28.03.2005., ponedjeljak
Maja, Filip i Ožujsko pivo
|
- Dobro, slažem se. A Marija? Pa mala je bombonček. Rasprava o mom skakanju iz veze u vezu, o nemogućnosti da ostanem sa jednom djevojkom bar godinu dana, vuče se već godinama. Filip i ja se vidimo često, dolazimo jedan kod drugog doma i pomalo imam osjećaj da nikad niti nismo razgovarali o bilo čemu drugom. On si je vjerojatno zacrtao da će mi, kao pravi prijatelj, pomoći, naći mi ženu, biti mi vjenčani kum, da će naše obitelji jednog dana zajedno ljetovati, zimovati, ići na izlete. Kako to već rade obitelji najboljih prijatelja još iz osnovne škole. Meni je već išao na živce taj njegov trud. Upoznao me sa svim svojim rođakama, prijateljicama s posla, rođakama i prijateljicama svoje žene. Uglavnom sa svim slobodnim djevojkama naše dobi koje je poznavao. Nije mu bilo jasno kako se može desiti da baš ni jedna nije dovoljno dobra za mene. Odmahnuo sam glavom na njegovo pitanje. Marija je bila super cura, dosta zgodna. S njenim bratom sam često išao na utakmice, čovjek u četrdesetima, lud za Dinamom. Ja sam na utakmice išao ubiti vrijeme i dobro se naroljati nakon tekme. Bez obzira na ishod, pijanka je bila garantirana. Što se Marije tiče, nije mi bila interesantna. Bili smo dva svijeta, radili različite stvari i imali drugačije poglede na život. - Onda fakat ne kužim. Nije valjda da te frka obaveze, da se bojiš braka? Ma samo puno kenjaš, al sredili bumo mi tebe već. Kaj meni fali? Sedam godina s Majom, četiri godine braka, dijete na putu. Nemaš pojma kakav je to filing znati da buš s nekim kog voliš provel celi život. Ne znaš kak je to smirujuće - A ti ne kužiš da se meni ne da pričat o tome. Kaj ja znam. Možda nisam tip koji se može vezat, možda još nije naišla ona prava. Kaj se ti tolko živciraš? Pa ne radi se o tebi. Već bu se sve sredilo. Meni se nikam ne žuri. - Pa buraz, ne postaješ niš mlađi. 33 kuke na grbi, a nemaš ni stalnog komada. Jebi ga, brinem se za tebe. - Ma zajebi to. Bumo još po jednu? - Nema šanse, sad bu Maja došla po mene, idemo kupit kolica. Sjedili smo tako još malo, u tišini, a onda je došla Maja i Filip ustane. - Niš buraz, idemo mi. Razmisli si malo. - Vidimo se Fićo. Majo, jel se klinac koprca? Jel možeš spavat? - Ma klinac me budi svako malo i stavlja glavu na trbuh da čuje da li beba diše. Kao da može nekaj čut. Filip frkne nosom, pa se nasmije. - Rođena žena mi ne vjeruje da čujem kak beba diše. A ti buš vidla svog klinca kad dođemo doma. Bok Tomi. - Bok Fićo, Bok Majo. Gledao sam za njima kako ulaze u auto, Maja je mahnula pa su otišli. Preselio sam se za šank. Bio sam u totalnom kurcu. Kako reći najboljem prijatelju da si već sedam godina zaljubljen u njegovu ženu? Još bitnije, zašto mu uopće reći? - Pjero, daj mi još jednu Ožujsku. |
- 23:34 - Komentari (21) - Isprintaj - #
16.03.2005., srijeda
Novosti iz praznine
|
Nema se zapravo kaj puno reći. I dalje provodim dane u neznanju. Sjećanja se vraćaju, ali u vrlo malim količinama. Ne postoji pravilo po kojem se nečeg sjetim. Prepoznao sam frenda i jednu susjedu, dva druga frenda i susjedu nisam. Polako se privikavam na Remizu, iako mi je i dalje nepoznanica. Bio sam u gradu prošlu subotu. Prošetao malo sa burazom i starim po centru. Apsolutno nepoznato, ništa mi se nije vratilo. Buraz ima strašno puno strpljenja u objašnjavanju što je što i što je gdje. U stvari je najsmješnije kad mi kaže to ti je taj dućan, tu se kupuju knjige i tu si volio ići, a meni to sve skup ne izaziva nikakav osjećaj. U petak imam neko snimanje glave. Moram cijelu noć prije toga biti budan. To će biti zabavno, jer mi se često spava. Dosta brzo me umori kad mi puno informacija uđe u glavu. Bez obzira da li informacije dobijem od buraza, staraca, frendova, preko novina ili televizije. Često sam nervozan i ne sviđa mi se to. I dalje me strah izaći među ljude, posebno kad me neko pozdravi na cesti, a ja nemam pojma ko je to. Posebno mi ide na živce ponavljati po tisućiti put što se desilo i kako se osjećam. Hvala vam svima na podršci i nalijepim riječima. Nažalost, svi vi koji ste mislili da se zafrkavam ste u krivu. I ja bih radije da je sve ovo dobra zajebancija, umjesto što mi je život ovakva zbrka. Želio bih se ujutro probuditi i da je sve ponovo po starom, da sve znam i da mogu nastaviti gdje sam stao. Ali bojim se da će proći još dosta vremena do toga. Neću se dati, pa makar to značilo da će se nastaviti kao do sada, da ću ponovno morati upoznavati svoj kvart i svoj grad, pa makar ulicu po ulicu. Kaže moj buraz da je to kao kad se kompjutor sruši, pa mu treba vremena da se ponovno podigne, i da će onda sve biti po starom. Nadam se što prije. Držite mi fige u petak. |
- 18:37 - Komentari (33) - Isprintaj - #
08.03.2005., utorak
Uvijek neka sranja
|
Draga ekipo. Ako ste se pitali zašto me nema, došlo je vrijeme za kratko objašnjenje. Prije oko tjedan dana se desilo nešto za što sam mislio da se dešava samo na filmovima. Nakon kratke i jake glavobolje, mozak mi je izbrisao pola života. I to doslovno. Lutao sam oko tri - četiri sata po gradu. Nisam znao kamo trebam ići, gdje radim i gdje stanujem. Ne znam gdje sam bio ni što sam radio. Na kraju me popustio "trans" i pitao sam nekog čovjeka gdje sam i on me odveo do bolnice. Dobra vijest je da nije bilo nikakvog krvarenja u mozgu ili nešto slično. Sada sumnjaju na epileptični napad, tako da me čeka još hrpa snimanja, pretraga i ostalih stvari. Brat mi je pomogao da se priključim na net i pokazao mi moj blog. Puno toga što sam pisao mi je potpuno nepoznato. Zadnje što sam napisao je osvrt na događanja u Cvjećarnici, zajedno sa spominjanjem ljudi. Nažalost, ja se ne sjećam gdje je Cvjećarnica niti ko su ti ljudi. Imena mi ne znače ništa, jer uz njih nemam lica. Bojim se da ćemo se morati ponovo upoznavati. I to je moj najveći problem. Ljudi kojih se ne sjećam, moj kvart koji ne prepoznajem, posao za koji ne znam gdje je, niti što radim. Fale mi poveznice u mozgu. Užasno se bojim. Strah me izaći iz kuće, da ne naletim na nekog, a ne znam ko je ta osoba. Osjećam se strašno izgubljeno. Neke stvari su se počele vraćati, ali ne brzinom kojom bi ja htjeo. Noći uglavnom provodim plačući. Nemate pojma kakav je osjećaj kad vam fali pola života, kad se ne sjećate prijatelja i rodbine. Sjećam se gluposti. Sjećam se lijekova na koje sam alergičan, sjećam se koliko košta Nacional, a svoj kvart moram upoznavati ispočetka. gdje vodi koja ulica, kako doći do Konzuma. Sranje. Samo sam vam toliko htio reći. A i preporuka je liječnika da radim što više stvari koje sam radio prije, čim se sjetim što i kako. Hvala bogu da blog pamti lozinke, jer se ja ne sjećam. ma čujemo se. |
- 20:09 - Komentari (65) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 Uglavnom pijani pogledi uokolo. WARNING!!! Na ovom blogu se dosta psuje pa kome smeta neka ne ulazi.  daywalker01@net.hr daywalker01@gmail.com ICQ: 173013619 BUDALA gledaj negdje iza tebe još uvijek nepomičan bez sumnje u ishod na istom mjestu tamo gdje si me ostavila stojim Mehmed Begić Akcija udruge "Darujmo osmijeh" - uključite se i vi
Tu rado svratim sa pivom i cigaretom u ruci
ElfBitch ;) Maslačak Plodovi zemlje Anderlog pis - crt - karanje od branka SadisticoShy Zrinsko pismo Ptica Trkachica oFF The RoaD HAL: UI Little buddha A, konjine... Tramtincica koji Akrap Annie de Meni (kaj je njoj u glavi?) Neobično stvorenje - Legolina Pjesnikinja Erocki poeta i proza(i)k Mukte Uzorak Šampona Žemski blogerski Šekspir (fonetski) Nenya Nježna duša Čudan tip, jebeno piše Malena, slatka, blesava Plavusha Song of the month: Beautiful reward - Bruce Springsteen Well I sought gold and diamond rings My own drug to ease the pain that living brings Walked from the mountain to the valley floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward From a house on a hill a sacred light shines I walk through these rooms but none of them are mine Down empty hallways I went from door to door Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Well your hair shone in the sun I was so high I was the lucky one Then I came crashing down like a drunk on a barroom floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Tonight I can feel the cold wind at my back I'm flyin' high over gray fields my feathers long and black Down along the river's silent edge I soar Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||