|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
08.03.2005., utorak
Uvijek neka sranja
Draga ekipo. Ako ste se pitali zašto me nema, došlo je vrijeme za kratko objašnjenje. Prije oko tjedan dana se desilo nešto za što sam mislio da se dešava samo na filmovima.
Nakon kratke i jake glavobolje, mozak mi je izbrisao pola života. I to doslovno. Lutao sam oko tri - četiri sata po gradu. Nisam znao kamo trebam ići, gdje radim i gdje stanujem. Ne znam gdje sam bio ni što sam radio. Na kraju me popustio "trans" i pitao sam nekog čovjeka gdje sam i on me odveo do bolnice. Dobra vijest je da nije bilo nikakvog krvarenja u mozgu ili nešto slično. Sada sumnjaju na epileptični napad, tako da me čeka još hrpa snimanja, pretraga i ostalih stvari.
Brat mi je pomogao da se priključim na net i pokazao mi moj blog. Puno toga što sam pisao mi je potpuno nepoznato. Zadnje što sam napisao je osvrt na događanja u Cvjećarnici, zajedno sa spominjanjem ljudi. Nažalost, ja se ne sjećam gdje je Cvjećarnica niti ko su ti ljudi. Imena mi ne znače ništa, jer uz njih nemam lica. Bojim se da ćemo se morati ponovo upoznavati.
I to je moj najveći problem. Ljudi kojih se ne sjećam, moj kvart koji ne prepoznajem, posao za koji ne znam gdje je, niti što radim. Fale mi poveznice u mozgu.
Užasno se bojim. Strah me izaći iz kuće, da ne naletim na nekog, a ne znam ko je ta osoba. Osjećam se strašno izgubljeno. Neke stvari su se počele vraćati, ali ne brzinom kojom bi ja htjeo. Noći uglavnom provodim plačući. Nemate pojma kakav je osjećaj kad vam fali pola života, kad se ne sjećate prijatelja i rodbine.
Sjećam se gluposti. Sjećam se lijekova na koje sam alergičan, sjećam se koliko košta Nacional, a svoj kvart moram upoznavati ispočetka. gdje vodi koja ulica, kako doći do Konzuma. Sranje.
Samo sam vam toliko htio reći. A i preporuka je liječnika da radim što više stvari koje sam radio prije, čim se sjetim što i kako. Hvala bogu da blog pamti lozinke, jer se ja ne sjećam.
ma čujemo se.
|
|
|