupka djevo
Dala si mi ljubav i radost
I ja ću se sjećati zauvijek
Zbogom prekrasna princezo, cvijete svog doma
Svijetlo u tvojoj kući je ugaslo poput svijeće na vjetru
Ali moja ljubav za tebe neće umrijeti u mom srcu
Zbogom prekrasna princezo, kraljice srca
Leti prema zapadu na zlatnim krilima
I neka ti duša počiva u vječnom sjaju
|
04.06.2005., subota
Hvala ti
Hvala ti malena
Na strpljenju koje imaš
Što me slušaš dok ti pričam
O Njoj
Što me držiš za ruku kad plačem
Što mi govoriš da će sve biti
U redu
Hvala ti što me razumiješ
Ili se barem trudiš
Na očima koje me gledaju
I donose mi mir
Uz kavu i pivu u
Dnevnoj sobi
Hvala ti malena moja
Što si tu
|
Nepotrebna pjesma
Još jedan dan
Trzanje na zvuk telefona
Pogled kroz prozor
Šalica kave
Pozivi prijatelja
Pjesme na radiju
Dugo tuširanje
Nisam pomislio na tebe
Ni jednom
Ni drugi put
Ni treći put
Nisam...
|
Klinci iz parka
Mislil sam danas napisat još jednu pjesmu, ali ovo jednostavno moram podijelit. Nekad moraš bit solo. Ne jebe te pol posto društvo, cuga, zeka, samo bi zbrisal od svega. Tak se i ja zaputim u laganu šetnjicu po kvartu, nekim poznatim putevima. I završim u parkiću. Jednostavno me noge dofurale, nisam baš razmišljal o njemu. Pa kad sam već tu, bum se sel na klupicu i zapalil pljugu, onak u miru. Par klupica dalje vesela mladež lupa po jeftinom vinu iz dućana i urla nekaj, al meni se baš nije dalo slušat. Isključim mozak i pustim da mi povjetarac puše kroz uši i hladi me.
Nemam pojma kolko sam sedil, možda dvije pljuge vremena, kad do mene dođe jedna od curica iz društva.
- E, bok, imaš možda pljugu?
Dohvatim kutiju pa je ponudim.
- Solo si?
Pogledam je začuđeno. Kaj sad ona hoće?
- Molim?
- Pa vidim solo si. Di ti je ona cura s kojom dolaziš?
No krasno. Da mi sad vraća memorije koje hoću zaboravit nekakva klinka iz parkića.
- Nema je.
- A zato si ti tak tužan.
- Ma nisam tužan.
- Aj dođi do nas, ima nekog vina.
Slegnem ramenima pa skup s njom dođem do društva. Tri cure i četiri dečka, niko nema više od 17 – 18 godina.
Visoki, ćelavi klinac mi se obrati.
- E bok stari. Kaj si soliška danas?
- A jebi ga.
- Nemoj bit nadrkan, daj si potegni.
Uzmem bocu. Jeftinjara vino, u klasi 12 kuna, grožđa nema ni na etiketi. Potegnem dobar gutljaj.
- Fala.
Ćelavi me pogleda.
- Baš brijemo kak si solo i kak zgledaš u kurcu. Di ti je ona lijepa?
- Otišla, buraz, moš ga jebat.
- Kaj si nekaj zasral il neki drugi tip u igri?
- I jedno i drugo.
- A onda se nemaš kaj žifcirat. To ti je tak. Sve bu u redu.
Nasmijem se u sebi. Klinac, duplo mlađi od mene, lagano pijan od lošeg vina, me pokušava utješit.
- Znam. Sve mi je jasno.
A onda me mali iznenadil mojom omiljenom rečenicom. Nisam mogel vjerovat.
- Gle, ko zna zakaj je to dobro.
Ćelavi potegne iz boce pa mi je pruži. Potegnem. Deca mi se predstave, ali nisam zapamtil imena. Nisam se ni trudil. Sjedil sam s njima oko sat vremena. Pitali su me o Dinamu, o Gotovini, o mjuzi, o knjigama, o politici. Pitali su me da li se u moje vreme moglo otfurat curu iz diska, a imaš samo dvajs kuna u džepu. Popričali smo, pa sam ja odlučil, već i sam lagano pijan, krenut prema doma. Malena mi je rekla:
- Šteta, baš smo pričali kak je super kaj ste tak zaljubljeni. Baš ste se lijepo grlili. Mogu dobit još jednu pljugu?
Ostavil sam im kutiju i krenul prema doma. Ćelavi je još jednom doviknul.
- Drži se stari, sve bu ok.
Mahnul sam im i otišel. Imal sam predrasude prema hrpi pijanih klinaca, a iznenadili su me ugodno. Više od nekih ljudi za koje sam mislil da će imat više razumijevanja. Ponekad jednostavno treba imati vjere u ljude. Popil sam malo vina sa klincima iz parkića i popričal s njima.
Skroz ugodna večer.
|
03.06.2005., petak
Insert
Bacamo sve za sobom
I svako svojim brodom
Do neke nove luke
U nepoznate ruke
|
Jutro
I tak, evo me na radiju, malo kenjam u eter, jučer sam skužil da me ona kojoj sam pisao pjesme previše boli da bih i dalje vukao cijelu priču. Nisam ziher da ću izdržati da joj se ne javim. Držite mi fige da ne popustim. Ili bih možda trebao?
Btw, ako ste se pitali - istina je. Jedan od onih alfa mužjaka koji su vam čagali i pjevali u potkošuljama prekjučer u Mjenjačnici sam ja. Baš sam fotodegeničan.
|
02.06.2005., četvrtak
Oprosti
Oprosti
Na riječima
Nespretno izgovorenim
Povrijedile su te
Oprosti
Na dodirima
Tako neprimjerenim
Prestrašili su te
Oprosti
Na poljupcima
Tako jako potrebnim
Kidali su te
Oprosti
Na ljubavi
Tako dječje čudnoj
Željela te
|
01.06.2005., srijeda
Stari kapetani
Za šankom
U krčmi kraj doka
Dva stara kapetana
Pričaju svoje priče
O dalekim morima
Čudovištima iz dubina
Zavodljivim sirenama
Okrutnim gusarima
O zovu mora što im ne da
Da smire uzburkane duhove
Slušao sam ih dugo
Uz pivo i rum
Pa sam im pričao o tebi
Zašutjeli su stari kapetani
Orosile im se oči
Pa priznaše pijani
Ne zove ih more
Već ih tjeraju daleko
Nesretne ljubavi
Poput ove
|
|
|