I luda sjedne i zaplaka.
Jer kralj je mrtav.
A koje je dobro biti luda
Kad publika nestane, čemu truda?
Tad padnu zvončići sa kape,
I utihne smijeh.
Ustade tužnoga lica luda
Ka praznom kraljevom prijestolju gleda.
Lude, pajaci, harlekini
Braćo moja u smijehu i tuzi.
Vrijeme je kralj sebi biti
Na svoj prijesto sjesti, za sebe suze liti.
Post je objavljen 10.06.2005. u 15:49 sati.