26.02.2005., subota
Petak, dan za metak? Zajeb.
|
Jučer je bil naporan dan. Dizanje u pet, emisija na radiju, ma svakaj se dešavalo. Onda sam se doma uvaljal u toplinu vlastitog kreveta. Umoran, neobrijan, smrdljiv, nesposoban za zdravo razmišljanje. Poruka je stigla, odgovoril sam da ne idem nikam, bil bum doma. Onda je mob zazvonil, Sadistico je neumoljiv, koj kurac sereš, daj dođi, ne bumo slavili tvoj rođendan bez tebe, aj dovuci guzicu, svi smo u Cvjećarnici, bla, bla, bla... Jebeš karakter koji nije labilan i čovjeka koji se ne da nagovorit. Pa skočim na brzinu u kadu, obučem se i u 10 sati ulazim u zadimljenu, punu ko čep, vruću Cvjećarnicu. A tamo ljudi plješću i u glas mi čestitaju rođendan, pa sam shvatio da bi bila greška da nisam došel. Sadistico me iznenadil sa cedejom najvećih hitova Novih Fosila. Hvala stari, iako sam tek posle skužil da ti nisam ni pivu platil, pa se ispričavam. Sredili bumo ih prekonekoliko za koji dan. Sve moje gracije su bile tamo. Amorfia, Celeste, Funky, Celebrity, tv zvijezda nevjerojatne ljepote, Shampoo, navratio je i jedan Kišobran slomljene drške... Kako su samo lijepe. Od cijenjenih kolega po blogu i pivi, osim već spomenutog Sadistica bili su i Prokleti (sretan rođendan još jednom), Štetočina, Legendarni Eugen, Kontemplativa, a bilo je i dosta blogera koje nisam poznavao. Upoznali bumo se već. Od redovnih, neopravdano su izostali Bučimir, Film, Dr. Moravek, stalna izvjestiteljica sa blogerskih druženja Loptica skočica i još neki. Popila se po koja, niš pretjerano, pa lagano doma. Neki su produžili dalje, al ja fakat nisam više imao snage. Drugi put bu valjda bolje. Nisam našao ljubav svog života, al nigdje mi se ne žuri. Druženja s blogerima su uvijek zabavne večeri, pa vama koji nikad ne navratite, iako već odavno znate gdje smo svaki petak, može bit žao. Napisal sam još jednu lošu pjesmu. Razmišljam o izdavanju zbirke pod naslovom "Daywalker: Najlošija hrvatska poezija, u rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan." Teška plovidba Pojavljuju se oko mene U krčmama, jedna ljepša od druge Pokazuju mi svoje grudi Bijele zube, oči pune duge Vrckavo mi se smiješe Dotiču mi, slučajno, ruke Igraju se sa mnom, al znam Daleke su za me te luke. A mene zove daleko more Za koje samo rijetki znaju Nudi mi svoj pusti otok Vuče me da vežem brod kraju. |
- 20:02 - Komentari (22) - Isprintaj - #
23.02.2005., srijeda
Pazi kaj ja pišem, a nisam pijan.
|
Uz veliki rizik da bum proglašen papkom i očajnikom, objavljujem slijedeću stvar. Zaista trebam normalnu žensku osobu koja će me zagrlit, ne puštat me i reći mi da će sve bit OK. |
- 21:30 - Komentari (19) - Isprintaj - #
22.02.2005., utorak
Godinu bliže pemziji
|
Evo me na pragu zrelosti. 34 godine na grbi, pa nije to ni tak malo. Al nije ni nešto puno. Da, da, znam da izgledam mladoliko, ne bi čovjek rekao da sam u tim godinama, ali ja sam ozbiljan, pa već tri godine se sam oblačim ujutro. Beer is on me. |
- 09:10 - Komentari (18) - Isprintaj - #
20.02.2005., nedjelja
Igor Mandić, Kemo Terapija, Veliki Lebowski, a pomalo i ja
|
Na blogu opet leti perje. Nakon Keminog posta o Mandićevom tekstu javila se, naravno, hrpa ljudi sa svojim stavovima i pogledima na stvar. S nekima se slažem, s nekima ne, neki trube staru spiku. Bitno im je da se zagužva pa da lijepo, sa strane, čitaju i smiju se. Nemrem vjerovat da ljudi još uvijek nasjedaju na takve provokacije. U svakom slučaju, obzirom da nisam pročital tekst, nemam kaj puno za reć. Nije ni bitno. Kritički osvrt na Kemin post napisao je Leb, kolega bloger kojeg iznimno cijenim i jednom sam napisao da se “bojim” njegovih priča, nakon kojih gubim volju za pisanjem. Jer čovjek piše odlično, svako uspoređivanje s njim je noćna mora, pa sam to prestao raditi. Leb je Leb, a ja sam ja. Zašto se Leb osjetio pozvan na reakciju zna samo on. Uostalom, to je i njegovo pravo, pa nemam namjeru ulaziti u njegov pogled. Ali zato mogu napisati da se ne slažem s njim. Moje pravo. Još iz doba antiblogovskog napada iz pera elitistički nastrojenih magova računala, interneta i ostalih ljepota koje nas vrebaju sa radnih stolova, a nazvali se se po uzroku za neki oblik kvara, imam svoje mišljenje o Blogu kao alatu, o ljudima koji pišu. Meni je iznimno drago što blog postoji i nisam sretan kad se napada. posebno ne od, u pvpm slučaju, čovjeka koji računalo ni ne koristi. Na internet se ne spaja, blogove je dobio isprintane. Nije stvar toliko u njegovom pogledu, koliko je stvar u tome da piše o stvarima koje ne poznaje. Sa Lebom se moram složiti oko izjave da je relativno malo kvalitetnih blogova. Ali osobna je stvar svakog od nas koje ćemo blogove čitati, a koje preskakati. Kvaliteta je jedna vrlo osobna kategorija svakog čitatelja i on će sam stvoriti svoje mišljenje. A mišljenje je kao šupak. Svatko ga ima. Čak i oni blogovi za koje Leb i ja imamo mišljenje da kurcu ništa ne vrijede imaju svoje čitatelje. Pa samim tim i kategorizacija na dobre i loše pada u vodu. Jer blog po definiciji nije internet alat za objavljiivanje isključivo poetskog ili proznog teksta velike kvaltete u koji su se uvukle netalentirane individue. Preko Bloga sam upoznao jako puno ljudi, i to zaista upoznao, u četiri oka. Dragi, zabavni, dosadni, naporni, ništa drugačiji od ljudi koje svakodnevno upoznajem drugim kanalima. A opet, ljudi koje vjerojatno nikad ne bih upoznao da nije bloga i inteneta. Dakle nešto sam dobio, osim zadovoljenja svoje taštine koje dobivam preko komentara. Što se tiče 15000 blogova, svaka čast. Pa makar oni bili samo izvještaji u kojima ljudi pišu što su radili danas. Već sam jednom rekao, u svom kratkom dopisivanju sa Goranom Zecom, da je meni prekrasno što u zemlji sa toliko nepismenih i polupismenih ljudi postoje oni koji će odvojiti 15-ak minuta da bi svijetu rekli kako su danas išli kupiti nove hlače. A dovoljno je otići na služenje vojnog roka da bi se vidjelo koliko ljudi u ovoj zemlji ima gadnih problema potpisati se. Pišite ljudi, i čitajte druge. Boli vas kurac što vam č i ć nisu uvijek na svom mjestu ili što Leb i DayWalker misle da su vam blogovi u banani. Vježbom se dolazi do savršenstva. A vi svoje vježbe upravo odrađujete. |
- 19:37 - Komentari (10) - Isprintaj - #
16.02.2005., srijeda
O glazbi, relativno ukratko
|
Kad sam počel nekakvo odrastanje, to jest, kad su mi se jaja spustila i kad sam počel otkrivat tajne spolnosti (drkanje na susedu s drugog kata), poečlo je i moje putovanje u glazbu. Frend iz kvarta je brijal na heavy metal, pa sam prek njega i ja ušel u svet Iron Maidena, Whitesnakea, Motorheada i inih grupa kod kojih nisam kužil tekst, al sam zato jako dobro čul gitare i bubnjeve. Iz tog vremena mi je ostalo nepriznavanje glazbe u kojoj se jasno ne čuju gitara, bas i bubanj. Jebi ga, nemam niš za reć raznim techno freakovima, svaka čast, al meni osobno to nije glazba vrijedna slušanja. Nekakav upgrade je došel u vidu drugog frenda, koji je fural R'N'R, al onaj pravi koji se ne sluša nego se živi. Rockabilly sam postal iz razloga kaj mi je mjuza odgovarala, kaj su mi fakat pasali Elvis i Dion and the Bellmonts, al sam brijal i na Matchboxe i Stray Catse. Naravno bil bi glup da ne priznam da mi je pasala pažnja raznih curica koje su radile po buticima i koje su istrčavale iz istih da bi vidjele mene i frenda sa kokoticama na glavi, u cripersicama i kožnim jaknama, sa preružnim zulufima i pljugom u kutu usana. Djevojke su nas voljele i mi smo to iskorištavali. Glazbu sam počeo cijeniti sve više i više. Onda sam upal u nekakvu fazu kad sam čital Bukowskog i Millera, slušal Toma Waitsa i Nick Cavea, bil sam sebi dovoljan. Nakon nekog vremena sam čuo album Graceland od Paula Simona, oduševio me zbor LadySmith Black Mombaso koji je pjevao s njim (btw, imaju koncert u Liinskom u lipnju). Čovjek čija mjuza me najviše držala (i drži me još uvijek) je Bruce Sprinsteen. Imal je ok stvari koje sam slušal ne obraćajući pažnju na tekstove. A onda sam negdje pronašel knjigu sa tekstovima i puknul. Mislim da je to bila prekretnica. Od tada su mi pjesme postale kompletan proizvod, tekst je bil jednako ravan glazbi. Domaću glazbu sam uglavnom preziral, osim nešto rocka i standardnog povremenog furanja na Azru, Ekatarinu, Partibrejkerse te Zabranjeno pušenje kao ultimativno urlanje u društvu nakon neznamnijakoje pive. Onda sam jednom u knjižnici pronašel zbirku pjesama Arsena Dedića "Brod u boci". To me malo prehitilo pa sam počel nabavljat i Arsenove albume. On me otfural do Brela, Aznavoura, Rodriga i sličnih kantautora. Prije mjesec-dva sam kupil Arsenov zadnji album "Na zlu putu". Nakon lutanja po glazbi, vratil sam se nečem što mi paše, kad sam doma, kad je hladno i kad se cigareta pali iz gušta, a ne iz navike. I zakaj sam počel ovo pisat? U Profil Megastoreu je u tijeku nekakav sajam multimedije , sve 20% jeftinije pa sam kupil tri stara Arsenova albuma. Ima ih još par, pa si brijem da bum na to potrošil nešto više kuna nego kaj sam planiral za ovaj mjesec. Danas sam popil po koju pivu, i sad čučim doma, palim svoju pljugu za gušt, pa sam odlučil sa vama podijelit jednu Arsenovu. Razgovor s konobarom vraćam se ko svake noći svršilo se sve po starom još me čeka zadnje piće i razgovor s konobarom on te priče ne razumije ne zna ništa o samoći ne stižu ga moje riječi smiješi mi se ili toči i tako, on me pušta da do jutra monologe svoje vodim on je samo dobar barmen ja sam pijani gospodin govorim mu kako živim uzbudljivo, ludo, sretno zar da kažem da te nema i da sam sam kao pseto pored nas je jedna dama dok ja pričam njoj se spava poželim da ode k meni al to ništa ne rješava |
- 20:53 - Komentari (14) - Isprintaj - #
14.02.2005., ponedjeljak
Za vas...
|
...koji današnji dan provodite solirajući kao i ja. Sretno vam Valentinovo. |
- 08:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #
12.02.2005., subota
Dolaziš do mene
|
Zašto uvijek dolaziš do mene kad je hladno, zašto dolaziš s kišom, zašto dolaziš sa zvukom gitare, sa žicama koje sjetno trepere? Otvaraš škrinju prošlosti u koju sam te zavorio, vraćaš se, podsjećaš me, uvijek u trenucima kad te najmanje trebam. Kad mi mozak kuha, kad sam umoran, kad su mi vjeđe teške, kad želim jedino san da me svlada, da ne mislim, da se ne sjetim. Od svega oko mene, jedino je tvoj lik jasan, lebdi po mojoj sobi, miriše kao nekad, smije se glasno, mami me. Tada ti ponovo padam pred noge, koljena popuste pred tvojim likom, naklonim se i osjetim želju da vratim vrijeme. Uvijek kad mi dođeš, sa zvucima gitare, poželim vino, poželim da noć zauvijek traje, da me ujutro tvoje sjene ne napuste. |
- 18:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #
06.02.2005., nedjelja
Prokleta nedjelja
|
Miris nedjeljnog ručka, iščekivanje finala u rukometu, sve u svemu, dobar dan. A onda, kao mač nad glavom, činjenica da sutra treba opet na posao. Jebo takav život. Želim biti svoj gazda. Raditi za sebe, a ne za druge. Možda bude jednom, samo strpljenja treba. A do tada treba popit po koju nakon dobre klope. Živjeli. |
- 11:57 - Komentari (15) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 Uglavnom pijani pogledi uokolo. WARNING!!! Na ovom blogu se dosta psuje pa kome smeta neka ne ulazi.  daywalker01@net.hr daywalker01@gmail.com ICQ: 173013619 BUDALA gledaj negdje iza tebe još uvijek nepomičan bez sumnje u ishod na istom mjestu tamo gdje si me ostavila stojim Mehmed Begić Akcija udruge "Darujmo osmijeh" - uključite se i vi
Tu rado svratim sa pivom i cigaretom u ruci
ElfBitch ;) Maslačak Plodovi zemlje Anderlog pis - crt - karanje od branka SadisticoShy Zrinsko pismo Ptica Trkachica oFF The RoaD HAL: UI Little buddha A, konjine... Tramtincica koji Akrap Annie de Meni (kaj je njoj u glavi?) Neobično stvorenje - Legolina Pjesnikinja Erocki poeta i proza(i)k Mukte Uzorak Šampona Žemski blogerski Šekspir (fonetski) Nenya Nježna duša Čudan tip, jebeno piše Malena, slatka, blesava Plavusha Song of the month: Beautiful reward - Bruce Springsteen Well I sought gold and diamond rings My own drug to ease the pain that living brings Walked from the mountain to the valley floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward From a house on a hill a sacred light shines I walk through these rooms but none of them are mine Down empty hallways I went from door to door Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Well your hair shone in the sun I was so high I was the lucky one Then I came crashing down like a drunk on a barroom floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Tonight I can feel the cold wind at my back I'm flyin' high over gray fields my feathers long and black Down along the river's silent edge I soar Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||