|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
16.02.2005., srijeda
O glazbi, relativno ukratko
Kad sam počel nekakvo odrastanje, to jest, kad su mi se jaja spustila i kad sam počel otkrivat tajne spolnosti (drkanje na susedu s drugog kata), poečlo je i moje putovanje u glazbu. Frend iz kvarta je brijal na heavy metal, pa sam prek njega i ja ušel u svet Iron Maidena, Whitesnakea, Motorheada i inih grupa kod kojih nisam kužil tekst, al sam zato jako dobro čul gitare i bubnjeve. Iz tog vremena mi je ostalo nepriznavanje glazbe u kojoj se jasno ne čuju gitara, bas i bubanj. Jebi ga, nemam niš za reć raznim techno freakovima, svaka čast, al meni osobno to nije glazba vrijedna slušanja. Nekakav upgrade je došel u vidu drugog frenda, koji je fural R'N'R, al onaj pravi koji se ne sluša nego se živi. Rockabilly sam postal iz razloga kaj mi je mjuza odgovarala, kaj su mi fakat pasali Elvis i Dion and the Bellmonts, al sam brijal i na Matchboxe i Stray Catse. Naravno bil bi glup da ne priznam da mi je pasala pažnja raznih curica koje su radile po buticima i koje su istrčavale iz istih da bi vidjele mene i frenda sa kokoticama na glavi, u cripersicama i kožnim jaknama, sa preružnim zulufima i pljugom u kutu usana. Djevojke su nas voljele i mi smo to iskorištavali. Glazbu sam počeo cijeniti sve više i više. Onda sam upal u nekakvu fazu kad sam čital Bukowskog i Millera, slušal Toma Waitsa i Nick Cavea, bil sam sebi dovoljan. Nakon nekog vremena sam čuo album Graceland od Paula Simona, oduševio me zbor LadySmith Black Mombaso koji je pjevao s njim (btw, imaju koncert u Liinskom u lipnju).
Čovjek čija mjuza me najviše držala (i drži me još uvijek) je Bruce Sprinsteen. Imal je ok stvari koje sam slušal ne obraćajući pažnju na tekstove. A onda sam negdje pronašel knjigu sa tekstovima i puknul. Mislim da je to bila prekretnica. Od tada su mi pjesme postale kompletan proizvod, tekst je bil jednako ravan glazbi.
Domaću glazbu sam uglavnom preziral, osim nešto rocka i standardnog povremenog furanja na Azru, Ekatarinu, Partibrejkerse te Zabranjeno pušenje kao ultimativno urlanje u društvu nakon neznamnijakoje pive. Onda sam jednom u knjižnici pronašel zbirku pjesama Arsena Dedića "Brod u boci". To me malo prehitilo pa sam počel nabavljat i Arsenove albume. On me otfural do Brela, Aznavoura, Rodriga i sličnih kantautora. Prije mjesec-dva sam kupil Arsenov zadnji album "Na zlu putu". Nakon lutanja po glazbi, vratil sam se nečem što mi paše, kad sam doma, kad je hladno i kad se cigareta pali iz gušta, a ne iz navike.
I zakaj sam počel ovo pisat? U Profil Megastoreu je u tijeku nekakav sajam multimedije , sve 20% jeftinije pa sam kupil tri stara Arsenova albuma. Ima ih još par, pa si brijem da bum na to potrošil nešto više kuna nego kaj sam planiral za ovaj mjesec.
Danas sam popil po koju pivu, i sad čučim doma, palim svoju pljugu za gušt, pa sam odlučil sa vama podijelit jednu Arsenovu.
Razgovor s konobarom
vraćam se ko svake noći
svršilo se sve po starom
još me čeka zadnje piće
i razgovor s konobarom
on te priče ne razumije
ne zna ništa o samoći
ne stižu ga moje riječi
smiješi mi se ili toči
i tako, on me pušta da do jutra
monologe svoje vodim
on je samo dobar barmen
ja sam pijani gospodin
govorim mu kako živim
uzbudljivo, ludo, sretno
zar da kažem da te nema
i da sam sam kao pseto
pored nas je jedna dama
dok ja pričam njoj se spava
poželim da ode k meni
al to ništa ne rješava
|
|
|